Hrvatska je uložila mnogo u vodoopskrbu: Jadrom teče voda onakva kakva teče Cetina nizvodno od Trilja
Razgovor s dr. Mladenom Smoljanovićem nakon predavanja „Infektivni rizici vodoopskrbe, iskustva prošlosti – poduke za budućnost“ povodom Svjetskog dana voda održanog 22. ožujka u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt u Dominikanskom samostanu u Splitu.
Mladen Smoljanović, liječnik opće medicine: Specijalist epidemiolog: Institut za pomorsku medicinu, Odjel za epidemiologiju i tropske bolesti 1988.-1991. Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, 1991. – do sada. Ravnatelj Zavoda za zaštitu zdravlja Split /Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije 1991.-2006., sada – Voditelj Odjela za gerontologiju NZJZ SDŽ-a. Načelnik sanitetske struke Hrvatske vojske za Južnu Hrvatsku (djelatni pukovnik) 1991.-1992.
Koordinator za preventivno-medicinsku zaštitu Stožera zdravstva Dalmacije i Hrvatske vojske 1992-1995. Suradnik u nastavi na Medicinskom studiju Medicinskog fakulteta Zagreb u Splitu od 1991. godine, a na Veleučilištu u Splitu od 2002. Od 2013. godine viši znanstveni suradnik, izvanredni profesor. Dopredsjednik Hrvatskoga epidemiološkog društva u dva mandata do 2010. godine. Objavio više od stotinu radova iz različitih područja javnog zdravstva. Uže polje interesa hidrični put prijenosa infekcija.
Epidemiološki obradio hidrične epidemije na području priobalja od Istre do Boke Kotorske, u Bosni i Hercegovini, te u Turkmenistanu (1993). Uzročnici epidemija bili su od uzročnika nespecifičnih virusnih proljeva do Hepatitis A virusa (1988.), Cryptosporidium parvum (1989.), Dysenteria bacillaris (1993.), Salmonella typhi (1994.), Aeromonas hydrophilla (2005.) kao i Legionella spp. u više navrata.
• Svjetski je dan voda, kakvo je stanje s vodom za ljudsku potrošnju na svjetskoj razini?
– Tri četvrtine površine planeta Zemlja prekriveno je vodom. Samo tri posto od te mase vode su slatke vode koje su raspoložive za korištenje. Unatoč općenitom zatopljenju, otapanju leda na polovima i ledenjacima, vode za ljudsku potrošnju je sve manje. Problem je što te raspoložive količine voda nisu ni prostorno ni vremenski ravnomjerno raspoređene. Postoje područja s previše voda i područja s krajnjom oskudicom voda. Isto tako jedno te isto područje ima ogromne količine voda i štete zbog poplava, a nedugo iza toga krajnju oskudicu i sušu koja pogubno djeluje na biljni pokrov i onemogućava život životinjskim vrstama pa i čovjeku. Svjedoci smo sve većem broju ratnih sukoba. Detaljnijom raščlambom vidi se da je većini tih ratova uzrok nedostatak hrane, a taj nedostatak je primarno zbog nedostatka vode. Isto tako zbog rapidnog porasta broja stanovnika, sve veće industrijalizacije, sve većeg oničišćenja površinskih ali i izvorskih voda, svugdje su sve učestalija upozorenja: voda iz slavina nije za piće. Odnos čovjeka prema vodi nije primjeren. Malo se pazi na očuvanje njezine čistoće. Možemo to usporediti sa zdravljem. Vodu i zdravlje počinjemo cijeniti tek kad ih izgubimo.
• Vi ste svoje predavanje kao epidemiolog usmjerili na infektivne rizike, odnosno na crijevne zarazne bolesti, prenosive vodom za ljudsku potrošnju. Hrvatska je zemlja koja obiluje vodama za ljudsku potrošnju. Po pitanju vodoopskrbe spadamo u krug razvijenih europskih zemalja koja je davno riješila problem teških crijevnih zaraznih bolesti poput trbušnog tifusa, kolere, dječje paralize, dizenterije, dječje zarazne žutice itd. pa zašto mislite da još uvijek treba govoriti o infektivnim rizicima vodoopskrbe?
– Točno ste ustvrdili da smo brojne probleme prošlosti riješili posebice kroz tri posljednja desetljeća unatoč Domovinskom ratu. Naši studenti medicine u Splitu tijekom studija nemaju mogućnost vidjeti bolesnike od bolesti koje ste naveli. Republika Hrvatska uložila je mnogo u vodoopskrbu. Prije tridesetak godina nitko nije mogao ni zamisliti da će preko 90 posto kućanstava Dalmatinske zagore biti pokriveno vodovodnom vodom za piće. Bez vodovoda su sada samo pojedini udaljeni mali zaselci u krševitim brdima te mali otoci zadarskog i šibenskog arhipelaga, a u Splitsko-dalmatinskoj županiji otoci Drvenik Veliki, Drvenik Mali i istočna naselja otoka Hvara. Jeste da je vodovod u mnoga naselja malo zakasnio jer je mlado stanovništvo iselilo, ali ipak se zamjećuju pojedinačni povratci mladih koji sada zahvaljujući vdovodima ulažu sredstva u obnove starih kuća koje privode turističkoj ponudi. Preuređuju se i grade kuće za odmor s bazenima. Dosta tih objekata uključeno je u internetsku turističku ponudu kao objekti „drugi red od mora“ i bivaju popunjeni cijelu ljetnu sezonu.
Hrvatska je već dobar niz godina prepoznata kao odredište visoke zdravstvene sigurnosti za goste iz respektabilnih emitivnih turističkih gospodarski visoko razvijenih zemalja Europe i svijeta. Tu sigurnost u dobroj mjeri možemo zahvaliti povoljnom higijensko-sanitarnom stanju kojeg ne bi bilo bez novoizgrađenih vodovoda. Turisti dolaskom iz svih krajeva svijeta donose sa sobom i svoju crijevnu floru tj. svoje mikroorganizme (viruse, bakterije, protozoe) koji su nepoznati, novi za domicilno stanovništvo, a i turiste iz drugih područja svijeta. Srećom ti uzročnici nisu oni crijevni mikroorganizmi uzročnici teški crijevnih zaraznih bolesti iz nedavne prošlosti već su to pretežito virusi koji izazivaju proljeve (akutni gastroenterokolitisi). To su relativno blagi oblici bolesti koji se mahom liječe ambulantno, rijetko zahtijevaju hospitalizaciju, a smrtni ishodi su izuzetno rijetki.
• Pa kad su to blage bolesti zašto im uopće poklanjati pozornost?
– Točno, po pitanju težine bolesti ne bi trebale imati toliku pozornost. Međutim, zabrinjava trend porasta tih oblika bolesti, nama sasvim novih oblika bolesti, koliko na turističkim toliko i neturističkim područjima. Srećom epidemijska pojavnost je rijetka, ali još je ima.
Od tih bolesti najčešće oboljevaju najmlađi uzrasti i kod djece to sve brzo prođe bez uočljivih posljedica. Međutim, nitko ne zna što se zbiva dalje u organizmu u kojeg je jednom ušao virus. Gdje se on ugnijezdi? Kakav je ostvario „suživot“ sa svojom domaćinskom ljudskom stanicom pojedinog organa? Izaziva li taj virus promjene na tim organima ili samo „mirno spava“ do nekog vremena ili događaja?
Sve veći je broj znanstvenih radova koji ukazuju na povezanost nekih kroničnih bolesti i infekcije crijevnim virusima. Tako je samo između 1972. i 1999. godine otkriveno tridesetak novih uzročnika bolesti, a brojni već poznati uzročnici javljaju se nakon dugog razdoblja neaktivnosti ili se šire u područja u kojima nema podataka o njihovoj prijašnjoj pojavnosti. Među tim uzročnicima su i patogeni hidričnog puta prijenosa. Ovdje moram napomenuti da je hidrični put prijenosa virusa teško dokazljiv iz razloga skupoće sanitarnih viroloških pretraga voda koje su dostupne samo visokorazvijenim zemljama. Posebno je teško dokazati hidrični put u kršu kroz kojeg vode brzo teku, pa nešto što je danas uzrokovalo zaražavanje sutra više nije tu. Odteklo je.
• U svom predavanju istakli ste da su infektivni rizici vodoopskrbe u Splitsko-dalmatinskoj županiji različiti za pojedine vodoopskrbne sustave. Koliko sam uočio u riziku su i veliki i mali vodovodi. Kako ste došli do tih spoznaja?
– Kako sam već naveo da nismo u mogućnosti provoditi kvalitetno sustavno stalno praćenje onečišćenja površinskih i izvorskih voda virusima i nekim drugim mikroorganizmima tada sam se odredio na jedinu dostupnu mogućnost praćenja, a to je biološki monotoring. Da pojasnim, taj monitoring (nadzor) je posredan registracijom pobola od akutnog gastroenterokolitisa (proljeva) kod ljudi po pripadajućim vodoopskrbnim objektima. Obrađene su prijave proljeva u epidemiološkoj službi. Razmatrane su samo bolesti koje su imale nealimentarni put prijenosa. Isključene su bolesti prenosive hranom.
Jasno da u toj skupini gdje prevladava put prijenosa vodom nismo mogli precizno odrediti da se radi samo o hidričnom putu prijenosa, ali to se u statističkim analizama tretira kao sustavna grješka koja je istovjetna za sve vodoopskrbne objekte, te se ona zanemaruje. Provedena su dva retrospektivna istraživanja: prvo samo po prijavnicama zaraznih bolesti 2007.-2011. godine i drugo isto po prijavnicama zaraznih bolesti i zasebno po bolničkim otpusnicama hospitaliziranih bolesnika za razdoblje 2005. do 2014. godine. Rezultati oba istraživanja po prijavnicama zaraznih bolesti i po bolničkim otpustima pokazali su da najveći rizik obolijevanja od akutnih crijevnih infekcija (ACI) imaju stanovnici malih vodovoda ispod 10.000 potrošaća, a statistički značajno manji rizik imaju veliki vodovodi s preko 20.000 potrošaća.
Suprotno očekivanjima između velikih vodovoda statistički značajno manji rizik imali su stanovnici na području vodoopskrbe iz vodovoda sa vodozahvata površinskih voda koji imaju potpunu higijensku obradu voda za razliku od onih koji koriste vodu iz vodozahvata s izvora rijeka i imaju samo mjeru dezinfekcije klorom. Vodovodi s potpunom higijenskom obradom voda su dva vodovoda: Regionalni sustav Omiš-Brač-Hvar-Šolta i Regionalni sustav Makarsko primorje. Oba ta vodovoda koriste površinsku vodu rijeke Cetine. Higijenska obrada voda sastoji se od koagulacije (sakupljanja čestica nečistoće), sedimentacije (taloženja) čestica, zatim filtriranja preostalih čestica kroz pješćane filtre, te na kraju kloriranje bistre vode. Ovakvu higijensku obardu voda na hrvatskom Jadranu još ima samo voda iz akumulacije Butoniga za Grad Pulu i zapadnu obalu Istre. Od kada koriste takvu obrađenu vodu stanovnici Pule i Istre nemaju crijevnih zarznih bolesti kako su to imali do izgradnje sustava.
• Znači li to da stanovnici sa regionalnih sustava Omiš i Makarska nisu imali zamućenja vode na svojim slavinama kod nedavnih zamućenja zbog obilnih oborina početkom ožujka ove godine?
– Upravo to je jedna od najvažnijih svrhi obrade voda – ukloniti mutnoću i sve ono što mutež sobom nosi. Kad su Split, Solin, Kaštela i Trogir imali mutnu vodu na slavinama, građani Omiša, Makarske i otoka nisu imali mutnoću na svojim slavinama premda je Cetina tekla jednakom mutnoćom kao što je bila mutna voda na izvoru Jadra. Začuđuje me koliko malo ljudi i to na vrlo odgovornim dužnostima u Splitsko-dalmatinskoj županiji ne zna da je Jadro kao rijeka u biti ponornica koja uvire iz korita rijeke Cetine i da Jadrom teče voda onakva kakva teče Cetina nizvodno od Trilja. Stoga je za kakvoću vode za ljudsku potrošnju s izvorišta Jadro i Žrnovnice od izuzetnog značaja očuvana čistoća površinske vode rijeke Cetine. Odgovorni u Županiji moraju znati da 90 posto stanovnika županije pije vodu rijeke Cetine. Stupanj čistoće rijeke Cetine je jamac veće zdravstvene sigurnosti vodoopskrbe s izvora Jadra i Žrnovnice.
• To znači da je čistoća Cetine od vitalnog značaja za vodoopskrbu SDŽ-a. Kako očuvati čistoću Cetine? Što predlažete kao epidemiolog s bogatim iskustvom na polju vodoopskrbe?
– Vidite, ovih problema nije imao car Dioklecijan kada je gradio vodovod kojeg i danas koristimo samo s tom razlikom što danas imamo ugrađen plinski klorinator za dezinfekciju vode. Klorinator Dioklecijanu nije bio potreban niti ikakvo pročišćavanje. Danas kad preko 95 posto kućanstava Cetinske krajine od izvora Cetine do Trilja ima vodovodnu vodu, kada te vode kao iskorištene, ali sada onečišćene vode s brojnim crijevnim mikroorganizmima otiču nizvodno natrag u rijeku Cetinu tada je stupanj onečišćenja Cetine svakim danom veći. Djelomično su izgrađeni kanalizacijska mreža i sabirnici (kolektori) otpadnih voda za Sinj i za dio Grada Trilja. U Trilju je pored sabirnika i pročišćivač ali samo za trećinu potrebnih kapaciteta Grada Trilja što je nedostatno. Potrebno je ugraditi sabirnike i prečišćivaće za sva naselja Cetinske krajine kako bi Cetina bila što čišća. Čišća Cetina znači čišća voda na izvoru Jadra, što u krajnjem znači da je klorna potreba vode za njezinu dezinfekciju manja.
Ne smijemo zaboraviti da klor nije svemoćan. Ne ubija sve mikroorganizme i zato voda s izvora Jadra treba imati prečišćivać sirovih voda i jednaku higijensku obradu kao što je to od 1974. godine urađeno za RV Omiš i RV Makarsko primorje. Jasno da kanalizacijsku mrežu, sabirnike i prečišćivače za naselja Cetinske krajine oni sami ne mogu financirati. Tu se pored Županije treba uključiti i Republika Hrvatska, a kako mi je poznato EU rado daje pozamašna sredstva za ekološke projekte. Ne znam je li to zatraženo?
• Kako sagledavate konačna rješenja dostatne i kvalitetne vodoopskrbe na čitavom jugu Hrvatske sa činjenicom da samo priobalje i otoci nisu više jedina turistička područja?
– Proširenje turističke ponude na područje Zagore sve nas treba veseliti. Pored navedenog problema neškodljivog zbrinjavanja otpadnih i kanalizacijskih voda u geološkoj strukturi krša bitno je osigurati dostatne količine vode i u vršnim razdobljima potrošnje u ljetnim mjesecima. Ne smiju se dopustiti prekidi i redukcije vodoopskrbe jer to povećava zdravstvene rizike vodoopskrbe. Izalz je u okrupljivanju međusobnim povezivanjem više sustava. Dostatne količine vode postoje kao što je to primjereice akumulacija jezera Peruća u koje je voda visoke prve kategorije čistoće. Vodu iz Peruće treba pumpama podići na jednu razinu planine Svilaje koja bi tada padom na južnu stranu Svilaje proizvodila električnu struju kao što to je to u rverzibilnoj hidricentrali Muškovci na Zrmanji. Dio vode bi se dalje vodovodima prenosio preko zapadnog dijela Zagore SDŽ i dijela Zagore Šibenske županije do priobalja i dalje podmorskim cjevovodima sve do otoka šibenskog arhipelaga i otoka Drvenika Velikog i Drvenika Malog u SDŽ-u.
Međusobno povezivanje sustava od rijeke Zrmanje do rijeke Neretve povećala bi se ukupna sigurnost vodoopskrbe i količina voda za sve veće potrebe, a upravljanje takvim sustavom bilo bi učinkovitije. Zamislite kako bi bilo dobro da smo mi na Regionalnom sustavu vodoopskrbe Solin-Split-Kaštela-Trogir kod ovih zamćenja izvora Jadra imali kolateralni spoj s Regionalnim vodovodom Omiša. Jednostavno bi se mreža gradova Kaštelanskog zaljeva napunila bistrom vodom i nitko na svojoj slavini ne bi imao mutnu vodu.
Ivica Luetić
