Opća audijencija 6. studenoga 2013. god.
U životu kršćanske zajednice vrlo su važne karizme. Uvijek su oruđe za rast u ljubavi, koju Sveti Pavao smješta iznad darova.
{jathumbnail off}Sveti je Otac na današnjoj općoj audijenciji na Trgu Svetoga Petra u katehezi o Crkvi govorio o drugom obilježju općinstva svetih, shvaćenog kao zajedništva između svetih osoba, odnosno vjernika, o zajedništvu u svetinjama, odnosno duhovnim dobrima. Zajedništvo među osobama i zajedništvo u duhovnim dobrima tijesno su povezani, naime zajedništvo među kršćanima raste sudjelovanjem u duhovnim dobrima: u sakramentima, karizmama i ljubavi. Naše jedinstvo raste u zajedništvu sakramenta, darova Duha Svetoga i djelotvorne ljubavi – istaknuo je papa Franjo.
Sakramenti nisu prividi, nisu obredi, već Kristova snaga; u sakramentima je Isus. Kada slavimo Svetu Misu, u Euharistiji je živi Isus, upravo nas On, živ, okuplja u zajednicu da štujemo Boga Oca. Po Krštenju, Potvrdi i Euharistiji, svatko je zaista pritjelovljen Kristu i pridružen cijeloj zajednici vjernika. Stoga ako Crkva s jedne strane „vrši“ sakramente, s druge pak sakramenti „čine“ Crkvu, izgrađuju je, rađajući novu djecu, pridružujući ih svetom Božjem narodu, učvršćujući njihovu pripadnost – objasnio je sveti Otac.
Svaki susret s Kristom – nastavio je Papa – koji nam u sakramentima udjeljuje spasenje, poziv je da idemo drugima naviještati spasenje koje smo mogli vidjeti, dirnuti, sresti, prihvatiti, koje je zaista vjerodostojno jer je ljubav. Na taj način, sakramenti nas potiču da budemo misionari, a apostolski žar da u svakoj sredini, čak u onoj izrazito neprijateljskoj, naviještamo Evanđelje istinski je plod ustrajnog sakramentalnoga života, ukoliko je sudjelovanje u spasiteljskom Božjem pothvatu, koji želi da se svi ljudi spase. Sakramentalna milost hrani u nama čvrstu i radosnu vjeru, koja se zna diviti divotama Božjim, i zna se oprijeti svjetovnim idolima – kazao je papa Franjo.
Govoreći spontano dodao je: Stoga je važno zajedništvo, važno je da se krste i krizmaju djeca. Zašto? Jer je to Kristova prisutnost u nama, koja nam pomaže. Važno je pristupiti sakramentu pomirbe kad se osjećamo grješnicima. Netko bi mogao reći: „Ne, Oče, bojim se jer će me svećenik izbatinati!“ Ne, neće te batinati svećenik! Znaš li da u sakramentu pomirbe srećeš Isusa? Isus, Isus će ti oprostiti. On te čeka u sakramentu pomirbe. Eto, to je sakrament, a tako cijela Crkva raste – kazao je Papa.
Drugi vidik sudjelovanja u svetinjama – ustvrdio je Papa – jest zajedništvo darova. Duh Sveti vjernicima udjeljuje mnoštvo darova i duhovnih milosti, ovo je, recimo, „maštovito“ bogatstvo darova Duha Svetoga u svrhu izgradnje Crkve. Nije lako shvatiti značenje riječi karizme. To su darovi Duha Svetoga: netko ima dar za nešto, neku sposobnost, vještinu… ali Duh nam ih ne daje da ih skrivamo, već da ih dijelimo s drugima – objasnio je Sveti Otac.
Ti darovi nisu za dobrobit primatelja, već za dobrobit Božjega naroda. Ako se dar rabi za osobni probitak, onda treba sumnjati u istinitost toga dara ili u njegovu ispravnu uporabu. Darovi su posebne milosti, nekima su dane da drugima čine dobro. To su sposobnosti, nadahnuća i unutarnji poticaji, rađaju se u svijesti i iskustvu nekih osoba, pozvanih da ih stave na raspolaganje zajednici. Ti su duhovni darovi za svetost Crkve i za njezino poslanje. Svi smo pozvani da ih poštujemo, da ih prihvatimo kao svrsishodne poticaje za plodnu prisutnost i djelovanje Crkve. Sveti je Pavao opominjao: „ Duha ne gasite! (1 Sol 5,19). Ne gasite Duha – dodao je Papa – koji nam daje ove darove, vještine, vrline, te divote za rast Crkve .
A kako se ponašamo pred tim darovima Duha Svetoga? – priupitao je Papa. Jesmo li svjesni da ih Božji Duh može dati komu želi? Smatramo li ih duhovnom pomoću, kojom Gospodin podupire našu vjeru, osnažuje i učvršćuje naše djelovanje u svijetu?
Papa se na posljetku osvrnuo na treći vidik zajedništva u svetinjama, odnosno na zajedništvo u ljubavi. Djelotvorna ljubav nas ujedinjuje. Pogani su o prvim kršćanima govorili: Gledajte kako se ljube, kako se dobro vole, ne mrze se niti govore jedan protiv drugoga. To je lijepo. Djelotvorna ljubav: Božja je ljubav koju nam Duh Sveti ulijeva u srce – kazao je Papa te istaknuo:
U životu kršćanske zajednice vrlo su važne karizme, uvijek su oruđe za rast u ljubavi, koju Sveti Pavao smješta iznad darova. I najizvrsniji su darovi bez ljubavi isprazni – ustvrdio je Sveti Otac te nastavio spontano govoriti: gle, ovaj liječi ljude, ima tu sposobnost. Ali, ima li ljubavi u srcu? Ako ima, onda naprijed; ali ako je nema, onda ne služi Crvi. Bez ljubavi, darovi ne služe Crkvi, jer gdje nema ljubavi postoji praznina ispunjena sebičnošću. Može li se živjeti u miru ako smo svi egoisti? Može ili ne može? Vjernicu si odgovorili: Ne može! Stoga je potrebna ljubav da nas ujedini, a to je djelotvorna ljubav – uzvratio je Sveti Otac nastavljajući:
I naša najmanja gesta ljubavi za sve ima dobre učinke. Stoga živjeti jedinstvo Crkve, zajedništvo djelotvorne ljubavi ne znači tražiti vlastiti interes, nego dijeliti patnje i radosti braće, spremnost je nositi teret najslabijih i siromašnih. Ova bratska solidarnost nije retorička figura, način govora, već sastavnica kršćanskoga zajedništva. Ako je živimo, onda smo znak u svijetu, sakrament smo Božje ljubavi. To smo jedni za druge¸, a to smo i za sve. Ovdje nije riječ o uzajamnoj sićušnoj ljubavi, nego o nečemu dubljem: ovo nas zajedništvo osposobljava da uđemo u radost i bol drugoga i da ih iskreno dijelimo – protumačio je Papa.
A često smo previše ukočeni, ravnodušni, udaljeni; umjesto bratstva širimo zlovolju, hladnoću i sebičnost. A može li se zlovoljom, hladnoćom, sebičnošću upriličiti rast Crkve? Može li cijela Crkva rasti? Ne, zlovoljom, hladnoćom, i sebičnošću Crkva ne raste, raste jedino po ljubavi koja dolazi od Duha Svetoga. Gospodin nas poziva da se u sakramentima, u darovima i djelotvornoj ljubavi otvorimo zajedništvu s Njim, da dostojno živimo svoj kršćanski poziv – zaključio je papa Franjo, a potom se upitom obratio hodočasnicima:
Mogu li vas sada zamoliti za jedno djelo ljubavi? Ne brinite, neće se skupljati milodari! Prije dolaska na Trg, išao sam posjetiti teško bolesnu djevojčicu, staru godinu i pol dana. Njezini se roditelji mole Gospodinu za zdravlje te lijepe djevojčice. Zove se Noemi. Smijala se jadnica! Učinimo jedno djelo ljubavi. Mi je ne poznajemo, ali djevojčica je krštena, jedna je od nas, kršćanka. Učinimo djelo ljubavi za nju i u tišini zamolimo Gospodina da joj pomogne u ovom trenutku i da joj podari zdravlje. Zastanimo kratko u tišini, a zatim ćemo izmoliti Zdravomariju. A sada se svi zajedno pomolimo Gospodinu za Noemino zdravlje: Zdravo Marijo… Hvala vam za ovo djelo ljubavi!
Izvor: Radio Vatikana
