Od turizma u gradskoj jezgri sjajno zarađuju tek pojedinci, i to na štetu svih Splićana
Novinarstvo nekada zna biti rudarski posao. Za obične ugovore o javnim površinama na najelitnijim pozicijama u Splitu, koje bi trebale biti dostupne u roku nekoliko dana svakom građaninu, bili smo primorani koristiti se Zakonom o pristupu informacijama.
No ni to nije bilo dovoljno jer usprkos propisu po kojem su nam naši birokrati dužni odgovoriti u roku od 15 dana, tek smo nakon upornog “kopanja” do ovih dokumenata došli nakon puna dva mjeseca! Kada smo počeli proučavati preslike ugovora, postali su i jasniji razlozi njihova skrivanja. Niz nelogičnosti i potencijalnih ‘rupa u zakonu”’ ali i priznanje kako jedan od objekata koji radi punom parom uopće nema ugovor s Gradom….
Sjetite se ove priče idući put kad vam pošalju opomenu pred ovrhu jer ste dva mjeseca zaboravili platiti račun za komunalnu naknadu. Možete se toga prisjetiti i u trenucima kad vam budu tvrdili kako “metastaziranja” štekata mora biti jer Grad od nečega mora živjeti.
Jer brojke do kojih smo došli očit su dokaz kako od turizma u jezgri sjajno zarađuju tek pojedinci, i to na štetu života u Dioklecijanovoj palači, čijim stanovnicima se svakodnevica svake nove sezone dodatno otežava.
A vi, vozite li se novim autobusima? Koliko je novih javnih parking mjesta otvoreno zadnjih 10 godina? Na prometnicama vam, zahvaljujući lovi od turizma, sigurno nema rupa?
Ako smo već odlučili ‘spustiti’ gaće na 300 najvrednijih kvadrata naše baštine, vrijedi li onda to tek 700 kuna dnevno? Može li tih 300 kvadrata odgovarati cijeni apartmana u sezoni ili prosječne večere za dvoje s bocom vina?
Izvor: Ivan Kaštelan/Slobodna Dalmacija; Foto Duje Klarić/Hanza Media
