Papina propovijed o poniranju u Božje otajstvo
Za poniranje u Božju tajnu inteligencija nije dovoljna; potrebne su još Kontemplacija, bliskost i obilje – kazao je papa Franjo
{jathumbnail off}Kontemplacija, blizina i obilje – tri su pojma na kojima je Sveti Otac oslonio svoju današnju propovijed, na Misi održanoj u Domu Sveta Marta, ističući da je Božji izazov uroniti se u život svakog od nas kako bi izliječio naše rane, baš onako kako je to, za svoga zemaljskog života, činio Isus.
Za poniranje u Božju tajnu inteligencija nije dovoljna; potrebne su još Kontemplacija, bliskost i obilje – kazao je papa Franjo – Kada nam Crkva želi nešto reći o Bogu; o toj Tajni, onda upotrijebi riječ: predivno. Božja tajna jest nešto predivno – kazao je Sveti Otac. Božje otajstvo – ovo o kojem piše Pavao – Otajstvo našeg otkupljenja i spasenja – spoznaje se jedino na koljenima, u kontemplaciji, ne samo inteligencijom. Kad inteligencija želi objasniti neko otajstvo – uvijek, baš uvijek, se izludi! Tako je bilo tijekom povijesti Crkve. Kontemplacija uključuje: inteligenciju, srce, klečanje i molitvu – sve ovo zajedno – za ulazak u Otajstvo. Kontemplacija je dakle prvi pojam koji bi nam mogao pomoći.
Druga riječ ili pojam je blizina – kazao je papa Franjo – Jedan čovjek je sagriješio, a jedan (drugi) nas je otkupio. To je Bog koji je blizak nama i našoj povijesti. Od trenutka kad je odabrao našeg Oca Abrahama, hodio je uza svoj narod, a to se vidi i kod Isusa koji je (među nama) obavljao posao stolara, radnika-obrtnika.
Meni ovdje na um dolazi slika bolničara ili bolničarke koji liječe ranu po ranu i to vlastitim rukama. Bog se upliće i uranja u našu bijedu, prilazi našim ranama i svojim ih rukama liječi i – kako bi imao ruke – posta čovjekom. To je Isusov osobni čin, kazao je Sveti Otac dodajući: Jedan je čovjek počinio grijeh; drugi ga je čovjek poništio. Blizina. Bog nas ne spašava po nekom nalogu, dekretu ili zakonu – spašava nas nježno, milujući nas; svojim vlastitim životom (predanim) za nas – kazao je Papa.
Treći je pojam obilje. Gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost. Svatko od nas poznaje svoje bijede; dobro ih poznaje i mnoge su – kazao je Papa – Božji ‘izazov’ je da ih nadvlada; da iscijeli rane, kako je to činio Isus, pa i više: da darom svoje ljubavi i milosti, izobiluje nad našim grijesima, slabostima, ranama. Tako prednost koju je Isus davao grješnicima, postaje shvatljiva – kazao je papa Franjo.
U srcu se tih ljudi umnožio grijeh, no Isus im polazi ususret s preobiljem svoje milosti i ljubavi. Milost Božja uvijek pobjeđuje, jer u njoj je sam Bog koji se daruje, približava, koji nas miluje i ozdravlja. I zato – ovo što ću reći možda se nekima neće svidjeti – ali oni najbliži Njegovu Srcu, jesu najveći grješnici, jer on ih traži i sve ih poziva: Dođite, dođite, a kada ga pitaju za obrazloženje, kaže: Ne treba liječnik zdravima; došao sam ozdraviti, spasiti – objasnio je Sveti otac te dodao:
Neki od Svetaca kažu da je jedan od najgorih grijeha nepovjerenje; nepovjerenje prema Bogu. Ali, kako možemo biti tako nepovjerljivi prema Bogu koji nam je tako blizak; koji je tako dobar – pita se Papa te nastavio – koji našemu grješničkomu srcu daje prednost?! Božju tajnu, dakle, nije lako razumjeti; ne razumije se dobro inteligencijom. Možda će nam jedino pomoći one tri riječi: kontemplacija, blizina i obilje. To je Bog koji uvijek pobjeđuje preobiljem svoje milosti, nježnosti i bogatstvom svojega milosrđa – zaključio je na koncu Sveti Otac.
Izvor: Radio Vatikana
