Sveti Frane Brodolomac Featured
U povodu proslave jubilarne 800. obljetnice dolaska svetoga Franje Asiškoga na hrvatsku obalu Jadrana izašla je ovih dana knjiga fra Nikole Mate Roščića Sveti Frane brodolomac.
{jathumbnail off}
Franjin brodolom samo je bio povod ovoj knjizi – piše u pristupnom slovu fra. Ljudevit Maračić – a sve što dalje slijedi, pokušaj je rasvjetljavanja pitanja koja i danas, nakon 800 godina, zanimaju mnoge. Gdje je Frane pristao s oštećenim brodom? Kroz povijest su se spominjali Zadar, Šibenik, Trogir, Split i Dubrovnik, koji imaju prastare franjevačke samostane. Roščić cjelovito i opširno navodi autore koji su se u daljnoj i bližoj prošlosti bavili ovim pitanjem, a njegova nevelika knjiga (110 stranica) sadrži dosad najtemeljitiji i najopsežniji pokušaj rješavanja i odgonetavanja te zagonetke.
Naslovnica knjige fra Nikole Mate Roščića u izdanu Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca i Samostana sv. Frane, Split. Tiskano u rujnu 2012.
Sveti Frane brodolomac ima sedam poglavlja: 1. Sveti Frane u Hrvatskoj 1212. godine; 2. Tko je o tome pisao?; 3. Koja je to zemlja Sclavonia?; 4. Opjevan pustolovni dolazak Sv. Frane u Hrvatsku; 5. Splitsko-trogirska predaja o dolasku Sv. Frane; 6. Ivan Lučić i Daniele Farlati o trogirskom samostanu; 7. Moje viđenje dolaska Sv. Frane u Hrvatsku 1212.
Tri velike jadranske luke iz kojih su u XIII stoljeću polazile trgovačke lađe za Carigrad i Bliski istok (Svetu Zemlju) bile su Venecija, Ankona i Brindisi. Plovidba je trajala 30 do 40 dana, ovisno o tipu i vrsti broda.
U listopadu 1212. godine Frane iz Asiza (umro 1226., proglašen svetim 1228. godine) zaputio se iz Ankone na svoje prvo hodočašće u Svetu zemlju. Nedugo nakon isplovljavanja snažno nevrijeme, fortunal, oštetilo je jedra i jarbole, a jako jugo nosilo je Franin brod na hrvatsku obalu. Južne struje i vjetrovi nosili su ih prema Splitu – piše Roščić – a dolazak i boravak sv. Frane u Hrvatskoj trebalo bi vremenski smjestiti u razdoblje od listopada do prosinca 1212. godine.
Sv-Franjo povratak u Anconu Berlinghieri oko 1235g
B. Berlinghieri (1235.): Povratak Sv. Frane u Ankonu 1212.; Firenza, samostan Sv. Križa (Santa Croce, OFMConv.)
Može izgledati nevjerojatno da je jako nevrijeme zahvatilo i brod kojim se siromašni Frane kao slijepi putnik vraća iz Hrvatske u Ankonu, negdje pred Božić 1212. godine. Taj brodolom ovjekovječen je na najstarijem likovnom prikazu sv. Frane s mornarima na povratku u Ankonu. Jasno je naznačen polomljeni jarbol i spušteno jedro. Uz taj brodolom veže se i prvo Franino čudo – čudesno umnažanje hrane za izgladnjele mornare.
Nema sigurnih i pouzdanih podataka o tipu broda. Roščić spominje čak 14 tipova tadašnjih plovila na Jadranu.
Nazivlje o ruži vjetrova na Jadranu nalazimo u 93 epska stiha iz velike poeme Legenda Sancti Francisci versificata koju je nedugo nakon Franine smrti napisao Henricus Abricensis (+1283) ili Henrik Avranški, francuski pjesnik iz Normandije. To je najdulji opis Franine pomorske pustolovine putovanja iz Ankone i povratka 1212. godine, a koje do Roščića gotovo nitko nije elaborirao ni uz hrvatski prijevod.
Sv. Frane – Sclavoniam
Koja je to zemlja SCLAVONIA?
Franjevačka historiografija, ali i Rimska i Avignonska kurija, već od 30-tih godina XIII stoljeća neprestano rabi naziv Provincia Sclavoniae (“Provincija Hrvatska”), a odnosi se na jednu od dvanaest (odnosno 32) izvornih i prvobitnih franjevačkih pokrajina, provincija. Sclavonia je područje sastavljeno od četiri regije: Dalmacije, Hrvatske, Bosne i Slavonije, a to su povijesno, etnički i geografski autohtoni hrvatski prostori, to je cjelovita etnička i zemljopisna Hrvatska.
“Mnogi obziri, a nadasve političke uvjetovanosti, učinile su da se latinski pojam Sclavonia, ili talijanski Schiavonia, sa svojim inačicama i izvedenicama, kojekako prevodi ili preriče. Tako npr. Dante Alighieri (1265-1321) u svom djelu Čistilište spominje hladne vjetrove sa sjeveroistoka i zove ih “venti schiavi”.
Profesor “jugoslavistike” na rimskoj Univerzi Sapienza Predrag Matvejević to prevodi kao: “slavenski ili sužanjski vjetrovi”. Razlog tome nije neznanje talijanskog ili hrvatskog jezika, ili nepoznavanje srednjovjekovnih naziva raznih država, pokrajina, kraljevina, nego je to njegovo zaziranje od svega što je hrvatsko i što se tako zove, pa on to ni spomenuti neće nego se pretvara u smušenog neznalicu, koji to prevodi izrazom “sužanjski vjetrovi”, a to znači vjetar “sužnjeva ili robova”. Ovaj isti stih u kojem se nalazi spomen na “venti schiavi” u prijevodu vrlog prevodioca Mihovila Kombola glasi pak ovako: “Kad studena se javi slavenska bura”.
Svakom iole osviješćenom i obaviještenom čovjeku je razvidno da nema nikakvog slavenskog ili sužanjskog vjetra, kao ni slavenske, slavonske, slovačke ili slovenske bure, nego je riječ jednostavno o “hrvatskoj buri” jer to odgovara stvarnom onodobnom značenju i uporabi riječi Schiavonia, Schiavi, Schiavetto, ili latinski Sclavonia.
Takve sluganske prijevode nude oni kojima je hrvatsko ime, hrvatski jezik, hrvatska stvarnost mrska i daleka pa izbjegavaju čak i spomenuti to ime, tu zemlju, tu državu, taj jezik i taj narod.” (str. 51-52)
S boravkom sv. Franje u Hrvatskoj predaja povezuje osnutak više franjevačkih samostana na Jadranu. Prvi franjevački samostan izvan Italije izgrađen je u Trogiru.
“Sve u svemu, može se i treba reći da Trogir nosi povijesni, kronološki primat među franjevačkim postojbinama u Hrvatskoj. Nijedan drugi drevni franjevački samostan iz XIII stoljeća u Hrvatskoj nema tako obilnu i sadržajnu dokumentaciju, a ujedno valjda nijedan samostan nije imao takvu selilačku sudbinu kao ovaj u Trogiru.”(str.105)
Fra Marin Oreb (+1989): „Do sada nam je poznato da samostan u Trogiru slovi dokumentirano kao najstariji, jer imamo svjedočanstvo da je ondje samostan već bio 1214. godine.”(str.78).
Franjevačko prasvetište na hrvatskom ozemlju, koje je nažalost palo u potpuni zaborav, crkvica Gospe od Anđela – hrvatska Porcijunkula – u polju ponad srednjovjekovnoga grada Trogira je prvo povijesno zajamčeno i potvrđeno mjesto boravka prvih fratara u Hrvatskoj.
Blagopokojni kardinal Kuharić: “Možda nijedan narod nije toliko u sebe utkao duha sv. Franje, njegove sinove i kćeri, kao hrvatski narod.”
Međunarodni znanstveni simpozij o počecima franjevačkog Reda na hrvatskim prostorima održan je 1. i 2. listopada u Splitu i Zadru, a središnja proslava 800. obljetnice bit će euharistijsko slavlje 6. listopada u 11 sati na splitskom spomen-groblju Sustipan gdje će misu u 11 sati predvoditi Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić.
Ljubomir Škrinjar/HKV
