Kako je maleni Ivica stvorio imperij, a tata Ante vukao konce iz sjene
”Zar vi zaista mislite da je Ivica Todorić doista upravljao cijelim Agrokorom i znao za sve odluke, a još ih i razumio? Ne budite smiješni, njegovo je znanje prosječno, uvijek su sve radili drugi, ali ključan je čovjek u svemu tome od prvoga dana bio njegov otac Ante. On je alfa i omega projekta, od njegovog početka pa sve do raspada. Svoja je znanja naučio još u vrijeme bivše države, kada je bio pravi socijalistički direktor, a kasnije, kada je stvorena Hrvatska, pametno je počeo ulagati”, kaže nam naš sugovornik, koji je želio ostati anoniman, a situaciju u Agrokoru zna još od kada je ta kompanija stvorena.
”Još kada su prije desetak-petnaestak godina podizani ogromni krediti, znalo se da Agrokorova uprava nema namjeru uopće ih vraćati i tako se to vrtjelo u krug, kredit za kreditom, novi za zatvaranje starog… Jednoga je trenutka to moralo puknuti i svi su u poslovnom svijetu, od banaka, do financijaša znali da će puknuti, samo nisu znali-kada će puknuti. Sada kada se sve to strovalilo u provaliju, većina ‘pere ruke’ od cijelog problema, a već samom činjenicom da su u rješavanje ovog najvećeg ekonomskog problema poslani ministrica financija Martina Dalić i Vladin povjerenik Ante Ramljak, u poslovnim se krugovima odmah shvatilo da-situacija nije dobra. Jer, ni Dalić, a ni Ramljak ne idu tamo gdje teku med i mlijeko, oni su specijalizirani za iznimno teške, gotovo katastrofične situacije”, nastavlja naš sugovornik, ugledan čovjek iz poslovnog biznisa, koji je puno puta poslovao s Ivicom Todorićem.
Prisjeća se da su sastanci s Todorićem najčešće bili ”vrlo naporni, a nerijetko bez rezultata”: ”Znalo bi se dogoditi da se odulji na tri sata, od čega bi on govorio dva i pol, hvalio se, čitao neke izvještaje, a ja bih uspio u pola sata reći ono zbog čega sam došao, ako sam uopće imao sreće bilo što izgovoriti”.
No kaže da Ivici Todoriću, kojega poznaje 30 godina, glavni cilj zapravo nije bilo stjecanje bogatstva, iako je u njemu poslije znao uživati. ”Ne, on je imao drugačiju želju-htio je postati moćan, zato da bude ‘netko i nešto’, da iziđe iz sjene svog nekoć moćnog oca i početaka s cvjećarnicom na Cvjetnom trgu. Stalno je želio zaboraviti te početke, kao da je bježao od svoje prošlosti, imao je taj neki kompleks dokazivanja, ali novac je bio samo nuspojava, da tako kažem”, nastavlja. ”Uostalom, on je još kao dijete živio u malom dvorcu u Božjakovini, to je nešto na što je naučio od malih nogu”, govori. Jednostavno, Ivica Todorić bio je klasični megaloman; nikad dosta, uvijek samo više i više, nije znao kada treba prestati, potpuno se pogubio…
Sjena oca Ante pratila ga je čitavoga života i iz nje nije nikada izišao.
Na izravan upit smatra li da će Ivica Todorić ipak biti uhićen, naš sugovornik odrješito kaže: ”Da, to je gotovo sigurno. Kao i s Agrokorom; nije pitanje hoće li, već kada će to biti”.
Kako je odrastao maleni Ivica
Rođen je 2. siječnja 1951. u Zagrebu, a dvanaest dana poslije, 14. siječnja 1951., kršten je kao Ivan u crkvi u Kloštar Ivaniću. Njegovi roditelji, Ante i Mira Todorić vjenčali su se 1950. Ivičina sestra Jadranka rođena je 1952. u Kloštru. Kako je Ante Todorić, nakon studija agronomije, 1955. imenovan direktorom poljoprivrednog dobra u Božjakovini, Todorići su živjeli u jednom stanu u starom dvorcu na imanju toga gospodarstva. Ivica Todorić i njegova sestra Jadranka nisu odrasli u Zagrebu, nego u selima, Božjakovini, gdje su živjeli s roditeljima i u Kloštar Ivaniću, gdje su im živjeli baka i djed. Prva četiri razreda osnovne škole Ivica Todorić pohađao je u Božjakovini. Nakon šestog razreda, morali su nastaviti školovanje u Dugom Selu jer se zgrada osnovne škole Božjakovina urušavala. Ivica Todorić se među svojim vršnjacima po nečemu ipak izdvajao: povremeno je od roditelja dobivao poklone kakve su druga djeca mogla samo sanjati. Tako je jednom u školu donio automobil na daljinsko upravljanje, što je bila prava senzacija i glavna atrakcija. Što se tiče učenja, dječak Ivica Todorić nije bio odlikaš, ocjene su mu uglavnom bile dobar ili vrlo dobar. Od svih predmeta najlošije mu je išao glazbeni odgoj. Često je i izostajao s nastave.
Osnovnu školu završio je 1965., a onda upisao srednju ekonomsku u Zagrebu u koji se obitelj preselila. Naime, njihov otac, Ante Todorić, dobio je stan na Pantovčaku i već je bio imenovan generalnim direktorom Agrokombinata Zagreb. Bio je to početak nove epizode u životu obitelji. U to vrijeme otac Ivice Todorića bio je moćni direktor Agrokombinata Zagreb i u potpunosti se društveno etablirao.
Nakon srednje škole u kojoj je bio vrlo dobar, Ivica Todorić upisao je Ekonomski fakultet u Zagrebu. Ivica Todorić nije bio briljantan, ali je bio dobar student. Nakon sloma Hrvatskog proljeća, stradao je i Ante Todorić, koji je bio na liniji Savke Dabčević i Mike Tripala. Režim je preko Gradskog komiteta SK u Zagrebu, preko Slavka Šajbera, uspio u naumu da se podigne optužnica protiv Ante Todorića. Doduše, kasnije će neki tvrditi kako Todorić stariji nije završio u zatvoru zbog svog hrvatstva, već zbog nekih navodnih financijskih malverzacija. Njegov sin Ivica Todorić, tada student ekonomije, kucao je na mnoga vrata ne bi li spasio oca od progona i zatvora. Tako je pokucao i na vrata Jakova Blaževića, tadašnjeg predsjednika Sabora SR Hrvatske, ali uzalud. Kad je Ante Todorić čuo da je osuđen na dugogodišnju kaznu, navodno je suca upitao: „Zar mislite toliko ostati na vlasti?!” Ivica Todorić, šokiran presudom ocu, navodno je u sudnici zavikao: ”Tata, osvetit ću te!”
Dok je Ante Todorić bio u zatvoru, žena Mira te djeca, Ivica i Jadranka, živjeli su na Pantovčaku 198. Čuvali su stan jer je, prema presudi, trebala biti konfiscirana sva Antina imovina. Dok je Ante Todorić bio u zatvoru, njegova obitelj bila je relativno osigurana budući da je on 1972. iskoristio priliku i otišao u mirovinu. Nakon što mu je otac osuđen, student ekonomije Ivica Todorić privremeno je prekinuo studij koji će tek poslije završiti. Očeva mirovina, koja je bila relativno visoka, ipak nije bila dostatna za visoke troškove obrane i života obitelji u gradu. Ivica je kao student morao prodavati jaja po stanovima u Zagrebu. On je ta jaja kupovao na farmama po nižoj cijeni, a onda ih prodavao i tako zarađivao.
Ante Todorić je iz kazneno-popravnog doma u Staroj Gradišci pušten 14. ožujka 1977. U otpusnici piše da je osuđen na kaznu strogog zatvora u trajanju od osam godina, koja je rješenjem Vrhovnog suda SRH od 27. svibnja 1976. izvanredno ublažena na šest godina zatvora. Na temelju rješenja republičkog sekretarijata za pravosuđe i upravu od 10. siječnja 1977. pušten je iz zatvora nakon dvije trećine izdržane kazne. Na kraju, Ante Todorić iz zatvora je izišao nakon četiri godine i četiri mjeseca, ali se morao redovito javljati policiji.
Želio je sa sinom Ivicom primijeniti svoje znanje i iskustva iz Agrokombinata te u Kloštru pokrenuti sadnju cvijeća i podignuti staklenike i plastenike. Ivica je živio u njihovu zagrebačkom stanu u Zagrebu te je počeo često posjećivati oca u Kloštru. Otac ga počinje educirati o sadnji i proizvodnji cvijeća, traženoj i cijenjenoj robi u tadašnjoj Jugoslaviji. Tržište je tražilo velike količine karanfila, tulipana, ruža, uglavnom u povodu Dana rada, 1. svibnja, Dana mladosti, 25. svibnja, Dana žena, 8. ožujka, Nove godine itd. Todorići su znali da, prema iskustvu iz Agrokombinata, posao s cvijećem ne može propasti.
Međutim, za novi početak pojavio se problem početnog kapitala kako bi mogli početi sa svojim obrtom. „Djed je imao gradilište na zagrebačkoj Trešnjevci i nakon diplome razmišljao sam što ću s njim učiniti. Prvo sam izgradio kuću koju sam kasnije prodao, zatim sam uzeo mali kredit i posudio nešto novca od prijatelja. Od tog novca pokrenuo sam posao uzgoja cvijeća“, izjavio je Todorić u intervjuu Nacionalu 2005. No, kako se čini, novac od prodane kuće nije bio dostatan za pokretanje biznisa pa je Todorićeva baka Zlata Poštek stavila pod hipoteku kuću u Kloštar Ivaniću, da može dignuti kredit. Staviti kuću pod hipoteku bio je za Todorićevu baku stres. “Sad sam kao cvjetić na buri”, govorila je susjedima kad je založila kuću zbog unukova biznisa.
Tako su se podigli prvi Todorićevi plastenici za cvijeće. Ulaganje se brzo isplatilo. Posao s cvijećem bio je pun pogodak. Ivica Todorić brinuo se o distribuciji i prodaji cvijeća, najprije u Zagrebu, a poslije i po cijeloj državi. Njegovi roditelji su nadzirali proizvodnju u plastenicima i staklenicima u Kloštar Ivaniću. Todorići su u početku razvijanja obrta s cvijećem imali pet radnika i svi su bili uredno prijavljeni. Bio je to početak rađanja budućeg Agrokora. Za nekoliko godina kamioni cvijeća dolazili su rano ujutro na Dolac, a onda bi ga cvjećari raznijeli po gradu. Todorići su i na Cvjetnom trgu imali svoju vlastitu cvjećarnu.
Zbog uspjeha s uzgojem i prodajom cvijeća Ivica Todorić je često pozivan u općinu Zagreb Centar radi ispitivanja o podrijetlu imovine, budući da komunizam nije poznavao ni priznavao privatno vlasništvo. Na poreznoj su ga često pitali otkud mu mehanizacija, kombi za prijevoz cvijeća, traktori…
Kada je Ante Marković početkom 1989., kao predsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFRJ pokrenuo ekonomske reforme i dopustio fizičkim osobama, obrtnicima, registraciju vlastitih poduzeća, Ivica Todorić je svoj obrt registrirao kao poduzeće Agrokor, koje se više nije bavilo samo proizvodnjom, distribucijom i trgovinom cvijećem nego i uvozom i izvozom itd. Od toga trenutka počinje priča o neviđenom poslovnom usponu obitelji Todorić. Međutim, Todorići su i u to vrijeme imali problem. Policija im je odbijala izdati putovnice, Ivica Todorić dobio ju je tek 1990.
Agrokor se više nije bavio samo proizvodnjom i trgovinom cvijećem nego i trgovinom uljaricama i žitaricama, poslom kojim je već bio razvio u vrijeme komunizma. U okvirima bivše Jugoslavije Agrokor je bio najveći proizvođač i prodavač cvijeća. Rat u Hrvatskoj dočekali su s 1000 zaposlenih radnika pa ako je vjerovati Todorićevoj izjavi iz 2005., tako je zarađen prvi milijun maraka. Todorići su se pritom, kad bi se širili,uzimali novac banaka.
Početak stvaranja carstva
Tako je Todorić je uz pomoć Zagrebačke banke najprije kupio zadarsku Sojaru. Godine 1992. Todorić postaje većinski vlasnik Jamnice i Agroprerade. No, ključna godina bila je 1994. kad je Ivica Todorić dobro tržio. Bila mu je to valjda jedna od najvažnijih godina otkako se bavi biznisom. Kupio je 79 posto Leda, 81 posto Unikonzuma, 54 posto Bobisa, 77 posto Silos-Mlinova Vinkovci i 84 posto Solane Pag, sve zahvaljujući kreditima Zagrebačke banke odobrenim na temelju stare devizne štednje, što je bila pogodnost nezamisliva običnim građanima.
Sljedeće, 1995. godine Agrokor je prerastao u koncern. Iste je te godine poćeo pohod Agrokora na poljoprivredno-industrijske kombinate i to kupnjom 20,3 posto dionica PIK-a Vrbovec. Ta mesna industrija bila je itekako važna etapa za Agrokor je je u ta ratna vremena jedina imala certifikate za izvoz u Sjedinjene Države. Priču s PIK-om Vrbovec nakon mnogih je preokreta Todorić finalizirao tek 2005. godine.
Sve to je u početku financirala Zagrebačka banka i to kreditima na temelju stare devizne štednje. Rijetko tko je mogao dobiti tolike kredite i to po tako povoljnim uvjetima. Predsjednik Vlade tih je godina bio njegov prijatelj Nikica Valentić, a na ključnim pozicijama u dvije najveće banke, Zabi i PBZ-u, bili su njegovi studentski kolege.
U jednom tekstu u Globusu tvrdilo se da je “Ivica Todorić zloupotrijebio oko 50 milijuna DEM namjenskog kredita dobivenog od Zagrebačke banke po posebnom režimu. Citira se izvješće Financijske policije iz ožujka 1994., u kojem je navedeno da je Agrokor krajem 1991. nenamjenski potrošio kredit Zagrebačke banke te da je dobio novac i prije nego što ga je kreditni odbor odobrio. Međutim, sve su te “pšenične afere” i kaznene prijave ubrzo zaboravljene. Ivicu Todorića, koji je kasnije i sam rekao da se u 90-ima nije moralno poslovalo, više nitko nije mogao zaustaviti.
Godine 1998. postaje vlasnik vinarske tvrtke Jaska vino d.d. poznatije kao “Podrum Mladina“, a iza toga, 1999. godine tvrtke Silos Mlinovi i SRC Andrijaševci spaja u kompaniju PIK Vinkovci d.d.
Ekspanzija i na regiju
Kreće širenje na susjedne zemlje te 2000. godine kupuje 97,4 posto dionica Sarajevskog kiseljaka i osniva tvrtku za proizvodnju sladoleda Ledo – Čitluk. Nakon toga, 2003. godine kupuje 55,49% dionica srpskog Frikoma i 51% udjela u trgovačkom poduzeću TP DC Sarajevo. U Hrvatskoj 2004. godine kupuje tvrtku Medijator iz Dubrovnika i Slobodu iz Osijeka.
Osim toga, širi se i na Mađarsku kupnjom punionice vode Fonyodi i tvornice sladoleda Baldauf, koja je kasnije preimenovana u Ledo kft Mađarska. Nakon toga kupuje 58,11% dionica porečke Agrolagune.
U Srbiji 2005. godine kupuje tvornicu ulja Dijamant iz Zrenjanina i trgovački lanac Idea iz Beograda. U Hrvatskoj iste godine postaje većinskim vlasnikom PIK-a Vrbovec i Belja. Slijedi ulazak u vlasničku strukturu Tiska d.d. 2007. godine, a kasnije, 2009. godine Konzum osniva Kozmo d.o.o. čija je osnovna djelatnost trgovina na malo kozmetičkim i toaletnim proizvodima. Nakon toga, 2010. godine nastavlja širenje poljoprivrednog biznisa te postaje vlasnik Vupika.
Kruna svih Agrokorovih preuzimanje jest kupnja Mercatora koja se realizirala 2014. godine. No, to bi se moglo pokazati i kao ključan faktor u dužničkim problemima njegova carstva.
Početak ove godine donio je tužan rasplet priče oko Agrokora. Koncern kakvog smo poznavali odlazi u povijest. Teško je reći što će od divoske kompanije zapravo ostati. Zato je važno zapamtiti kako je uopće došlo do stvaranja ovog regionalnog diva kojega je na kraju koštalo megalomansko širenje i preskupa cijena kapitala.
Privatni život velikaša
Ivica Todorić oženio je Vesnu Bašić, kćer Ličanina Ivice Bašića, koji je u Zagrebu radio kao automehaničar. Ivica i Vesna vjenčali su se u crkvi sv. Marka 12. srpnja 1975. Imaju troje djece, kćer Ivu te sinove Antu i Ivana. Djeca su im bila na vodećim pozicijama u obiteljskoj tvrtki. Iva Todorić-Balent još je kao djevojčica radila u obiteljskom stakleniku u Kloštru Ivaniću. Ondje je sortirala i pakirala cvijeće. Tijekom srednje škole radila je na Agrokorovu štandu na velesajmu, a tek u vrijeme studija počela je raditi u marketingu. Iva Todorić majka je Tare, Ivana i Ante.
Ante Todorić, stariji sin Ivice Todorića, pokazao je najveći poduzetnički talent od njegove djece. Završio je Ekonomski fakultet i magistrirao na temu financija. U Agrokoru je počeo raditi 1996. kao poslovođa cvjećarnice. Oženio je bivšu manekenku Martinu Novosel s kojom ima troje djece: Emu, Luciju i Ivicu.
Ivan Todorić, mlađi sin Ivice Todorića, također je bio uključen u poslovanje Agrokora. Hrvatskoj javnosti postao je zanimljiv kad se otkrilo da je u vezi sa srpskom manekenkom Milicom Mihajlović.
”Agrokor je nastao iz mog sna, vizije i strategije koja je bila kvalitetna. Da sam ulagao u tekstilnu industriju, propao bih, vjerojatno. Agrokor sam počeo sanjati 1972. i 1973. Bio sam svjestan da komunizam neće izdržati. Sada govore da je kapitalizam okrutan za sve. To je bitka na život i smrt“, govorio je Todorić.
Sada, na ruševinama propalog carstva, u kojemu zaposlenici strahuju od otkaza i svakog novog dana, neki drugi ljudi pokušavaju spasiti konačan krah. Koji će, dogodi li se, povući u živo blato cjelokupno hrvatsko gospodarstvo.
Izvor: ovdje
