Gilbert Guillame, predsjednik Arbitražnog suda u Den Haagu, počeo je čitati odluku o teritorijalnom sporu Hrvatske i Slovenije na moru i kopnu.

SLOVENIJA DOBILA KORIDOR PREMA MEĐUNARODNIM VODAMA

Sud je odredio posebno ‘juction’ područje kroz hrvatske teritorijalne vode kojim se omogućuje Sloveniji doticaj s međunarodnim vodama.

Što se tiče Piranskog zaljeva, odnosno Savudrijske vale, Slovenija tvrdi da je zaljev imao status internih voda Slovenije prije raspada Jugoslavije i da je zadržao taj status. Konvencija o pravu mora ne isključuje mogućnost zajedničke granice više država. Slovenija tvrdi da njoj treba pripasti cijeli zaljev, dok Hrvatska tvrdi da on nikada nije bio ni ne može biti područje međunarodnih voda, da je tako bilo u Jugoslaviji, da tako mora ostati i da granica mora ići po liniji sredine. Tijekom Jugoslavije obala je pripadala jednoj džravi i bila je u skladu sa Ženevskom konvencijom o ganici na moru te su to bile unutarnje vode Jugoslavije. 1987. SFRJ je donijela zakon u pogledu obalnog područja, prema tome zaljev nije unutar unutarnjih voda, no Hrvatska tvrdi da Jugoslavija nikad nije povukla granicu koja zatvara zaljev i nikada nije izdala službenu kartu i prema Hrvatskoj stoga zaljev nikada nije postao područje unutarnjih voda. Tribunal zaljučuje da je 25. lipnja 1991. proglašavanjem neovisnosti zaljev bio u unutarnjim vodama Jugoslavije”, rekao je Guillame.

Tribunal smatra da je Slovenija patrolirala područjem s dva plovila i da je uspostavljena crta između opservatorija i slovenskih vlasti, a barem u dvije prilike slovenske vlasti su privukle pozornost hrvatskih na rizik ilegalne migracije s njihove obale i tražile su aktivnost i djelovanje po tom pitanju. Hrvatska je predala dokaze koji utvrđuju da je umaška policija isto tako patrolirala ovim područjem. Hrvatska spominje pomorsku nesreću iz 1973. s talijanskim tankerom koji se nasukao na hrvatskoj obali u zaljevu.

Hrvatska je također navela da su plovilo pregledale hrvatske vlasti i da je naredba vlasniku broda da se makne iz zaljeva bila izdana od strane hrvatskih vlasti te da je Hrvatska pokrenula postupak uklanjanja nafte iz broda. Nema sumnje da se nesreća dogodila u dijelu zaljeva na koji Hrvatska polaže pravo, ali Tribunal je zaključio da je nesreća prvo detektirana od strane slovenskih vlasti. Tri tjedna nije bilo učinjeno ništa da se eliminira opasnost onečišćenja, a na inicijativu Slovenije održan je sastanak o mjerama koje treba poduzeti.

Odmah nakon toga nafta i sedimenti su uklonjeni i to je učinila brodica policije iz Kopra. Dakle, nesreća se dogodila u neposrednoj blizini hrvatske obale, a mjere su poduzele obje strane. To pokazuje da je u to vrijeme slovenska policija bila aktivnija u zaljevu od hrvatske policije i da je bila puno više angažirana u sprečavanju onečišćenja. Tribunal smatra da je Hrvatska pri uspostavi hrvatskog pojasa priznala da nema ekskluzivno pravo jurisdikcije nad cijelim zaljevom, no Hrvatska nije provodila jurisdikciju nad cijelim područjem jugozapadnim zaljeva, pa Tribunal smatra da delimitacija mora slijediti liniju između linija koje su predložile strane. Ta linija treba spojiti kraj kopnene granice na ušću Dragonje do točke na kraju zaljeva koji je trostruko na većoj udaljenosti od Rta Madona. Tribunal smatra da bi to trebala biti granica, rekao je Guillaume.

Zaključeno je da će granica izgledati ovako.

Odluke oko kopnene granice

U pogledu regije Mura, Tribunal zaključuje da se općenito međunarodna granica poklapa s katastarskim granicama.

Smatra i da je ustav iz 1931. Kraljevine Jugoslavije, na koji se Slovenija pozvala, nije definirao granicu između Drave i Save, nego je u to vrijeme granica Badovine bila vanjska granica periferijalnog distrikta Badovine, koja još uvijek odgovara katastarskoj granici.

Što se tiče Murskog središća, Tribunal zaključuje da je granica na sredini rijeke Mure.

Tribunal je razmotrio i zahtjev Hrvatske da nijedan slovenski entitet ne smije ostati u postrojenju na Svetoj Geri u hrvatskoj općini koja se tamo nalazi. Tribunal zaključuje da je to dio hrvatskog teritorija, ali nema jurisdikciju da odgovori na ovaj zahtjev u pogledu slovenskog civilnog i vojnog osoblja na tom području.

Sudac je ranije podsjetio da su arbitražni sporazum potpisali tadašnji premijeri Hrvatske i Slovenije Jadranka Kosor i Borut Pahor.

“Tribunal mora donijeti odluku s pravnog, a ne povijesnog ili drugog stajališta”, rekao je Guillame.

“Bivše granice unutar republika unutar SFRJ, kakve su bile na dan proglašenja neovisnosti, sada su međunarodne granice”, dodao je.

Tribunal smatra da su katastarske granice zapravo granice između dviju država.

Predstavnici Hrvatske nisu u sudnici, sukladno odluci Hrvatskog sabora iz srpnja 2015. o povlačenju iz arbitraže zbog “teške povrede arbitražnog postupka”.

Njemačka pozvala Hrvatsku da poštuje odluku

Njemačka je vlada u četvrtak pozvala Hrvatsku da poštuje i provede odluku arbitražnog suda o graničnom sporu Hrvatske i Slovenije.

U priopćenju njemačkog veleposlanstva u Zagrebu, objavljenom nekoliko sati prije presude Arbitražnog suda o graničnom sporu Hrvatske i Slovenije, ističe se da vlada u Berlinu smatra važnim “načelo međunarodnog prava da se odluke arbitražnih sudova moraju poštivati te da ih stranke moraju implementirati”.

Iz veleposlanstva SAD-a poručili su da je njihov stav i dalje taj da je “na dvjema državama da razriješe to bilateralno pitanje” te da “bi ohrabrili obje države da se dogovore oko najboljeg puta za njegovo rješavanje”.

Što je sporno na kopnu?

Riječ je o dijelovima područja uz granice, osobito u Istri i uz rijeku Muru, gdje se prema mišljenju Slovenije vanjske granice hrvatskih katastarskih općina ne poklapaju sa stvarnim stanjem suverene kontrole u vrijeme osamostaljenja dviju država 1991. godine.

Riječ je o nekoliko spornih područja na kopnenoj granici dugoj 672 kilometra, koja je 90 posto nesporna.

Za Sloveniju je u velikoj mjeri sporna granična crte uz rijeku Muru, jer je Mura tijekom godina meandrirala i mijenjala tok, pa su dijelovi hrvatskih katastarskih općina “ostali” na “slovenskoj” strani rijeke i stoga Ljubljana tvrdi da je slovenska policija u vrijeme SFRJ nad tim područjima imala suverenitet.

Slovenija se poziva i na navodne nedostatke u hrvatskim katastarskim evidencijama, osobito u Istri, gdje bi željela da granica prelazi rijeku Dragonju, na primjer kod parcele Joška Jorasa i na nekim drgim mjestima.

Za Sloveniju je ‘sporno’ 113 hektara južno od sadašnjeg toka rijeke Dragonje, koja je zapravo 50-ih godina prošlog stoljeća “pomakunta prema jugu, odnosno njezin tok usmjeren u stari kanal Svetoga Odorika”.

Slovenija traži i priključenje triju hrvatskih zaselaka u općini Buzet – Škodelin, Bužini i Mlini-Škrilje sa kućom i parcelom Joška Jorasa kojega su mediji prije 20-ak godina proglasili borcem za slovensku južn granicu.

Slovenija isto tako traži da joj se priključi šumska parcela na planini Snježnik površine 70 hektara, te tvrdi da je to podrčje Rapalskim govorom s Italijom bilo katastarski preneseno iz Hrvatske u slovenski katastar.

Tu je i spor oko Svete Gere koju Slovenci zovu Trdinov vrh. Iako Slovenija priznaje vrh te gore kao nesporno hrvatski po katastarskom načelu, sporan joj je jer je prije četvrdesetak godina tamo svoj odašiljač postavila Slovenska državna televizija i jer se tamo za vrijeme SFRJ nalazila manja postrojba vojnika i prislušna postaja koju je hrvatski ZNG 1991. godine privremeno predao na čuvanje slovenskoj teritorijalnoj obrani, kako bi se mogla posvetiti ostalim zadaćama. Kansije je to postao predmet spora jer je u Ljubljani prevladalo stajalište da se Sveta Gera neće vratiti Hrvatskoj sve dok se definitiivno ne riješe i sva ostala granična pitanja, i na kopnu i na moru.

Slovenija spornima drži i 335 hektara šume i zemlje na području Žumberka, nekoliko hektara kod naselja Brezovica nasprot slovenskoj Metliki, uz rijeku Kupu.

Najveći kopneni granični prijepor je ipak kod Svetog Martina na Muri. Riječ je o 800 hektara zemlje u hrvatskom katastru koje Slovenija zahtijeva s argumentom da je to područje izvan kontrole slovenskih vlasti jer je u međuvremenu rijeka Mura promijenila tok, pa je njezino korito danas dva kilometra južnije u odnos na vrijeme kad se razgraničavao katastar.

Izvor: direktno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save