Na početku ovoga razmatranja zazvat ću Duha Svetoga da dođe k meni i prosvijetli me iznutra da mogu prihvatiti Božju riječ u svoje srce. Po ovome susretu s Gospodinom želim upoznati što je njegova volja za mene u ovome trenutku i provesti je u djelo u svome svakodnevnom životu.

Ostat ću kraće vrijeme u šutnji…

Psalam 93,1-3

Rijeke podižu, Gospodine,
rijeke podižu glase svoje,
rijeke podižu svoj bučni huk.

Bog je zbilja koja nadilazi vidljivu stvarnost oko mene i moj ljudski razum. Što god da pročitam, pomislim ili kažem o Bogu, on je uvijek veći. Izmiče mojim skučenim ljudskim kategorijama. Ipak, Bog želi da mu se približim, da razmišljam o njemu, da čitam i govorim o njemu. On me sam poziva na to da ga pokušam što bolje upoznati, iako znam da mi čitava vječnost neće biti dovoljna da ga do kraja proniknem.

Zato se Gospodin u Svetome pismu služi usporedbama i slikama kako bi mi otkrio svoju božansku narav. Te slike, temeljene na ljudskome iskustvu stvarnosti, ne mogu do kraja obuhvatiti Boga, ali mi pomažu da bar donekle shvatim tko je on. Dobri pastir, milosrdni otac, zaručnik, vinogradar, trs, izvor žive vode… neke su od slika pomoću kojih mi se Bog objavljuje. U središtu današnjega blagdana jedna je od tih slika: KRALJ. Bog je Kralj svega stvorenoga. Je li i moj kralj?

Sveti Ignacije Loyolski, utemeljitelj Družbe Isusove, kao mladi vitez u 16. stoljeću želio je svim srcem služiti zemaljskome kralju i steći slavu u toj službi. Ali, teško ranjen u jednoj bici, srčani je borac tijekom duljega oporavka doživio obraćenje, te se odlučio odreći ispraznosti svijeta i posve staviti u službu Krista Kralja. Od toga je trenutka sve podredio tome cilju, a slika Krista Kralja bila mu je snažnim poticajem čitavoga života.

Kao suvremenome čovjeku, možda mi je teško uživjeti se u sliku Krista Kralja. Danas kad izlazim na izbore glasovati za obične ljude, građane poput mene, koji će odlukom većine nekoliko godina biti na čelu države, da bi ih zatim zamijenili drugi, pa treći, i tako dalje, teško mi je možda i zamisliti što je za Ignacija predstavljao kralj, kakav je bio njegov odnos prema kralju i koje je sve osjećaje unio u svoju sliku Krista Kralja.

Unatoč arhaičnosti te slike, pa možda i negativnim asocijacijama na pojam kralja, želim iskoristiti sliku Krista Kralja za svoje današnje razmatranje. Kad ga je Pilat upitao: “Ti si dakle kralj?”, Isus nije opovrgnuo, ali je naglasio: “Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta”. Želio je iskoristiti i tu priliku, jednu od svojih zadnjih, da progovori o Božjoj naravi i pomogne mi da ga upoznam.

Zato danas želim i ja razmišljati o Kristu Kralju i o njegovu kraljevstvu. Želim se upitati je li Isus moj kralj. Koji je moj odnos prema njemu i njegovu kraljevstvu? Ako njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, kakvo je to kraljevstvo? Koji zakoni vladaju u njemu? Kako se za njega mogu boriti? U tome razmišljanju može mi pomoći duhovna vježba sv. Ignacija “O kraljevstvu Kristovu” (DV 91).

Ignacije me poziva da sebi predočim “Krista, našega Gospodina, vječnoga Kralja, i pred njim cijeli svijet, koji on poziva, kao i svakog pojedinca napose, te im zbori: “Moja je odluka da sebi podvrgnem cijeli svijet i sve svoje neprijatelje i da tako uđem u slavu svoga Oca. Stoga, tko hoće poći za mnom, mora se sa mnom truditi pa da me, kao što me pratio u naporu, tako slijedi i u slavi”.” (DV 95)

Hoću li se odazvati tome pozivu? Na koji način će se ta moja odluka očitovati u mome svakodnevnome životu? Odaberem li Isusa za svoga kralja, znači da ću mu svim srcem i svom dušom ustrajno služiti. On će biti Gospodar mojega života, onaj koji mojim životom upravlja i vlada. On će mi biti mjerilo svih stvari, početak i svršetak. Samo njega ću štovati, te nitko i ništa drugo neće zauzeti njegovo mjesto u mome srcu: samo on će biti moj Bog.

Njegovoj volji podredit ću svoju volju, njegovim željama svoje želje. Njegova zapovijed bit će mi sveta i rado ću je vršiti, gledajući da mu u svemu ugodim. Kamo me on pošalje, ići ću. Sve ću pothvate počinjati u njegovo ime i s njegovim blagoslovom. Sve ću odluke donositi u dogovoru s njime. Odreći ću se svega što stoji između mene i njega. Slijedit ću ga u dobru, kao i u teškoćama i kušnjama. Borit ću se zajedno s njime za njegovo kraljevstvo.

Isus me treba za borbu protiv neprijatelja. Taj je neprijatelj uvijek Zli i zlo. Ako želim služiti Kristu Kralju, znači da ću se od danas zajedno s njime i uz njegovu pomoć svim snagama boriti protiv zla. Zlo ne postoji samo oko mene, u “zlim ljudima”, kako često volim razmišljati. I u meni postoje manje ili više zle sklonosti, slabosti, sebičnost, mlakost. Na toj me bojišnici čekaju najteže bitke. Pobjedom na tome bojnome polju mogu najviše učiniti za svoga Kralja.

Isus je često govorio o kraljevstvu Božjemu i pokušao mi ga približiti prispodobama. Ono je poput gorušičina zrna: sitno, gotovo nevidljivo, a ipak kadro razviti se u golemo i snažno stablo. Zrno je to koje raste i razvija se, pušta korijene ispod zemlje dok se meni čini da se ništa ne događa. Kraljevstvo se Božje događa u mome srcu svaki put kad se opredijelim za dobro, kad oprostim, kad učinim djelo ljubavi, kad pomognem bratu ili sestri u potrebi, kad podnosim one koji su mi teški i blagoslivljam one koji mi čine zlo.

Nadalje, kraljevstvo je Božje dragocjen biser, vrjedniji od svih drugih blaga, radi kojega se isplati sve drugo prodati. “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom” (Lk 9,23). Što stoji između mene i kraljevstva Božjega? Koje prepreke moram uz pomoć svoga Kralja i moćnoga zaštitnika ukloniti? Što sve moram rasprodati, razdati, da se domognem toga najvećega blaga?

Kraljevstvo je Božje njiva, na kojoj je svaki radnik dragocjen i potreban. Ono je poput vinograda, u kojemu će primiti plaću čak i oni koji su se pridružili u zadnji čas. Nije kasno da danas postanem radnikom na toj njivi! A ako to već jesam, Isus me upozorava: “Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan za kraljevstvo Božje”. Moje opredjeljenje treba biti potpuno, nepodijeljeno i ustrajno.

O zakonima koji vladaju u njegovu kraljevstvu, Isus je govorio izričito, a posvjedočio je i svojim primjerom. Rekao je svojim učenicima: “Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj” (Mt 20,25-27).

I on, kojega danas slavimo kao Kralja svega stvorenoga, “nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge”. On mi je zapravo pokazao svojim primjerom da u njegovu kraljevstvu vladati znači služiti u slobodi i ljubavi. Na taj način je on, premda Bog i Gospodar svega, služio meni predajući svoj život za mene. Na taj način želi da i ja služim njemu i braći ljudima. To znači kraljevati na Isusov način.

U odlomku iz Otkrivenja čitam o Kristovome drugom dolasku u slavi. Vjerujem li da će na kraju vremena on biti pobjednik? Hoću li se naći na njegovoj strani? Hoću li nebeskome Kralju danas obećati svoju vjernost do kraja i tako jednoga dana s njime slaviti pobjedu?

Evo kako je vječnome Kralju vjernost obećao njegov odvažni vitez sveti Ignacije:

“Vječni Gospodaru svih stvari! Uz Tvoju milost i pomoć prinosim Ti, evo, svoje prikazanje pred neizmjernom Tvojom dobrotom i pred licem preslavne Tvoje Majke i svih svetaca i svetica nebeskoga dvora, te izjavljujem da želim i da hoću i da je to promišljena moja odluka, samo ako je na veću službu Tebi i na Tvoju proslavu, slijediti Tebe podnoseći svaku nepravdu i svaku porugu i sve siromaštvo, u zbilji, kao i srcem, samo ako me Tvoje presveto Veličanstvo bude htjelo odabrati i primiti u takav život i stalež” (DV 98).

Tim ili svojim riječima obećat ću sada vjernost Kristu Kralju, zahvaljujući mu što mi je uputio poziv da mu služim i ponudio mi časnu priliku da se borim na njegovoj strani. Svoje obećanje predat ću u njegove svete ruke, a Blaženu Djevicu zamolit ću da me zagovara, te ga nikad ne prekršim.

Slava Ocu…

katolici.org

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save