HRVATSKA GORI: Izvršen je teroristički napad, a što radi Plenković?!
Podmetanje požara nije ništa drugo nego terorizam!
Svakog ljeta isti prizori, ali i tragedije, izgubljeni ljudski životi. S jedne strane imate domaće i strane turiste koji s onim selfi štapovima gackaju po vodi kako bi zabilježili svaki trenutak ljetovanja. Ni u more više ne idu bez mobitela. Treba zabilježiti svaki kupanac, neka frendovi na fejsu vide kako im je dobro. Neka im zavide.
Postoje naravno i ljudi koji nemaju vremena za takva virtualna prenemaganja. Oni su vatrogasci, profesionalci ali i dobrovoljci, borci protiv vatrene stihije koja guta sve pred sobom. Moglo se to predvidjeti, nabaviti još kanadera, izraditi strategiju borbe i prevencije samih požara. O piromanima da ne govorimo. Kazne su daleko preniske, čak i za one koji namjerno podmetnu požare. A podmetanje požara nije ništa drugo nego terorizam.
Godinama smo mislili kako su četnici ti koji podmeću požare. Ima sigurno i takvih slučajeva, ali i psihičkih bolesnika, marginalaca s ruba društva koji se neupadljivo kreću među nama i teško je prepoznati. A jednog kad ih i pronađu, ne znaju što će s njima. Serijski piromani će tokom karijere podmetnuti desetke, ako ne i stotine požara. Postoji li u Hrvatskoj registar tih osoba? Da li ih itko kontrolira? Zamislite kad se bliži ljeto, kakve se tek onda razlike javljaju u doživljaju Hrvatske kod stanovnika naših krajeva. Neki sanjaju more i odmor dok je drugima isto razdoblje noćna mora jer su svjesni što paklene vrućine nose sa sobom. I nisu u pitanju incidenti već goruća pošast skoro biblijskim razmjera. Nestaju šume, priroda, gore kuće, vrtići, škole. Vatra doslovno briše nečiji život, prošlost i identitet. Ona je agresor, neprijatelj.
Hrvatska je svakog ljeta u ratu s požarima, onima koji ih podmeću ali i u sukobu sa samom sobom. Na mjesto požara stigli su ministri Božinović i Krstičević ali Plenkoviću ni traga. On se bavi višom politikom. Njegova briselska figura nekako ne pristaje uz borbu za život, uz zgarišta, prognane žene, djecu i starce koji bježe od vatre, kao što su nekada bježali i od četnika. I tada je Plenković imao pametnijeg posla pa je njegovo mjesto zauzeo netko drugi. Postavlja se pitanje, kad će se premijer pojaviti tamo gdje je uistinu potreban? Da je u pitanju fotelja ministra Marića, doletio bi istog trena i sa govornice držao lekciju čitavom Saboru. Netko bi mogao reći a što bi on tamo radio? Kako bi mogao pomoći? Draga gospoda, to je njegova dužnost. Premijer bi trebao biti prvi među nama, onaj koji je drugima primjer i koji ako ništa drugo, onda svojim prisustvom kao čovjek i lider daje podršku vatrogascima. Jer oni su naša prva i jedina linija obrane, dok je premijer duboko u pozadini i baš ga briga, pa tako ispada kao u onoj srpskoj seriji, da dok Hrvatska gori, Plenković se češlja… („Selo gori a baba se češlja..“
Autor: Marin Vlahović/dnevno.hr
