SRBIJA NA PREKRETNICI Iz Moskve stigla nemoralna ponuda: ‘Kosovo postaje naša briga, a vi samo trebate napraviti jednu stvar’
Foto: Vlado Kos / CROPIX
Kako bi se spasila Srbija s Kosovom, postoji samo jedan način: oštar zaokret prema Rusiji. Uključenje u eurointegracije znači gubitak zemlje, i to ne samo Kosova jer se neće završiti na tome. Dalje će krenuti Sandžak, Vojvodina… Srbija je fronta koja prolazi između dva tipa civilizacije, atlantske i euroazijske, i jedini način da se spasite jest ulazak u Euroazijsku uniju (rusku verziju EU) i Organizaciju za kolektivnu sigurnost (ODKB; vojni savez nekoliko zemalja bivšeg SSSR-a pod okriljem Rusije).
To je poručio Aleksandar Dugin (55), jedan od vodećih ruskih desničarskih filozofa, ideologa i teoretičara “konzervativne revolucije”, blizak Kremlju i lider Međunarodnog euroazijskog pokreta. On smatra da će Rusija, ako Srbija pristupi tim ruskim integracijama, preuzeti Kosovo kao svoj problem jer “to tada postaje pitanje Rusije”. “U tom slučaju apsolutno postajemo jamac teritorijalnog integriteta Srbije”, izjavio je Dugin u velikom intervjuu Sputnjiku.
Tek će se vidjeti
Istodobno se Jurij Ušakov, pomoćnik ruskog predsjednika Vladimira Putina, osvrnuo na nedavnu izjavu nove srpske premijerke Ane Brnabić, koju je dala Bloombergu, da će Srbija u izboru između EU i Rusije izabrati Bruxelles. (Zanimljivo je da tu njezinu izjavu nisu prenijeli neki beogradski mediji, odnosno tabloidi, za koje se zna da su pod Vučićevom kapom i izrazito proruski, a i da su neki ministri rogoborili jer takva izjava nije usuglašena sa svima u vladi.) “Koliko je Srbija bliska EU, to ćemo tek vidjeti”, rekao je opušteno Ušakov, poslavši time snažniju poruku Beogradu nego Bruxellesu, a glasnogovornica ruskoga Ministarstva vanjskih poslova Marija Zaharova poručila je EU: “Ne želimo da se Srbija dovodi u situaciju da mora birati između EU i Rusije”. Dugin je, pak, poručio Vučiću da sada balansira između Zapada i Rusije, ali “u jednom (vrlo skorom) trenutku nestat će mogućnost kompromisa te će morati napraviti egzistencijalni odabir”.
Rusija posljednjih dana šalje sve otvorenije poruke Beogradu da se konačno odredi. Naime, Srbija daje žmigavac prema Rusiji, a skreće prema EU (ili obratno). Rusiji se žuri jer joj u Europi ostaje sve manje manevarskog prostora za djelovanje. Spala je na Srbiju kao neki prostor na koji – eventualno – može računati te ima sve manje strpljenja. Moskva jasno poručuje da neće i ne želi biti Vučićeva moneta za potkusurivanje u pregovorima s EU, kojom bi on “ucjenjivao” Bruxelles da Srbiju što prije primi. Nedavno je tako Vučić – neuspješno u Bruxellesu, ali ionako je to bilo više radi pokazivanja pred domaćom javnosti – tražio da EU “kuvertira” datum prijema. S druge strane, i EU traži da se Srbija otarasi Rusije, a za njih bi takav znak dobre volje bilo uvođenje sankcija Rusiji, što u Beogradu izbjegavaju na sve moguće načine. Doduše, na isti način vrdaju i s davanjem eksteritorijalnog i diplomatskog statusa ruskoj vojnoj bazi u Nišu, što Ruse prilično nervira. Vučić smatra da ima još prostora za ekvilibriranje pa preko Ane Brnabić šalje poruke mile europskom, a putem Dačića ruskom uhu. Na Zapadu novu srpsku vladu, unatoč proeuropskoj gay Ani Brnabić, nazivaju “proruskom”, a potpora ulasku u EU pala je na manje od 50 posto.
Oprez u Bruxellesu
Vučića čekaju teške odluke koje mogu znatno promijeniti geostrateški položaj Balkana: ili će na Bajakovu prolaziti nova hladnoratovska granica ili će Rusija izgubiti i svoju zadnju izoliranu oazu u Europi. Doduše, i u Bruxellesu neki s oprezom gledaju na srpsko približavanje, smatrajući da primanjem Srbije dobivaju, osim još jednog balkanskog troublemakera i ekonomski suspektne države, i dodatnog ruskog trojanskog konja u EU.
Aleksandar Dugin lider je tzv. Četvrte političke teorije za 21. stoljeće (temelji se na Friedrichu Nietzscheu, Mircei Eliadeu, Karlu Haushoferu te lideru nove europske desnice Alainu de Benoistu). Dugin kaže da su 20. stoljeće obilježili fašizam, komunizam i liberalizam te da su prva dva propala, a liberalizam se (“divljački mrzim liberalizam”, tvrdi), sada kad je ostao sam, ponaša totalitaristički. Liberalizam je za njega “nova forma fašizma”. Dugin tako propagira radikalni neokonzervativizam kao ideologiju 21. stoljeća, a Rusiju postavlja u središte toga istočnog euroazijskog okupljanja u koje, osim bivšeg SSSR-a, gura i Srbiju. “Nedemokratska forma vlasti ne mora se uvijek smatrati lošom. Formula manjeg zla propagandistička je zamka. Demokracija nije manje od svih zala. Možda demokracija nije zlo, ali može biti i zlo.”
Dvije civilizacije
Svijet je podijelio na dvije suvremene civilizacije: “atlantsku” (za Hrvate kaže da pripadaju “katoličkom sektoru germanske Srednje Europe”) i euroazijsku (pravoslavnu). “Srbija je u isturenim redovima euroazijske civilizacije.” Za njega je Srbija mala Rusija. “To je Rusija na Balkanu. Srbi su zapravo mi. Srbi su rusko ja”, objašnjava Dugin koji je nedavno u Beogradu održao predavanja o svojoj novoj političkoj teoriji. Srpski nacionalisti rado su prihvatili ulogu prirepka velikoruskog nacionalizma i potencijalnog ekspanzionizma. U Srbiji djeluje cijeli niz desnih nacionalističkih stranaka i pokreta – neki su, poput Narodne stranke Nenada Popovića, i u vladajućoj koaliciji i vladi Ane Brnabić ili su, pak, u opoziciji sa zastupnicima u Skupštini Srbije, poput Dveri i Demokratske stranke Srbije – koji su u suštini svi proruski te postaju ekspoziture ruskog nacionalizma u kojima je srpski nacionalizam tek produžetak ili ogranak ruskoga radikalnog nacionalizma. Vezivanjem uz veći i jači nacionalizam vjerojatno liječe frustracije zbog poraza u 90-ima.
Tako Dugin smatra da su se zemlje koje, prema njegovu mišljenju, prirodno pripadaju toj ruskoj pravoslavnoj civilizaciji – Gruzija i Ukrajina – odmetnule pa nisu samo ugrozile svoj nacionalni integritet, nego su i ostale bez dijela teritorija. Spominje da bi se to moglo dogoditi i Srbiji s Kosovom te upozorava da bi Srbija morala izvršiti samoubojstvo (misli na gubitak Kosova) ako želi ući u EU.
Rusija svaki dan pojačava intenzitet upozorenja Srbiji. Dugin je jedan od najjačih i najpropulzivnijih ruskih ideologa koji je podružnicu svog pokreta osnovao i u Srbiji. Doduše, za njegovu “konzervativnu revoluciju” mnogi kažu da podsjeća na fašizaciju te da je toliki skup ideologija i filozofskih pravaca na koje se poziva zapravo papazjanija iza koje se samo kriju velikoruski neoimperijalizam i nacionalizam. “Postoje dva pogleda na svijet koji se međusobno bore: naš euroazijski i atlantski, naš konzervativan i njihov globalistički. To su dvije vojske i dva čovječanstva koja se gledaju preko nišana”, tvrdi Dugin.
U svemu tome našla se Srbija koju sve više stišću kako bi se deklarirala. Vučić smatra da može izvući korist za Srbiju, pokušavajući sada u potpuno drugim ideološko-političkim okolnostima izigravati Titovu Jugoslaviju iz vremena hladnog rata, ali vrijeme se promijenilo, a ni Vučić nije taj tip političara, bez obzira na određenu karizmu. Najavljuju se velike količine najmodernijeg ruskog naoružanja, od suvremenih MiG-ova 29, koje treba samo malo renovirati, i tenkova do modernih proturaketnih sustava Buk i S-300. Time se Rusija želi definitivno osigurati da im Srbija, poput Crne Gore, ne sklizne u NATO.
Završna ofenziva
“U tijeku je bitka za Balkan. Moskva ne smije ostaviti Srbe da se sami bore sa SAD-om”, tvrdi ruski vojni analitičar Aleksandar Tihonov. Napominje da se trenutačno vodi utrka između Zapada i Rusije “tko će prije preuzeti kontrolu nad političarima i vladama u Srbiji, Makedoniji i BiH”. Rusija pokazuje da je krenula u završnu ofenzivu kako bi izbjegla svoje izbacivanje s ovog područja.
Izvor: jutarnji.hr
