TRIBINA: MARKETING ZLA: INFORMACIJA ILI MANIPULACIJA
„Something is happening here, but you don’t know what it is…“ (Bob Dylan)
U organizaciji Hrvatske udruge Benedikt 16. lipnja 2011. godine u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa održana je tribina pod nazivom „Marketing zla: informacija ili manipulacija“ a govorilo se o homoseksualnosti, istospolnim bračnim zajednicama, pedofiliji i abortusu. Kao gosti predavači izlagali su Irena Orlović iz izdvačke kuće Harfa i dr. fra Luka Tomašević a nešto kasnije pridružio im se i psiholog Ivo Dužević.
Dvorana je bila ugodno popunjena premda se zbog aktualnosti teme i važnosti trenutka mogla očekivati i veća posjećenost. No i ta činjenica ide u prilog zaključcima donesenim na tribini. No o tome nešto poslije.
U susret nas je s par riječi uveo Vide Popović, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt, stavljajući naglasak na poruku pape Benedikta XVI. u kojoj on jasno istupa protiv relativizacije morala i to posebno promatrajući obitelj i situaciju u kojoj se ona danas nalazi. Papa poručuje obiteljima da „budu hrabre“, da se raduju očinstvu i majčinstvu i da poštuju prirodni zakon. Obitelj je utemeljena na braku i kao takva smješta se u širi kontekst Crkve gdje se onda ostvaruje unutar sebe i u odnosu prema drugima i Bogu.
Kao prvi izlagač riječ je dobila Irena Orlović. Predstavila je knjigu Marketing zla, pisca Davida Kupeliana, izdanu 2005. god. a sada u izdavačkoj kući Harfa. Vješto je kao uvod iskoristila referencu iz sf filma Matrix u kojoj se glavnom junaku pred oči podastire iluzornost svijeta koji ga okružuje i stavlja ga se pred odluku da bira: istinu koja boli i „ne znaš koliko je duboka zečja rupa“ ili utopljenost u poluživot kao u san i zaborav. Glavni junak (u našem slučaju misleći kršćanin) bira istinu bez obzira na cijenu.
Prvo poglavlje knjige nosi naziv Marketinški brzi napad – „Kako su gay prava prodana Americi“. Do 1988. god. homoseksualna je zajednica imala dva glavna problema. Prvi je bio radikalnost samih homoseksualaca koji nisu uspijevali bez osmišljene strategije ostaviti „pozitivan dojam“ na okolinu. Drugi je problem bio AIDS. Nakon 1988. god. situaciju bitno mijenja knjiga After Ball (Poslije bala) koja pokušava lišiti Ameriku straha od homoseksualaca koristeći isplanirani psihološki napad, u konačnici laž, gdje se želi prezentirati homoseksualca kao gay (veselog), mirnog i finog mladića. Nastoji se izmijeniti u ljudima refleks koji ih po naravi odbija od ovakvih „slučajeva“. Ide se dotle da se homoseksualiziraju i neke povijesne ličnosti a svi koji se usprotive bit će etiketirani kao nacisti, pripadnici KKK-a ili nešto treće. U konačnici ne smije se dozvoliti ljudima da misle drugačije. Pisci spomenute knjige su M. Kirk i H. Madsen.
Gdja Orlović dalje navodi primjer iz našeg dvorišta i slučaj s udrugom Iskorak kojoj su bila omogućena sredstva za pripremu priručnika o zaštiti od AIDS-a a koja je gay zajednica iskoristila za pisanje priručnika za gay sex koristeći pritom čitavu hrpu vulgarizama i neukusnih detalja. Protiv tog priručnika je u medijima progovorio jedino Renato Baretić (Osmi povjerenik, Pričaj mi o njoj…) i zbog toga bio izložen napadima i etiketiran kao homofob.
U knjizi After Ball dalje se govori o smišljenom poduhvatu raskopavanja braka (udruženom, zločinačkom?), o odvajanju Crkve od države, o kulturi smrti i konačno o abortusu spominjući A.C. Kinsey-a kao oca seksualne revolucije a u biti čovjeka duboko ogrezlog u sve spomenute nastranosti. Sve u svemu jedan je to jako dobar priručnik za sve protivnike onoga što je prirodno, dobro i kreposno.
Gospođa Orlović završava svoje izlaganje temom kojom je i započela a to je medijska matrica koja nam servira istine koje su po volji nekim centrima odozgo a daleko od prave istine i onoga što kao ljudi imamo pravo znati.
Drugi izlagač bio je fra Luka Tomašević koji je na jednostavan način objasnio kako stoje stvari s homoseksualnošću donoseći jednu moralno teološku prosudbu. Spolni identitet znači osjećati se muškarcem ili ženom. Spolna usmjerenost pak može biti heteroseksualna ili homoseksualna. Potonja zauzima neznatnu manjinu (u Europi oko 5-6 % kod muškaraca, a 2.5-3 % kod žena). No homoseksualnost je i danas obavijena velom tajne, naročito kada govorimo o njenim korijenima. Koji su uzroci takvog ponašanja? Čini se da je najbolje tumačenje sociološko, tj sredina u kojoj se pojedinac razvija. Svakako, kaže profesor Tomašević, prisutnija je u urbanim sredinama nego na selu.
Kako Crkva gleda na homoseksualnost? Samu sklonost ka suprotnom spolu ne karakterizira kao grijeh. Ona se treba kontrolirati kao, uostalom, i promiskuitetno ponašanje ili ponašanje redovnika u celibatu. Međutim Crkva ne odobrava takvo ponašanje kao čin već se zalaže za pomoć homoseksualcima koji „nose svoj križ.“
Fra Tomašević donosi podjelu homoseksualnosti na tri vrste. Prva je evolutivna-razvojna koja se pojavljuje u pubertetu i to češće kod dječaka. Druga je prigodna i to u situacijama kada je pojedinac doveden u određeno okruženje koje intenzivno potiče na ispoljavanje takvog ponašanja kao što je zatvor ili vojska… Treća je konstitutivna i za nju možemo reći da je „ona prava“ kada odrasli muškarac ili žena pokazuju interes ka istome spolu pritom i ne pomišljajući na drugi spol.
Nakon drugog predavača riječ je nakratko uzeo psiholog Ivo Dužević koji se osvrnuo na psihološku dimenziju problema kojemu jedan od uzroka vidi u Hollywoodu i općenito filmskoj i tv industriji koja nas mijenja čineći od nas nekritičnu masu konzumenata raznih ideja. Televizija je oružje. Mi slijepo upijamo sve što nam se nudi i ne sluteći da se promjena u nama događa. Mijenjamo se, i to ne u nekom svrhovitom smjeru koji smo izabrali nego idemo onamo kamo nas drugi vode. A oni imaju svoje interese.
Na kraju tribine postavljeno je nekoliko pitanja iz publike vezanih uz aktualnu gay paradu, o pitanju gendera (roda) i o medijima općenito. Ostaje dojam da je mišljenje većine ljudi u našoj zemlji izraženo u večerašnjoj tribini. Međutim glas većine kao da je utišan. Čuje se onaj tko ima snažnije zvučnike. A istina zrije u tišini.
Što se posjećenosti tribine tiče vratimo se na trenutak dvojbi glavnog junaka filma Matrix. Crvena tableta za buđenje u život ili plava tableta za san? Plava je večeras bila Big brother na televiziji. Uspavala je pospane duhove. Ona druga koja budi na život teže pronalazi vlasnika. Ali znamo ionako da je „uzak put koji vodi u život“.
Stanko Stojić
Drugi izvori o ovoj temi:
