HRVATSKA MINISTRICA NA PRIVREMENOM RADU U SRBIJI!
Ova vrsta aktivnosti, najviših hrvatskih političkih dužnosnika traje već duže vrijeme, i dio je šireg plana, koji se i dalje provodi bez problema. Ovdje se ne radi o problemu sukoba interesa, nego o nacionalnoj sigurnosti države. Temelji za ovakvo djelovanje postavljeni su još 2000.g.
Iako je, Hrvatska postala članica NATO-a i EU, osobito se za vlade Zorana Milanovića, i mandata Ive Josipovića, poput mantre se ponavljalo: „Strateški interes Hrvatske je ulazak Srbije u EU“.
Tadašnja ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić izjavljivala je kako Hrvatska neće raditi probleme Srbiji prilikom ulaska u EU, jer „vidjeli smo kako je nas stopirala Slovenija.“
Vesna Pusić je još ranije u jeku agresije organizirala okrugli stol “Hrvati i Srbi” za kojim su probrani hrvatski i srpski intelektualci izjednačavali krivnju za rat.
Glavni savjetnik Ive Josipovića, kojeg je spomenuti smijenio pred kraj mandata, Dean Jović, javno je izjavljivao kako u EU treba mimo kriterija primiti Srbiju i BiH, jer će se tako stabilizirati politička situacija u ovom dijelu Europe. Neslužbeno se Jovića nazivalo desetim nautjecajnijim Srbinom na svijetu, i eto, baš se on zatekao u Uredu na ključnom mjestu.
Dakle, Marija Pejčinović Burić, bila je savjetnica bivšeg srpskoga premijera Dačića.
Dolaskom Vlade Andreja Plenkovića, Marija Pejčinović Burić, postala je državna tajnica, te na kraju i ministrica vanjskih poslova, a do današnjeg dana na stranicama PLAC projekta je upisana kao voditeljica Tima.
Mislim da je Vlada takvom odlukom preuzela nepotrebni sigurnosni rizik, a čini to i dalje.
Kako je jedan od glavnih vanjskopolitičkih ciljeva srbijanske politike, oslabljivanje svih susjednih država, posebice Hrvatske, prije određenog vremena krenuo je propagandni rat iz Beograda, prozivanjem za tobožnju fašizaciju ovdašnjeg društva.
Optužbe su padale na plodno tlo, ne samo u inozemstvu, nego u samoj Hrvatskoj.
Za potrebe poticanja svoje propagande, i provedbu državne politike, Srbija je razvila snažnu mrežu podupiratelja, u Hrvatskoj. Prvenstveno u medijima i nevladinim udrugama, ali i putem institucionaliziranog djelovanja vodstva SNV za čijeg je čelnika Milorada Pupovca, čak i Ivo Josipović rekao da je, „etnobiznismen“.
Ovo se djelovanje putem raznih publikacija, od kojih su najpoznatije „Novosti“, obilato financira iz državnog proračuna, konkretno s 280 000 kuna mjesečno, dok konačan iznos kojim Hrvatska plaća propagandu usmjerenu protiv vlastitih interesa, gotovo i nije moguće do kraja utvrditi, no radi se o milijunskim iznosima.
S obzirom na važnost sporta i sportaša koji su najveći brand Hrvatske u svijetu, očito se njima posebno bave.
Način i vrijeme nastanka svastike u Splitu, potom, djelovanja udruge FARE, koja kontinuirano proziva hrvatske navijače za rasizam i ksenofobiju, kao i poslijednji napadi na Janicu Kostelić, pokazuju da se poduzimaju ozbiljni koraci u diskreditaciji hrvatskog sporta i sportaša.
Zaposlenik Ministarstva znanosti i obrazovanja Duje Bonacci koji je za Janicu Kostelić napisao da je “polupismena i beskorisna državna tajnica”, ima dva magisterija – jedan iz atomske fizike sa Sveučilišta u Cardiffu, drugi iz komunikacijskih znanosti, pa ako netko vjeruje da nije znao što piše i da je to učinio slučajno, neka tako misli i dalje. No, on je u svojstvu zaposlenika državnog ministarstva sudjelovao u širenju propagande protiv vlastite države, i njezine najveće sportašice.
O radu tzv. nevladinih udruga ispisane su stotine stranica, no suverene države jako vode računa o tome tko te udruge vodi, a osobito tko ih financira. Tako je Mađarski parlament odobrio prije nekoliko dana zakon koji uvodi stroga pravila za nevladine organizacije koje se financiraju iz inozemstva. Prema ovom zakonu, osniva se poseban registar za “organizacije koje se financiraju iz inozemstva”.
Odnosi se na sve organizacije koje primaju više od 7,2 milijuna forinti (26.000 dolara) godišnje iz inozemstva, te ih prisiljava da objave svoj “inostrani” status na svojim web stranicama i u svim promotivnim materijalima i publikacijama. Ova nova pravila su potrebna jer nevladine organizacije mogu “ugroziti političke i gospodarske interese zemlje, te ometati funkcioniranje njenih institucija”, navodi se u objašnjenju zakona čiji je predlagač bio Gergely Gulyas, potpredsjednik stranke Fidesz.
Hrvatski savjetnici u Srbiji pomažu, ali u čemu?
Tako je u Srbiji na harmonizaciji pravosuđa radio – ali i još radi – sadašnji državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa Kristian Turkalj, za dnevnu plaću od 800 eura. Turkalj, je angažiran po ugovoru između tvrtke Euphorum, konzultantske tvrtka iz Berlina, koja ga je formalno angažirala da osposobljava tamošnji MUP?
To što je u Srbiji i dalje na snazi tzv. Zakon o univerzalnoj jurisdikciji, to što Hrvatska još potražuje tisuću nestalih osoba iz rata, te brojne ratne zločince koji se nalaze na teritoriji Srbije, možda je najvažniji motiv tamošnjoj Vladi za angažiranje Turkalja.
I sadašnja Ministrica gospodarstva Marina Dalić, nakon što je 2015. nakratko izašla iz politike, za Međunarodni monetarni fond bavila se reformama vezanim uz javne financije za zemlje regije u procesu pristupanja Europskoj uniji, posebno Srbije.
U Srbiji, radi i konzultantska kuća Tamare Obradović Mazal, nekadašnje dužnosnice Ministarstva gospodarstva, supruge direktora važne hrvatske tvornice oružja?!
Srpske obavještajne službe pokušati će na svaki način doći do informacija koje trebaju, također i ostvariti utjecaj u najvišim političkim krugovima u Hrvatskoj. Sasvim je jasno, da im prisutnost, i poslovna povezanost, nabrojanih dužnosnika znatno olakšava posao. Onaj koji obavljaju na vlastitom teritoriju, kao i onaj kojim se bave u Hrvatskoj.
Autor: Željko Sakić
Izvor: priznajem.hr
