Vrhunski sportaši, a izloženi napadima samo zato što su se usudili javno reći da vjeruju!
Veliki petak diljem kršćanskog svijeta oduvijek je bio, očito i ostao, poseban dan, tog se dana ne služe svete mise u crkvama, radi se o danu koji nagovješćuje dolazak najvećeg kršćanskog blagdana – Uskrsa. U očekivanju najvažnijeg i najradosnijeg blagdana za kršćane mnogi se vjernici pripremaju molitvom. Naime, u dane Svetog trodnevlja, dakle, od četvrtka do subote, redovito se nisu obavljali težački poslovi na polju. U te dane ne zvone crkvena zvona, ne održavaju se koncerti, u nekim su zemljama zabranjena javna slavlja te se ne održavaju nogometne utakmice, općenito, sportske priredbe. Nažalost, u Hrvatskoj nije tako. Naime, u Splitu su igrali Hajduk i Cibalija, a u Zagrebu Lokomotiva protiv Dinama. No, to je neka druga tema, nažalost, dobrim dijelom bolna.
Međutim, sve to ne znači da brojni spotaši u našoj domovini, diljem svijeta, ne svjedoče svoju vjeru, pa i javno kad im se ukaže prilika. Nažalost, zbog toga su često, u Hrvatskoj pogotovo, izvrgnuti medijskim napadima i neargumentiranim kritikama. Koliko smo puta zadnjih godina svjedočili napadima pojedinih medija zbog činjenice da su poznati sportaši i treneri javno govorili o svojoj vjeri i koliko im ona znači u životu. Prisjetimo se napada na račun hrvatske brončane olimpijke Blanke Vlašić, sličnu je sudbinu prošao i bivši hrvatski rukometni izbornik Željko Babić. Kad su prema njima išle kritike one se nisu samo odnosile na kritike zbog lošije forme, slabijih rezultata, nego su otrovne strelice prema njima upućivane zbog toga što oni jesu, što osjećaju i kako žive. Međutim, takvi ih napadi nisu pokolebali.
Veliki je petak, spomendan muke, raspeća i smrti Gospodinove, ali i dan kada shvaćamo da je smrt privremena i da smrt nije nepobjediva. Prisjetimo se kako su u prošlosti neki od najvećih hrvatskih i stranih sportaša govorili o svojoj vjeri, kako su slavili Gospodina.
Vrhunski sportraši nisu se libili zahvaliti na svom daru Bogu, jedan od njih je i već spomenuti Željko Babić. Bivši izbornik hrvatske rukometne reprezentacije, koji je osvojio srca navijača svojom skromnošću, nakon legendarne utakmice i čudesne pobjede protiv Poljske za polufinale Europskog prvenstva, zahvalio se Isusu: “Moram reći ono što osjećam. Ovo je čudo iz Međugorja, hvala mom prijatelju Isusu, mom prijatelju Zlatku…” Naravno, nije to bilo ni prvi, ni posljednji put da smo slične riječi čuli od Babića.
Jedna od najboljih hrvatskih sportašica, sjajna atletičarka i osvajačica dvije Olimpijske medalje, Blanka Vlašić, također je u svakom trenutku i svakoj prigodi spremna svjedočiti svoju vjeru, zbog čega je svojedobno bila izložena medijskom linču, izrugivanju od strane jednog pisca i komentatora u jednim dnevnim novinama. Na Svjetskom prvenstvu u Pekingu, kad se nitko tome nije nadao, Blanka je osvojila medalju, srebro, na Olimpijskim igrama prošle godine u Riju napravila je pravo sportsko čudo, pothvat, izmučena ozljedama osvojila je broncu. Blanka je nebrojeno puta javno svjedočila o svom obraćenju i novom životu s Isusom do kojega je kako kaže došla preko brata Marina. Nakon svega što je prošla u životu, silnih ozljeda koje bi mnoge sportaše obeshrabrile, Blanka sve prihvaća kao Božji dar. “Ništa nije bilo od mene, nisam mislila da vrijedim za medalju, ali Bog je milostiv i čuje molitve. Hvala svima koji su molili za mene”, ne prestaje svjedočiti poznata hrvatska sportašica.
Nogomet je planetarno gledajući daleko najpopularniji sport, Hrvatska može Bogu zahvaliti na činjenici da ima sjajnu nogometnu reprezentaciju, nogometaše koji igraju u vrhunskim nogometnim klubovima, ali i nogometaše koji se, brojnim poteškoćama unatoč, svoje vjere ne srame, niti se ustručavaju javno govoriti, bez obzira ako zbog toga prolaze kroz neugodnosti. Jedan od njih je i mladi hrvatski nogometaš Mateo Kovačić, nogometaš najboljeg kluba Europe, Reala, koji je također često izjavljivao kako za svoj uspjeh može zahvaliti isusu.
“Ja kao i svaka normalna osoba imam svoje rane i slabosti i molitva i vjera mi pomažu da sve to prebrodim. Molitvom prije utakmice dobivam inspiraciju i dodatnu snagu da znam da će sve biti u redu. U tom duhu sam odgajan i tako naučio živjeti. Vjera mi puno znači u životu, a često volim odlaziti u Međugorje”, rekao je Kovačić u jednom od svojih brojnih intervjua nakon što je odlučio javno progovoriti o svojim osjećajima. Kovačiću u Realu ide sve bolje, trener ima u njega sve veće povjerenje.
Nisu ”samo” hrvatski sportaši oni koji javno govore o vjeri, brojne svjetske zvijezde su također među njima, mada možda imaju manje problema, iako se možda suočavaju s manjim intenzitetom medijskih napada, nego što je to slučaj s hrvatskim sportašima. Jedan od njih je košarkaš jedne od najboljih NBA momčadi Golden State Warriorsa, Steph Curry, koji je sa svojom ekipom došo do naslova NBA lige. U trenutku slavlja rekao je da ”u njemu živi Isus Krist.”
” Prvo moram zahvaliti svom Gospodinu, Isusu Kristu koji me blagoslovio! Ja sam puno više od samog dresa koji nosim na terenu, u meni živi Isus Krist”, izjavio je Curry, koji je dodao kako je samo ponizni sluga Gospodina. Djetinjstvo sjajnog košarkaša je, kako tvrdi, bilo prožeto Gospodinovom prisutnošću.”
“Sjećam se kao da je bilo jučer, dan kad sam predao svoj život Isusu Kristu. Pohađao sam četvrti razred kad sam dobio spoznaju o Radosnoj vijesti. Moji roditelji su tada počeli ulijevati vjeru u moje srce i objašnjavali mi značenje moga obećanja Gospodinu…”
Postoji li netko a tko nije čuo za Lionela Messija, najboljeg nogometaša svijeta, za koga će mnogi reći da je najveći nogometaš koji je ikada igrao nogomet? Messi je poznat i po tome da se uvijek prekriži kad postigne pogodak s pogledom prema Nebu: ”Sve što sam postigao mogu zahvaliti Bogu! Svaki puta kada ulazim na teren ili postignem pogodak prekrižim se i pogledam gore prema Nebu. Sve ovo što činim dar je od Boga, i hvala Mu na tome…” Nogometaš Barce je to izjavio nakon jedne od brojnih utakmica u karijeri, a o čemu su pisali španjolski mediji.
Mirjana Lučić – Baroni? Prije nekoliko mjeseci izborila je polufinale Australian Opena, prvog Grand Slam turnira u karijeri, s 35 godina hrvatska je tenisačica došla do rejtinga karijere, pritom je u životu prošla kroz teška iskušenja. “Ne mogu vjerovati. Ovo je čudesno. Mogu samo reći da je Bog milostiv. Ne mogu vjerovati da sam ponovno u polufinalu. Malo sam šokirana”, rekla je Lučić – Baroni u Australiji, nakon što je u Rod Laver Areni u Melbourneu svladala petu tenisačicu svijeta Čehinju Karolinu Pliškovu sa 6-4, 3-6, 6-4 i prvi put u karijeri izborila mjesto u polufinalu Australian Opena.
Mogli bismo ovako nabrajati danima, ne bismo izostavili ni legendu atletike, neponovljivog Usaina Bolta, i uvijek bismo dobili isti odgovor. ”Ne bojte se, Ja sam s vama…”
Izvor: narod.hr
