Luka Vuco: Branitelji ne smiju šutjeti u obrani Domovine
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti kao i dan branitelja je prigoda kada bi trebali razmišljati koga smo mi to pobijedili i kome treba zahvaljivati.
Prije svega pobijedili smo protivnika koji uglavnom nikada nije smatrao Hrvatsku svojom domovinom i stoga je stoljećima sklapao savez s onima koji su bili protiv hrvatske slobode i napretka. Bili su to ponekad Turci, mađaroni, talijanaši, njemački centralisti i beogradski velikosrpski nacionalisti.
Plaća za nevjernost domovini Hrvatskoj, koju je i sam Tesla tako nazivao, bilo je obećanje o boljem životu i neovisnosti o Hrvatskoj. To stoljetno opredjeljenje, da ne žele pripadati Hrvatskoj, uzrok je srpske i hrvatske tragedije u oba Svjetska rata. Srbija je sve od turskih ratova širila srpski nacionalizam i neprijateljski odnos prema Hrvatima i srpskoj manjini u Hrvatskoj s ciljem da se jednom stvori velika Srbija. Bio je to gotovo vjerski cilj o ustanovljenju „nebeske Srbije.“
Hrvatski Srbi su beogradskim težnjama služili kao šiljak osvajačkog koplja. Odluka većine srpskog stanovništva da ne žele živjeti u Hrvatskoj razlog je masovnog odlaska iz Hrvatske nakon pobijede hrvatskih branitelja. Tek je ove godine i njihov samozvani zastupnik iz Beograda Savo Štrbac priznao da su Srbi svojom voljom napustili Hrvatsku jer u njoj nisu htjeli živjeti. Veliki dio je pobjegao jer je znao da će odgovarati za zločine nad Hrvatima za vrijeme okupacije. Ranije je već dvije decenije pričao kako su Srbi protjerani i širio mržnju i strah među onima koji su se htjeli vratiti na svoja ognjišta. Srpski šovinizam u prvom redu šteti Srbima.
Hrvati su se nadali da će im oslobođenje od beogradskih zavojevača donijeti slobodu i blagostanje. Zemljama Višegradske skupine je oslobođenje od ruskog okupatora donijelo mir i veliki napredak, a to Hrvatska nije doživjela. Jedno dijete poginulog branitelja reče: „Moj otac je poginuo za ovu zemlju, a nije trebao, jer njegova smrt nije donijela ono što je očekivao.“
Zašto su Slovačka i zemlje Srednje Europe izašle ispod ruske šape i napredovale? Te zemlje su dobile slobodu, jer su Gorbačev i Jeljcin bili razumniji od srpskih lidera koji se nisu bez rata pomirili s gubitkom plijena. Slično bi bilo i u tim zemljama da je u to vrijeme na čelu Rusije bio Putin. Te zemlje su sačuvale odnos prema radu i industriji iz doba Austrougarske monarhije. Hrvati nisu bili te sreće jer su sedamdeset godina živjeli s narodom čiji je izabrani predsjednik rekao: „Ako ne umemo da radimo, umemo da se bijemo.“
Hrvati su u suživotu s tim narodom u uglavnom zaboravili raditi pa su se naučili krasti. Narod kaže da riba zaudara od glave te je zato korupcija i krađa otpočela od onih koji su na vrijeme zauzeli vlast i dobre položaje. Naravno, to su bili isti oni koji su do jučer kao komunisti krojili sudbinu narodu. Razmahivali su se hrvatstvom da skriju svoj lopovluk. Reklo bi se, da je pobjeda nad Srbima donijela u prvom redu slobodu kleptomanima. Mladima, i ne samo njima, preostala sloboda odlaska iz zemlje, što je dovelo Hrvatsku na prosjački štap.
Kako i kome zahvaljivati? Treba zahvaljivati braniteljima domovine. Emanuel Kant je rekao da je zahvalnost dužnost. Svaka zahvalnost je i teret koga se kao svakog tereta čovjek nastoji riješiti. Naravno, da bivšim komunistima nije bilo do zahvaljivanja braniteljima. To lijepo izražava poljska poslovica: Zahvalnost je uzišla na nebo i sa sobom uzela ljestve.
– Zahvaljivati treba ponajprije onima koji su svoju krv dali za slobodu ove zemlje. Kako bi bilo lijepo kad bi se čitala imena poginulih na svakom mjestu okupljanja i sjećanja gdje su stradali branitelji. Bilo bi to ljepše i zahvalnije od vojnih parada i preleta aviona. To bi bio znak da pali branitelji imaju svoje ime i da nisu zaboravljeni. One, koji su trenutno na vlasti, to bi podsjećalo da je pod njihovim nogama krv branitelja i da se prema Domovini trebaju ponašati s poštenjem i marljivošću, jer je njihov položaj plod prolivene krvi branitelja. Oni su dali svoj život da bi živjela njihova djeca i njihov narod. To bi bilo u glavi i pred očima svake hrvatske vlasti.
Svaki branitelj zna da se on nije samo za sebe borio nego za narod i da prevelike privilegije ne smiju škoditi svemu narodu. Oni ne smiju šutjeti kada vide kako se raspada zemlja za koju su oni polagali život. Vrijeme branitelja nije prošlo, nego oni sada svojim razumnim glasom brane Domovinu od zla onih koji su izabrani da vode ovaj narod. Zemlje Srednje Europe kojima se trebamo okrenuti, na čelu s Češkom i Slovačkom, neka im budu putokaz što činiti da sačuvamo Domovinu i narod.
Izvor: Luka Vuco/Misija
