Jedino u ime Isusovo egzorcist može izgoniti đavle
Egzorcist Gabriele Amorth (1925.-2016.)
Foto: Profimedia
Gabriele Amorth u svojoj nadaleko poznatoj knjizi “Egzorcist i psihijatar”, govori nam o nužnosti pomoćnih sredstva bez kojih nijedan svećenik egzorcist ne može uspješno (plodonosno) pastoralno djelovati, baveći se s gorućom problematikom egzorcizma u Crkvi.
U jedanaestom poglavlju spomenute knjige: Pomoćna sredstva egzorcistu (str. 173 – 191), Gabriele Amorth sažeto i studiozno piše o tim pomoćnim sredstvima koja su neophodna za svećenika egzorcistu.
Jedino u ime Isusovo egzorcist može izgoniti đavle (usp. Mk 16,17). Drugim riječima, u imenu Isusovu jest tajna snage egzorcista. Međutim, određeni rod đavola mogu se jedino molitvom i postom izgoniti. Kanonsko pravo (kan. 1172) traži od svećenika egzorciste određena svojstva kao što su: pobožnost, znanje, razboritost i čestitost svećeničkog življenja s Bogom.
Nadalje, Rimski obrednik, daje određene upute svećeniku koji se želi profesionalno baviti egzorcizmom. Nikako se ne smije pouzdati u svoju snagu ili moć, već jedino u Božju snagu odnosno moć. Stoga, mora biti u potpunosti odijeljen od bili kakve požude za ljudskim dobrima odnosno častima. Svećenici egzorcisti moraju biti potpuno svjesni da nisu sveti, i čak onda kad se odluče putem sakramenta pomirenja ili svete ispovijedi očistiti od grijeha.
Prvi oci Crkve svjedoče, kako su se od samih početaka u službi egzorcizma upotrebljavali obrasci i sveti predmeti, a koji su se umnožili kada je Crkva ustanovila, u 4. stoljeću sakramental (blagoslovinu) egzorcista.
Rimski obrednik u svezi egzorcizma ih djelomično preporuča svećenicima egzorcistima. Međutim, svaki egzorcist na temelju svojih iskustava dodaje i neke druge pojedinosti, a koje Gabriele Amorth nabraja kao pomoćna sredstva svećeniku egzorcistu. Stoga, donosi jedan popis pomoćnih sredstava, i to bez određenog reda ili propisa: polaganje ruku na glavu, upotreba ljubičaste štole koja se stavlja također na rame onoga koji se egzorcizira, prisutnost križa, znak križa i blagoslov blagoslovljenom vodom.
Na kraju dodaje upotrebu relikvija, medalja ili drugih blagoslovljenih predmeta; mazanje uljem različitog podrijetla: ponekad je veoma korisnim puhati u lice osobe koji se egzorcizira. (O tome je svjedočio Tertulijan: “Mi tjeramo đavle dahom naših usta”).
Nadalje, Gabriele Amort u raznim zgodama služio sa svetim predmetima a koji su imali djelotvornu moć, kao “ovratnik” sv. Vicinija, u Sarsini (Forli) ili relikvije. Sami predmeti u sebi nemaju takvu moć, jer znamo vrlo dobro da sakramentali (blagoslovine) djeluju ex opre operantis, ili po djelotvornosti same vjere. Drugi riječima, za uspjeh egzorcizma potrebna je prije svega živa vjera u Boga i velika razboritost.
U svom daljnjem izlaganju koja se odnose o pomoćnim sredstvima svećeniku egzorcistu Gabriele Amrorth iznosi neke čvrste točke, koje bi mogle biti od velike koristi u službi egzorcizma. U tim točkama on se koristi osobnim iskustvom koje je stekao u svojoj dugogodišnjoj praksi baveći se službom egzorcizma.
1. Sredstva o kojima govori mogu biti veoma korisna svakom svećeniku egzorcistu ali nisu nužna. Egzorcist uvijek mora djelovati sam, bez obzira što u tom trenutku bude prisutna osoba (ili osobe) koje su dopratile posjednutoga, koje će biti spremne u svakom trenutku fizički pomoći odnosno držeći čvrsto u rukama posjednutu osobu kako ne bili ozlijedila egzorcistu.
2. Jedino egzorcist može biti odgovoran za donošenje dijagnoze i za sami tijek odvijanja egzorcizma. Nikako nije dopušteno da bude na bilo koji način uvjetovan od nekog karizmatika koji ga prati u molitvi, ili od nekog liječnika (psihijatra), koju u tom trenutku asistira svećeniku egzorcistu.
3. Nakana je kako i na koji način pomoći posjednutim osobama, i voditi računa o njihovim željama i očekivanjima koja ona očekuje od strane svećenika egzorciste, karizmatika i liječnika. Riječ je osobama koje su duboko u duši i srcu ranjene (izranjene), i koje su već nekoliko puta bili na psihijatrijskim odjelima zbog liječenja. Stoga, sama prisutnost nekog liječnika (psihijatra) može negativno djelovati na njih.
Molitelji i karizmatici mogu biti od velike pomoći egzorcistu. Molitelji su osobe koje sudjeluju jedino u trenutku dok mole, a karizmatici imaju neku posebnu karizmu, karizma razlikovanja duhova, posredovanja i oslobađanja.
Moramo znati razlikovati karizmatike od senzitvaca i okulista. Egzorcist mora izabrati ljude od velikog povjerenja. Riječ je o osobama koje su iskušane, motivirane iskrenom ljubavlju i nesebičnošću. Nužno je da egzorcist bude potpomognut sa osobama koje će iskreno moliti za sretan uspjeh, njegove odgovorne i zahtjevne zadaće u svezi egzorcizma.
Bilo bi poželjno da molitvu obavlja jedna molitvena grupa, negdje u obližnjoj crkvi (kapeli) ili na nekom obližnjem mjestu, ali za vrijeme dok se obavlja egzorcizam. Ovdje je bitno naglasiti da su molitelji i karizmatici vezani tajnom o svemu što se tiče egzorcizma, a posebno kad je riječ o identitetu osobe nad kojom se vrši egzorcizam. Za liječnike ova preporuka nije potrebna, jer su oni navikli na profesionalnu šutnju. Sve druge osobe koje ne znaju ili ne žele čuvati tajnu moraju odmah biti isključeni iz zadaće u svezi egzorcizma.
Svećenici koji su u tom trenutku prisutni mogu se pridružiti molitve egzorciste. Jedinio Gospodin može dati djelotvornost egzorcizmu. Stoga se od svih sudionika traži duboka poniznost i živa vjera. Liječnik, psihijatar i psiholog mogu utvrditi stanje fizičkog zdravlja osobe nad kojom se vrši egzorcizam. Nužno je da i oni budu praktični vjernici i jaki u molitvi.
Neophodno je naglasiti da psihijatr i egzorcist moraju isključivo djelovati na područjima osobne kompetencije odnosno stručnosti. Poželjno je da psihijatar bude upućen u glavne knjige o demonologiji, a egzorcist bude upućen u najeklatantnije simptome glavnih psihičkih smetnji. Kao što pomoć egzorcistu može doći od strane molitelja, karizmatika i liječnika, tako mu pomoć može doći i od drugih egzorcista, zaključuje Gabriele Amorth.
DON TOMISLAV TOPČIĆ/MISIJA
