Dr. MATE BABIĆ za NOVU DOMOLJUBNU POLITIČKU OPCIJU – Program privrednog razvoja Hrvatske
Dok se aktualna vladajuća i oporbena politička “elita” u Hrvatskoj prepucavaju oko političko-korupcijskih afera, posljednji hrvatski politički karizmatik Zvonko BUŠIĆ, sa svojim Glavnim stožerom NOVE DOMOLJUBNE POLITIČKE OPCIJE, ubrzano okuplja najstručnije i najuglednije Hrvate iz Domovine i iseljeništva s ciljem izrade konkretnih i žurno provodivih programa i projekata za Hrvatsku budućnost.
Programi i projekti odnose se na različita aktualna GORUĆA Hrvatska pitanja, posebice iz gospodarstva, financija itd., sa dugoročnom vizijom strateškog gospodarskog razvoja Hrvatske, potkrepljenu konkretnim razvojnim projektima.
Jedan od prvih programa izradio je ekonomski stručnjak međunarodnog iskustva i ugleda dr. Mate BABIĆ, koji, obzirom na katastrofalnu gospodarsku situaciju u Hrvatskoj, uz suglasnost autora, objavljujemo u cijelosti.
PROGRAM PRIVREDNOG RAZVOJA HRVATSKE (skračena verzija)
Uvod
Prvi program privrednog Hrvatske napravio sam još 1990. Njegove glavne značajke iznio je predsjednik prve demokratski izabrane hrvatske vlade Stipe Mesić u svome inauguralnom govoru 30. svibnja 1990. Međutim, ubrzo je došao rat pa su zbog ratnih zbivanja (ali ne samo zbog njih) stvari krenule sasvim drugim smjerom.
Dorađenu verziju programa privrednog razvoja Hrvatske objavio sam u nekoliko izdanja udžbenika „Makroekonomija“ i u časopisu „Ekonomist“ od prosinca 2001. godine Posljednja verzija Programa objavljena je u „Novom informatoru“ 2007.
Međutim, kad se promijene pretpostavke na kojima se neki program temelji, treba i program promijeniti. Zato sam napravio ovaj program koji se temelji na sadašnjim uvjetima koji u hrvatskoj privredi vladaju. Promjene u ovoj verziji odnose se uglavnom na analizu sadašnjeg stanja hrvatske privrede koje predstavlja ograničenja privrednom razvoju Hrvatske. Napominjem da ovaj program nije pisan kao znanstveni rad, pa nema citata izvora niti literature.Isto tako ,ovaj program nije pisan ni za jednu političku stranku posebno,ali ga svaka može slobodno koristiti
…………..
1. Temeljne postavke
Program privrednog razvoja je određivanje putanje razvojnog procesa radi ostvarivanja razvojnih ciljeva. Budući da se ciljevi ostvaruju ekonomskom politikom, to strategiju razvoja čini skup svih vrsta ekonomske politike usmjerenih na postizanje unaprijed postavljenih konzistentnih i ostvarivih ciljeva.
Ekonomski program svake zemlje ima dakle za zadaću ostvariti određene ekonomske ciljeve. Ekonomski ciljevi izvode se iz političkih ciljeva. Politička sloboda i ekonomska sloboda međuzavisni su. Mi ćemo pretpostaviti da su politički ciljevi izgradnja demokratskog društva blagostanja u Hrvatskoj. Nužni uvjet izgradnje demokratskog društva jest tržišna privreda. U netržišnoj privredi ne može se razvijati politička demokracija. Međutim, tržišna privreda nije i dovoljni uvjet za političku demokraciju.U tržišnoj privredi nepotpune konkurencije, monopoli (oligopoli) narušavaju ekonomsku slobodu,a narušavanje ekonomske slobode narušava i političku slobodu i ekonomsku efikasnost.
…………..
Tržište potpune konkurencije nužni je uvjet maksimiziranja ukupnog društvenog blagostanja. Budući da je tržište perfektne konkurencije u praksi teško ostvarivo, to se ovaj uvjet preformulira u postizanje što je moguće većeg stupnja konkurencije na tržištu. Zbog toga ćemo i mi kao cilj ekonomske politike uzeti ostvarivanje maksimalnog blagostanja stanovništva Hrvatske u uvjetima što je moguće većeg stupnja konkurencije na tržištu. Da bi se postiglo tržište što potpunije konkurencije hrvatska država treba, kao i svaka moderna država, aktivno raditi na uklanjanju nedostataka tržišta, nesavršenosti tržišta i negativnih eksternalija (prije svega zagađivanja okoliša).
Na temelju tako postavljene funkcije cilja definirat ćemo i sve vrste ekonomske politike, kako razvojne, tako i tekuće.
1. 1. Tržišna privreda – uvjet razvoja
Efikasnost ekonomskog sustava ovisi o tome u kojoj je mjeri on uspio angažirati znanje raspršeno među mnoštvom pojedinaca u društvu. To se postiže dobrom ekonomskom i političkom organizacijom. A tempo privrednog razvoja ovisi o efikasnosti ekonomskog sistema, koja se očituje u efikasnosti njegove ekonomske i političke organizacije i upravljanja. Zato je efikasno upravljanje ključ ekonomskog rasta i razvoja. Efikasno upravljanje podrazumijeva dobro predviđanje, planiranje, organiziranje, izvršenje i kontrolu ekonomskih aktivnosti. Efikasnije upravljanje je najvažniji razlog pobjede tržišnog sistema nad socijalističkim. Da bi se proces privrednog razvoja Hrvatske otpočeo i ubrzao, nužno je kako je to objasnio F. von Hayek dati odgovore na sljedeća dva pitanja:
1) Kako angažirati znanje koje postoji u hrvatskom društvu? To znanje nije koncentrirano u jednome pojedincu ma koliko znanja on imao, nego je raspršeno na mnoštvo pojedinaca. Rješenje ovog problema svodi se na to da svakom pojedincu treba dati jednaku šansu da svoje znanje primijeni. (Zato se ne smiju diskriminirati sposobni a protežirati podobni). To je moguće samo u tržišnoj privredi i to privredi potpune konkurencije, jer tamo svatko tko ima ideju može pokušati da ju primjeni. Ako njegov pokušaj ne uspije, nego propadne, šteta za cijelo društvo nije velika. Međutim, ako taj pokušaj uspije, koristi za društvo mogu biti velike (nova radna mjesta, dohodak, porezni prihodi i dr.). Što je tržište nesavršenije to su manji izgledi da pojedinci imaju jednake šanse.
2) Kako da novo, bolje istisne staro, lošije? Odgovor i na to daje tržišna privreda. Treba pustiti da se staro i novo slobodno natječu na tržištu u jednakim uvjetima, a to znači na tržištu potpune konkurencije. Što je konkurencija savršenija, to će natjecanje biti poštenije i ekonomski razvoj brži. Zato država treba osigurati što veći stupanj konkurencije.
…………..
1.2. Pravna nesigurnost i korupcija
1.2.1. Pravna nesigurnost
Ekonomsku aktivnost možemo definirati kao skup transakcija među privrednim subjektima. Svaka transakcija stvara dužničko-vjerovničke odnose. Ona predstavlja obvezu plaćanja kupca i pravo potraživanja prodavatelja. Te obveze i prava treba pravno regulirati. Dobra pravna regulativa i njezina efikasna primjena povoljno utječu ne samo na porast broja transakcija, nego i na sniženje njihovih troškova. A povećanje broja transakcija znači veću privrednu aktivnost, zaposlenost i sl., dok sniženje troškova transakcija znači povećanje efikasnosti privrede, i njezine konkurentnosti na svjetskom tržištu.
Zakonska regulativa treba promicati ekonomsku aktivnost. Ona mora dati slobodu ugovaranja strankama, ali ih i natjerati da ugovorne obveze poštivaju. Posebno se to odnosi na neisplaćivanje zarađene plaće radnika što predstavlja i moralni i socijalni i ekonomski problem. To treba tretirati kao teško kažnjivo djelo koje treba kažnjavati ne samo zatvorom, nego i oduzimanjem imovine. Isto vrijedi i za zapošljavanje „na crno“.
…………..
Hrvatska je naslijedila lošu socijalističku praksu čestog mijenjanja zakona. Još uvijek postoji iluzija da se ekonomski problemi mogu riješiti promjenom zakona. Zbog toga u Hrvatskoj postoji mnogo zakona, pa se ista ekonomska pojava regulira u više zakona i to često ne na isti nego čak i na proturječan način (corruptissima re publica, plurimae leges).To samo povećava pravnu nesigurnost , što utječe na porast neizvjesnosti sa svim lošim posljedicama.
Zbog čestih promjena zakona, nedostaje vrijeme za njihovu primjenu i verificiranje u praksi. Bolje je imati manje zakona, ali njihovu dosljednu primjenu, nego puno zakona, a slabu njihovu primjenu. U šumi zakona svatko se može izgubiti. Tu se najbolje snalaze oni koji na nedorečenosti ili na nekonzistentnosti zakona ostvaruju kratkoročne zarade. Međutim, za dugoročni razvoj to nije dobro.
Da bi se smanjila neizvjesnost i osjećaj nedostatka pravne zaštite, zakoni moraju biti jasni, konzistentni i stabilni ali striktno, brzo i efikasno provođeni.
Organizacija sudstva u Hrvatskoj nije dobra.Veliki broj „visokih“ sudova, kao što su Ustavni sud, Vrhovni sud, Visoki trgovački sud i dr. bitno povećava troškove sudstva, a smanjuje njegovu efikasnost. Zato se treba izvršiti promjena organizacije sudstva. Pritom treba kao uzor uzeti najefikasnije organizirano sudstvo – ono američko. Sudski sustav treba biti organiziran piramidalno: Vrhovni sud, županijski sudovi, općinski sudovi. Na taj način bi se izbjeglo preklapanje nadležnosti, smanjili troškovi i povećala transparentnost i odgovornost sudstva. Sudski postupak treba ubrzati i pojeftiniti, a zemljišne knjige srediti.
Sudci u svom radu trebaju biti samostalni, ali i odgovorni za dosljednu primjenu zakona. Ni suci ne mogu biti imuni od kaznenog progona.
1.2.2. Korupcija
Korupcija se u razvijenim zemljama smatra jednim od najvećih, moralnih, ekonomskih i političkih zala. Ustav SAD predviđa da se postupak za svrgavanje Predsjednika može pokrenuti zbog veleizdaje i zbog korupcije. Još je Dante korumpirane svrstao u najniži krug Pakla da bi pokazao kako je to veliko društveno zlo.
…………..
Korupciju u Hrvatskoj kao i u svakoj državi možemo definirati kao prelijevanje sredstava iz javnog sektora u privatne džepove uz pomoć državnih dužnosnika bilo koje razine. Vrlo često nastaje zbog „simbioze“ privatnog i javnog sektora u kojem privatni sektor siše sredstva javnoga. Na taj način nastaju privatni profiti na račun poreznih obveznika. Na primjer, kad državni dužnosnici ili njihova rodbina ili prijatelji imaju privatna poduzeća ili kad pojedine utjecajne grupe (lobiji) nametnu svoje privatne interese kao javne.
U Hrvatskoj je najveći stupanj korupcije učinjen u procesu privatizacije kad su državni dužnosnici imali povlaštene, povjerljive informacije i često puta diskrecijsko pravo u donošenju odluka pa su osigurali sebi i „svojima“ povoljnije uvjete „kupnje“ poduzeća, banaka itd. Kao rezultat došlo je do velikih preraspodjela nacionalnog bogatstva. Neki su postali vrlo bogati, a drugi vrlo siromašni.
…………..
Da bi se eliminirala korupcija, potrebna je radikalna reforma državne uprave, povećanje njezine transparentnosti i individualna odgovornost svakog subjekta. Međutim, da bi se to ostvarilo potrebna je politička volja da se uklone korumpirani dužnosnici od vrha do dna administrativne priramide. (Tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen.).
Tri su pristupa suzbijanju korupcije: 1) Administrativne i pravne reforme (ograničenja diskrecijskih prava javnih dužnosnika i povećanje transparentnosti njihova odlučivanja). 2) Kaznena odgovornost i moralno diskreditiranje korumpiranih dužnosnika. 3) Sustavne reforme državnog sektora kroz povećanje konzistentnosti i smanjivanje opsega pravne regulative i izgradnja efikasnih kontrolnih mehanizama i institucija. Zanimljivo je da je u Hrvatskoj nakon početka procesa privatizacije, kad je korupcija počela jako rasti, prvo ukinuta SDK kao efikasna kontrolna (i ne samo kontrolna ) institucija koja je vrlo pouzdano pratila kolanje novčanih tokova. Nakon pobjede Koalicije na izborima 2000. ukinuta je i Financijska policija, kao zadnja preostala kontrolna institucija. To ilustrira teškoće s kojima se borba protiv korupcije susreće. Osnivanje jedinstvene organizacije platnog prometa, preko koje će se vršiti sva plaćanja i preko koje će se pratiti svi tokovi novca, nužni je uvjet početka efikasne borbe protiv korupcije.
Bez ozbiljnog pristupa iskorijenjivanju korupcije u Hrvatskoj, ne može biti govora o njezinu dugoročnom održivom razvoju. Tek nakon ozbiljnog rješavanja korupcije i pravne nesigurnosti Hrvatska može krenuti u intenzivniji i stabilniji privredni razvoj.
2. Sadašnje ekonomsko stanje i temeljna ograničenja privrednog razvoja
Dugoročno gledano, hrvatska je privreda u vrlo teškom stanju. Sadašnje stanje hrvatske privrede karakterizira visoka nezaposlenost radne snage, velika unutarnja i vanjska zaduženost, opadanje životnog standarda, vrlo loši demografski trendovi, raslojavanje društva, socijalne napetosti i rastući strukturni deficit u bilanci plaćanja.
Loši demografski trendovi pokazuju da se u Hrvatskoj nije vodila dobra demografska politika. Broj stanovnika se smanjuje i postaje sve starije, a nezaposlenost mladih raste. Za preokretanje tih trendova treba promijeniti demografsku politiku da bi se izbjegli negativni efekti demografske tranzicije, u politiku koja će znatnije stimulirati natalitet. Bez stimuliranja nataliteta ne će se moći u dugom roku osigurati vrlo važni proizvodni faktor – rad. Da bi se osigurao porast rada za dvadesetak godina, potrebno je već sada početi s demografskim rastom. A s obzirom na društvenu i ekonomsku klimu, to ne će doći spontano, već se treba osigurati ekonomskom politikom.
Nezaposlenost je u Hrvatskoj vrlo visoka, bez obzira kako je mjerili administrativnom ili anketnom stopom. Administrativna nezaposlenost približila se stopi od 20%. To znači da je gubitak potencijalnog domaćeg proizvoda (Okunov zakon), a zbog toga i mogućeg blagostanja vrlo velik.
…………..
Promjena privredne strukture u ovom desetgodišnjem razdoblju posljedica je ekonomske politike koja je stimulirala razvoj usluga, a ne proizvodnje. Zato su poljoprivreda i industrija gubile svoj udio u BDP-u, a usluge, posebno financijske i posredničke, rasle.
Osim ove promjene proizvodne strukture hrvatske privrede, događale su se još nepovoljnije promjene strukture od izvozne u uvozno ovisnu privredu. A to je za dugoročni privredni razvoj Hrvatske vrlo nepovoljno, jer se razvoj Hrvatske, kao uostalom i razvoj svake male zemlje treba temeljiti na izvoznoj orijentaciji. Razloga za takvu promjenu strukture ima puno: privatizacija, loše upravljanje, korupcija i drugo. Međutim, u promjeni strukture hrvatske privrede od izvozno orijentirane na uvozno zavisnu, politika tečaja imala je veliku ulogu. To možemo vidjeti u sljedećoj tablici:
Tablica 2
Kretanje deviznog tečaja u Hrvatskoj (koncem razdoblja)
Godina Tečaj eura Realni efektivni tečaj
2000 7,63 110,36
2001 7,47 107,17
2002 7,41 105,19
2003 7,56 104,83
2004 7,50 101,04
2005 7,40 100,37
2006 7,32 97,62
2007 7,33 92,77
2008 7,22 91,37
2009 7,34 90,39
2010(IX) 7,28 92,34
Izvor: HNB Bilten br.164,studeni 2010
Politika „stabilnog tečaja kune“ značila je zapravo politiku sistematske aprecijacije kune.
Kao što se iz tablice vidi, kuna je u cijelom razdoblju aprecirala Tako je jedan euro 2000 te godine koštao 7,63,a koncem 2009 godine 7,34, a samo 7,28 kuna u rujnu 2010.To znači da je izvoznik za 100 eura koje je ostvario izvozom dobivao 763 kune koncem 2000 ,a u rujnu 2010 za istih 100 eura dobiva je samo 728 kune. To je destimuliralo izvoz, jer je izvoznik za svaki euro ostvaren izvozom dobivao sve manje kuna. Nasuprot tome, uvoznika je svaki euro kojim je plaćao uvoz koštao sve manje jer je 100 eura koštao 763 kune 2000,a svega 734 kune koncem 2009. To je stimuliralo uvoz.
…………..
Vidimo, dakle da je politika tečaja u cijelom razdoblju destimulirala izvoz, a stimulirala uvoza. Rezultat toga bio je sve manji udio izvoza u BDP-u, sve manja pokrivenost uvoza izvozom, ali i svakogodišnji deficiti u bilanci plaćanja Hrvatske
Višegodišnji deficiti u bilanci tekućih transakcija rezultirali su velikom vanjskom zaduženošću. U svibnju 2011 vanjski dug je iznosio više od 46 mlrd eura i premašio je vrijednost bruto domaćeg proizvoda BDP-a. Rezultat toga jesu veliki iznosi otplata dospjelog vanjskog duga i na taj način apsorbiranje nacionalne štednje za otplatu dospjelog duga umjesto u nove investicije i otvaranje novih radnih mjesta.
Tablica 3
Kretanje ukupnog duga i pokazatelja zaduženosti Republike Hrvatske
——————————————————————————-
Godina Dug(mil.EUR) Dug/BDP(%) Dug/X(%) Otplać.dug/X
1 2 3 4 5
2000 12.264 53,6 130,2 25,5
2001 13.609 52,9 125,9 27,5
2002 15.143 53,7 136,1 27,5
2003 19.884 65,7 151,3 21,3
2004 22.933 69,5 161,0 22,5
2005 25.748 71,5 168,7 25,0
2006 29.274 73,7 172,3 35,8
2007 32.929 75,9 179,9 33,3
2008 39.950 83,6 200,7 28,2
2009 44.606 97,7 276,1 46,1
2010 45.762 99,7 260,2 41,0
Izvor HNB Bilten br.169,travanj 2011.
Podatci iz tablice 3 pokazuju da je inozemni dug Hrvatske u cijelom razdoblju rastao brže od BDP-a, pa je i njegov udio u BDP-u rastao. Isto tako, rastao je i odnos duga prema izvozu robe i usluga i dosegnuo 276% u 2009. U literaturi se smatra da kad ovaj odnos prijeđe 200% postoji opasnost od pojavljivanja dužničke krize. U posljednjem stupcu tablice 3 vidimo da je rastao i odnos otplaćenog duga prema izvozu, što znači da se u svakoj godini sve veći dio izvoznih prihoda odvajao za dospjele otplate, iako je Hrvatska redovito refinancirala većinu svojih dospjelih otplata.
Loša fiskalna politika rezultirala je velikom unutarnjom i vanjskom zaduženošću države, pogoršanjem socijalnog i ekonomskog položaja siromašnih i visokom poreznom presijom.
Nastavljanje ovakvog rasta inozemne zaduženosti vodi Hrvatsku u dužničku krizu koja može rezultirati valutnom krizom s neizbježnom velikom devalvacijom kune i ostalim šokovima koji nisu dobri ni za jednu privredu. Zbog toga je nužno odmah mijenjati politiku tečaja, ali i fiskalnu politiku. Treba prestati s politikom aprecijacije tečaja kune i s politikom budžetskih deficita, jer obje ovakve politike potiču porast inozemnog zaduživanja.
…………..
3. Koncepcija privrednog razvoja
Koncepcija privrednog razvoja Hrvatske mora se temeljiti na tržišnoj ali izvozno orijentiranoj privredi. Jedino izvozno orijentirana privreda male zemlje kao što je Hrvatska jamči njezin dugoročni uravnoteženi razvoj. A izvozno orijentirana privreda znači njezinu potpunu otvorenost i povećanje njezina domaćeg proizvoda procesom multiplikatora izvoza.. Budući da je Hrvatska mala zemlja, ona ne može utjecati na uvjete koji vladaju na svjetskom tržištu, nego im se mora prilagoditi. To uvjetuje potrebu maksimalne efikasnosti proizvodnje hrvatske privrede radi njezine konkurentnosti na svjetskom (prije svega europskom) tržištu. A maksimalna efikasnost privrede može se ostvariti samo u tržišnoj privredi, gdje prevladava tržište potpune konkurencije. Zbog toga su razvoj tržišne izvozno orijentirane hrvatske privrede conditio sine qua non njezina dugoročnog razvoja i stabilnosti, što znači dugoročnog povećanja proizvodnje i zaposlenosti uz očuvanje unutrašnje i vanjske ravnoteže.
…………..
3.1. Ciljevi privrednog razvoja Hrvatske
Ciljeve svake ekonomske politike (i tekuće i razvojne) određuju političari. Međutim, svaki cilj ekonomske politike treba biti i kvantificiran, dakle konkretiziran. Mi ćemo poći od općenito formuliranih ciljeva (koje smo već izrazili u prvom odsječku):izgradnja demokratskog društva blagostanja. Tome ćemo dodati i cilj ulaska Hrvatske u EU. To znači da nam cilj treba biti dosizanje prosječne razine BDP-a po stanovniku (bruto domaći proizvod/broj stanovnika) koje imaju sadašnje članice EU-a. To treba postići ne smanjivanjem broja stanovništva (nazivnika u pokazatelju razine BDP-a per capita),nego rastom BDP-a (brojnika našeg pokazatelja).U sadašnjoj situaciji u Hrvatskoj potrebno je da i brojnik i nazivnik u pokazatelju bruto domaćeg proizvoda po stanovništvu(BDP/broj stanovnika) rastu, ali da BDP raste brže. Da bismo to postigli, stope rasta realnog BDP-a u Hrvatskoj moraju biti veće od stopa rasta u EU. Zato stopa rasta u Hrvatskoj u slijedećem srednjeročnom razdoblju treba biti barem 7%. Tako bi se BDP u Hrvatskoj udvostručio za desetak godina i dosegao prosječnu razinu per capita BDP-a u EU.
…………..
Znatniji porast domaćeg kapitala, barem u prvim godinama, zbog ogromnog tereta otplate dospjelih vanjskih dugova, koje će apsorbirati veći dio nacionalne štednje, ne može biti značajniji izvor rasta BDP-a u Hrvatskoj. Na taj način investicije kao izvor veće stope rasta ne treba očekivati. Međutim, uz ovako veliku nezaposlenost proizvodnih faktora rada (visoka stopa nezaposlenosti) i kapitala (niska stopa korištenja kapaciteta) investicije i nisu nužne za povećanje stope rasta, jer se porast proizvodnje može postići boljim i učinkovitijim njihovim korištenjem, a to znači boljim upravljanjem.
Postavlja se također pitanje izvora rasta faktora rada u Hrvatskoj. Porast ulaganja rada mjeri se porastom broja radnih sati. A porast broja radnih sati u Hrvatskoj može se postići iz pet izvora: 1) Smanjivanjem rada na crno, oštrim kažnjavanjem poslodavaca za upošljavanje radnika „na crno“. 2) Porast broja radnih sati koje prosječni radnik radi godišnje (tu treba razmisliti i o smanjivanju broja državnih blagdana !) 3) Porast udjela zaposlenih u radnoj snazi (dekuraživanje rada na crno i programi prekvalifikacija nezaposlenih mogu pomoći) 4) Porast udjela radne snage u radno sposobnom stanovništvu. 5) Porast udjela radno sposobnog stanovništva u ukupnom stanovništvu (efekti dobre demografske pronatalitetne politike u dugom roku mogu pomoći.).6)reaktiviranjem dijela umirovljenika koji to žele i mogu.
…………..
4. Strukturne promjene
Već smo vidjeli da se struktura hrvatske privrede mijenjala kroz dugi niz godina smanjivanjem udjela proizvodnje(poljoprivredne i industrijske),a povećavanjem udjela usluga(posebno financijskih i posredničkih) te mijenjanjem izvozno orijentirane privrede na uvoznu Privredna struktura koja se izgrađivala dugo vremena ne može se brzo i lako mijenjati jer se ponašanje privrednih subjekata teško mijenja. Za takvu promjenu treba vremena, jer se radi o promjeni cjelokupnog ekonomskog sustava, a ne o promjeni ekonomske politike u okviru istog sistema. Nepotpuna, parcijalna promjena privredne strukture može biti gora od nikakve promjene. Odgađanje početka ozbiljnih strukturnih promjena ne rješava, nego samo povećava te probleme. Zato je odgađanje temeljnih strukturnih promjena hrvatske privrede nakon oslobođenja rezultirao u sve većim strukturnim problemima (strukturni budžetski deficit, deficit vanjskotrgovinske bilance i bilance plaćanja).
…………..
4.1. Nužnost promjene kadrovske politike
Budući da je čovjek temeljni čimbenik svake djelatnosti, nije moguća radikalna promjena privredne strukture bez promjena kadrovske strukture. Ne može se voditi nova politika sa starim kadrovima koji nisu kadri misliti na novi način. Krist je to izrazio ovako: „Ne stavljajte novo vino u stare mješine“. Ako to učinimo, novo vino će poderati mješine i prolit će se. Isto tako, ako pokušamo novu politiku voditi sa starim kadrovima, koji misle na stari način, bez obzira na njihovu dob i nove fraze s kojima se služe, vrlo je vjerojatno da će od nove politike ostati samo njezina nova ambalaža.
U socijalističkom sistemu kadrovsku politiku vodila je partija na vlasti. Nejasno definirana funkcija cilja i sustav vlasništva omogućavao je vladajućoj stranci da za rukovodioce postavlja politički podobne, koji nisu morali biti i sposobni. Ti su rukovodioci više odgovarali za političke nego za ekonomske promašaje. Uostalom, njihovi su ekonomski promašaji najčešće pripisivani „objektivnim teškoćama“, dok su uspjesi pripisivani sposobnosti postavljenog rukovodioca, njegove partije, ili vođe. Postavljanje menadžera u državnim i javnim poduzećima na temelju političke podobnosti, a ne isljučivo na temelju sposobnosti, nastavljeno je i nakon osamostaljenja Hrvatske. Zato se ni efikasnost privrede niti njezina konkuretnost na svjetskom tržištu nisu poboljšale. To pokazuju salda u tekućoj bilanci plaćanja i stanje vanjske zaduženosti Hrvatske.
…………..
Često su poduzeća kupovali na kredit za koji su jamčili kupljenim poduzećem. Tako su nesposobni direktori bivših državnih poduzeća nastavljali upravljati sada privatiziranim poduzećima. Rezultat je bio u skladu sa sposobnošću tih novih privatnika.
Posljedica toga bila je i stvaranje mišljenja da stranci bolje upravljaju nego domaći ljudi. Zato se privatizacija često vršila tako da se poduzeće prodavalo stranom „strateškom partneru“. Rezultati toga su već djelomično vidljivi (naročito kod banaka), ali će se vidjeti posebno kad (ako) Hrvatska bude pravila i htjela ostvariti dobar program privrednog razvoja.
…………..
5. Promjena vlasništva i privatizacija
Promjena strukture hrvatske privrede nakon osamostaljenja svodila se uglavnom na njezinu privatizaciju jer se smatralo da će sama promjena vlasništva od društvenog u privatno riješiti strukturne probleme hrvatske privrede.
…………..
Iluzija da će se totalnom privatizacijom društvenog vlasništva automatski prijeći u tržišnu privredu i postići maksimalno blagostanje stanovništva vrlo je skupo plaćena. Rezultat je bio veliki porast nezaposlenosti, porast korupcije, porast neizvjesnosti, porast zaduženosti (unutarnje i vanjske), ali ne i porast blagostanja stanovništva.
Model privatizacije definiran dosadašnjim zakonima o privatizaciji u Hrvatskoj pustio je s lanca moralnih ograničenja jednu od najvećih zala- pohlepu. Pohlepa je rodila korupciju. Korupcija je rodila pljačku državne imovine, propasti poduzeća (jer su društvena poduzeća „kupovali“ pojedinci koji nisu znali upravljati), porast nezaposlenosti, raslojavanje društva, porast socijalnih problema i napetosti, itd.
Prihvaćen je model privatizacije koji je Hrvatskoj donio goleme štete. To je shvaćanje prisutno i danas. Svaka ga stranka kritizira, ali ga svaka vlada i dalje provodi. ………
…………..
6. Uloga države u procesu privrednog razvoja
Nakon osamostaljenja, sve su hrvatske vlade vodile politiku „odumiranja države“ u Hrvatskoj. U ekonomskoj sferi to je značilo istiskivanje države iz bilo kojeg oblika ekonomske aktivnosti sukladno s načelima neoliberalne ekonomije izražene Washingtonskim konsensusom. Čak i važna funkcija države, uklanjanja nedostataka tržišta, prije svega njegove nesavršenosti (povećanje stupnja koncentracije, oligopolizacija ili čak monopolizacija) i štetnih eksternalija (zagađivanje okoliša) nisu u Hrvatskoj funkcionirale kao u modernim razvijenim tžišnim privredama (SAD). Prihvaćena je ideja da će se privatizacijom svega postići maksimalna efikasnost hrvatske privrede. Zato su se vlade bavile rasprodajom državne imovine, a ne njezinim upravljanjem. Vlada je, međutim izabrana da zemljom upravlja, a ne da ju rasprodaje. Političari nisu vodili računa o činjenici da su izabrani da promiču javni, opći interes, a ne svoj privatni ili stranački.
Ovakva filozofija ekonomske politike, kojom se uloga države (vlade) u privredi svodila prije svega na rasprodaju (privatizaciju) državne imovine, nije ostavljala značajniju ulogu državi ni u procesu privrednog razvoja. Dapače, gotovo potpunom rasprodajom financijskog sektora strancima ,država ne može voditi politiku razvoja financijskog sektora (jer razvojnu strategiju određuje vlasnik). A realni se sektor ne može u modernim privredama razvijati bez financijskoga, jer su oni do te mjere međuzavisni da razvoj jednoga uvjetuje razvoj drugoga.
Potpuno istiskivanje države iz života nije moguće i ne postoji niti u jednoj razvijenoj državi. U Njemačkoj je 60% bankarskog sustava u državnom, a 40% u privatnom vlasništvu. U Francuskoj i u nekim drugim razvijenim zemljama (Švedska, Norveška) neka su od svjetski poznatih poduzeća u državnom vlasništvu (Renault, EDF, Statoil i dr.) ali nisu manje efikasna od njihovih konkurenata u privatnom vlasništvu. Čak i u SAD koje se uzimaju kao uzor liberalne ekonomije savezna vlada je vlasnik jedne trećine zemljišta uključujući 29% šuma i 43% poljoprivrednog zemljišta, dok su k tome, lokalne jedinice države vlasnici još 8% zemlje (Economic Report of the President,1993,str.203) .U procesu borbe protiv financijske i ekonomske krize 2008,SAD su dokapitaliziranjem banaka izvršile njihovu „nacionalizaciju“ i tako spasile bankarski sustav od kolapsa. Podsjetimo se kako smo mi u Hrvatskoj bankarsku krizu 1998 rješavali na potpuno suprotan način, likvidacijom malih privatnih banaka i privatizacijom državnih. Osim toga, SAD su financijskim intervencijama bitno povećale udio države i u nekim velikim poduzećima (General Motors)i osiguravajućim društvima(AIG).
…………..
S obzirom na veliki stupanj koncentracije (monopolizacije) u hrvatskoj privredi kako u realnom tako i u financijskom sektoru, možemo reći da je u našim sadašnjim uvjetima najvažnija uloga države da osigura pravnu sigurnost i djelovanje slobodnog tržišta u svim segmentima privrednog života Hrvatske.
…………..
7. Odrednice razvojne politike
Hrvatska je mala zemlja pa je njezino uključivanje u međunarodnu podjelu rada preduvjet njezina razvoja. Zbog toga je temeljna razvojna strategija Hrvatske izgradnja izvozno orijentirane tržišne privrede. Razvojna politika mora osigurati uključivanje u međunarodnu podjelu rada na temelju komparativnih prednosti. Jadransko more izvor je naših komparativnih prednosti. To uvjetuje jadransku orijentaciju razvojne politike Hrvatske.
…………..
Nužni uvjet za razvoj svih grana pomorske privrede jest razvoj prometne infrastrukture, prije svega željeznice, koja će Jadransku obalu povezati sa Srednjom Europom koja čini njezino gravitacijsko područje. U tom smislu, prioritet ima izgradnja željezničke pruge Karlovac-Rijeka-mađarska granica.
…………..
7.1. Zaduženost i razvoj
Rekli smo da je Hrvatska jako zadužena zemlja. Vanjski dug je početkm 2011. iznosio oko 46 mlrd eura i prešao veličinu BDP-a. Otplata tog duga predstavlja veliki teret za hrvatsku privredu i glavno ograničenje njezinog razvoja. Samo u 2011. godini, Hrvatska treba otplatiti 10,5 mlrd eura glavnice i preko 1 mlrd. EUR kamata .A to je neostvarivo. Zato će se jedan dio duga reprogramirati. Time će se problemi otplate odgoditi, ali se ne će riješiti.
Odgađanjem rješavanja zaduženosti, hrvatske su vlade probleme otplate inozemnog duga prevaljivale na buduće generacije. Tu se pokazuje jedna tipična slabost hrvatskih političara koja se u ekonomskoj teoriji zove „vremenska nekonzistentnot“. Naime, političari kojima je primarni cilj osvojiti ili zadržati vlast (sve za vlast, vlast ni za što) imaju vremenski horizont razdoblje od izbora do izbora. Takvi političari daju prednost kratkoročnim ciljevima ekonomske politike nad dugoročnima, jer žele da se pozitivni efekti(rast BDP-a, osobna primanja, osobna potrošnja i dr.)pokažu prije izbora i da tako povećaju svoje šanse da budu (re)izabrani. Negativni efekti takve kratkoročne politike pokazat će se tek kasnije. Međutim, dobra ekonomska politika jest ona koja vodi računa o dugoročnim efektima. Zato program razvoja trebaju osmišljavati državnici koji misle na sljedeće generacije, a ne samo na sljedeće izbore, a ne političari koji nemaju talent državnika.
…………..
8. Tekuća ekonomska politika
Tekuća ekonomska politika mora biti u funkciji razvojne politike i treba osiguravati i održavati ambijent pogodan za privredni razvoj. Zato je zadaća tekuće ekonomske politike osiguranje maksimalne efikasnosti proizvodnje, stabilnost cijena, ostvarivanje eksterne ravnoteže, postizanje što većeg stupnja pravednosti raspodjele i osiguranje što veće stope rasta. Zbog toga su politika transformacije hrvatske privrede u efikasnu brzo rastuću izvozno orijentiranu privredu i politika njezine stabilizacije međusobno uvjetovane.
…………..
8. 1. Politika cijena
U procesu razvoja hrvatske privrede i njezine preobrazbe u izvozno orijentiranu tržišnu privredu, politika cijena treba igrati ključnu ulogu. Da bi sustav cijena mogao igrati tu ulogu i dobro vršiti sve svoje funkcije, nužno je izvršiti reformu unutrašnjeg tržišta u cilju postizanja što većeg stupnja konkurencije. To znači da treba osigurati slobodu ulaza u proces proizvodnje i razmjene, te slobodu formiranja cijena prema uvjetima tržišta (osim za prirodne monopole). Demonopolizacija hrvatske privrede te njezino otvaranje prema svijetu nužne su pretpostavke za to. Obuzdavanje rasta cijena međunarodno neutrživih dobara, prije svega komunalnih i javnih usluga, iznad rasta njihove produktivnosti, nužno je za održavanje dosegnute razine međunarodne konkurentnosti (Samuelson-Balassa efekt).
…………..
8. 2. Fiskalna politika
Fiskalna politika vodi se promjenom javnih prihoda i rashoda. U kratkom roku cilj joj je stabiliziranje privredne aktivnosti. Zato je ona jedna vrsta stabilizacijske politike. U dugom roku cilj je fiskalne politike, kao i ostalih vrsta ekonomske politike poticanje privrednog razvoja.
…………..
Radi destimuliranja špekulativnih financijskih investicija (domaćih i stranih) potrebno je znatnije oporezovati (barem 50%) kapitalske dobitke (capital gain) u Hrvatskoj. Naime najveći dio stranih direktnih investicija (FDI) su bile špekulativne portfolio investicije. Isto tako je i veliki dio zarada financijskih institucija u Hrvatskoj potjecao od kamatne marže, tj. razlike u kamatnim stopama u matičnim zemljama vlasnika tih institucija i u Hrvatskoj. Najsnažniji razlog za uvođenje poreza na kapitalnu dobit jest oporezivanje špekulativnih transakcija s nekretninama kad pojedinci ili organizirane grupe kupe nekretninu (zemljište, tvornicu i sl.) po niskoj cijene, prenamijene ju (prije svega u građevinsko zemljište)i preprodaju po znatno višoj cijeni. Na financijskom tržištu, mali dioničari (do 5o ili 100 tisuća) mogu se izuzeti da se ne bi destimuliralo malo dioničarstvo.
…………..
Posebni naglasak treba staviti na provedivost poreznih zakona. Ovakav stupanj nenaplaćenih poreza i doprinosa ne postoji u razvijenim tržišnim privredama. Izbjegavanje plaćanja i utaje poreza ne samo da su nemoralni i protuzakoniti, nego su i ekonomski štetni. Oni znače prevaljivanje poreznog opterećenja na uredne platiše, porast njihovih troškova, opadanje njihove konkurentnosti itd. Da bi se to eliminiralo, treba uvesti striktnu odgovornost porezne uprave za naplatu poreza.
…………..
Sadašnja veća relativna porezna opterećenost poduzeća u Hrvatskoj nego u Europi negativno utječe na konkurentnost hrvatskih poduzeća pa destimulira izvoz. Osim toga, to destimulira i priljev stranih novih dugoročnih investicija u hrvatsku privredu, ali stimulira i bijeg hrvatskog kapitala u inozemstvo. Uz europske porezne stope, porast poreznih prihoda ovisio bi o porastu porezne osnovice. To bi državu stimuliralo da vodi računa o privrednom rastu, ali i racionalnosti budućih rashoda. Međutim, osim uvođenja europskih poreznih stopa treba uvesti i europsku efikasnost u naplati poreza.
Zato Hrvatska treba ići na smanjivanje porezne opterećenosti svih privrednih subjekata. Stopu PDV-a treba smanjiti na 20% ali bez izuzetaka, (nema nikakvog moralnog ni ekonomskog opravdanja izuzimati od PDV-a kockarnice, kladionice, igre na sreću i financijski sektor) i striktno provoditi njegovu naplatu. Tako bi se povećanjem porezne osnovice uz manju stopu mogli ostvariti veći prihodi i smanjiti poreznu presiju. I ostale stope poreza i doprinosa treba smanjiti na prosječnu europsku razinu. To smanjivanje poreznih stopa može, zbog visoke elastičnosti poreznih prihoda na poreznu stopu, utjecati na porast poreznih prihoda (Lafferova krivulja). Smanjivanje poreznih stopa može utjecati na povećanje poreznih prihoda zbog 1) utjecaja na porast proizvodnje i dohotka, dakle na povećanje porezne osnovice i 2) zbog mogućeg utjecaja na smanjenje porezne evazije.
…………..
S obzirom da su budžetski rashodi veći od prihoda, uz danu relativnu opterećenost poreznih subjekata, nameće se potreba i racionalizacije budžetskih rashoda. Racionalizacija državne uprave, koja je u svojoj glomaznosti naslijeđena iz razdoblja socijalizma, svakako je prvi kandidat za racionalizaciju. Kriterij političke podobnosti, Parkinsonov zakon i loša organizacija temeljni su uzrok hipertrofiji naslijeđene državne uprave. Broj ministarstava ne bi trebao biti veći od onih u velikim tržišnim privredama. Treba bitno smanjiti broj županija(na 5-7) i općina(na 100). Kriterij za određivanje županija i općina treba biti broj stanovnika, za županiju oko 750.000,a za općinu oko 45.000. Isto tako, trebalo bi racionalizirati i brojne druge državne i paradržavne institucije. Neke državne institucije čiji su dosadašnji rezultati loše treba ukinuti. Državna administacija treba biti što manja, što jeftinija, ali što učinkovitija.
…………..
Reorganizacija zdravstva također može rezultirati bitnim uštedama, a istodobno većim stupnjem primarne zdravstvene zaštite. Besplatna temeljna zdravstvena zaštita treba biti omogućena svakom hrvatskom građaninu. Odvajanje privatnog sektora od državnog u svakoj grani privredne djelatnosti, pa tako i u zdravstvu, zbog mogućeg konflikta interesa može pomoći uštedama.
Školstvo, posebno visoko vrlo je loše organizirano i predimenzionirano. Kriteriji izbora nastavnika prilagođeni su zatečenim kadrovima, umjesto da se kadrovi prilagođavaju strogim kriterijima koji u razvijenom svijetu postoje. Sve se to treba reorganizirati da se postigne njihova kvaliteta, ali i relativni troškovi usporedivi s razvijenim tržišnim privredama. Treba razmisliti i o privatizaciji pojedinih sveučilišta i fakulteta. Za Hrvatsku kao malu zemlju dovojno je jedno (ali vrlo kvalitetno) državno sveučilište. Privredni sektori (ili regije) mogu biti vlasnici pojedinih sveučilišta i fakulteta i tako osigurati kadrove koji njima trebaju. Tako bi privreda mogla utjecati na programe fakulteta, ali i na kvalitetu kadrova koji bi bio primjereniji njihovim potrebama. I mnoge druge stavke rashodne strane budžeta mogu se smanjiti njihovom racionalizacijom. Zbog stečenih prava, uvriježenih interesa i povlastica to će biti teško postići.
…………..
8.3. Monetarna politika
Monetarna politika treba osigurati povoljni ambijent za ubrzani i uravnoteženi razvoj privrede. To znači da monetarna politika u Hrvatskoj treba osigurati postizanje makroekonomske ravnoteže, kako unutarnje tako i vanjske.
…………..
Koncentracija na bankarskom tržištu u Hrvatskoj puno je veća nego u razvijenim tržišnim privredama. Najveće dvije banke u Hrvatskoj kontroliraju 47,5% tržišta. Najvećih pet banaka kontrolira dvije trećine hrvatskog tržišta s udjelom 66,3%. U Njemačkoj je udio najvećih pet banaka na tržištu 16,7%, dok je u SAD udio najvećih deset banaka na bankarskom tržištu svega 38%.
Ovako veliki stupanj koncentracije na hrvatskom bankarskom tržištu može biti velika smetnja provođenju i tekuće (monetarne) politike, ali i razvojne
…………..
U sustavu financijskih institucija, ključnu ulogu igra Centralna banka. Zbog toga Hrvatska narodna banka kao centralna banka mora efikasno vršiti sve one funkcije koje Centralna banka vrši u razvijenim tržišnim privredama u vođenju monetarne politike. Ona mora brinuti da privredu opskrbljuje dovoljnom količinom novca kako bi osigurala zadovoljavajući rast privrede uz relativno stabilne cijene. Osim toga, ona treba paziti na stabilnost financijskog sektora kao mehanizma za provođenje monetarne politike. Provodeći monetarnu politiku HNB treba ostvarivati ciljeve koje monetarna politika ostvaruje u modernim tržišnim privredama:
1) Politika stabilizacije koja u suradnji s fiskalnom politiko ima za cilj postizanje i održavanje visoke (pune) zaposlenosti uz stabilne cijene. Stabilizacijska uloga monetarne politike posebno je važna u situaciji recesije, odnosno krize. U borbi protiv krize 2008.monetarna je politika u SAD, EU i drugim razvijenim zemljama imala ključnu ulogu. Centralne su banke tih zemalja znatno snižavale referentne kamatne stope, kako bi potaknule financiranje projekata (posebno malih i srednjih poduzeća) i postigli povećanje privredne aktivnosti, a time i smanjenje nezaposlenosti. Američka je centralna banka FED snižavala postupno kamatnu stopu od 5% na 0,25%. Engleska centralna banka BOE snižavala je kamatnu stopu na 0,5%,a ECB na 0,5%.U Hrvatskoj nije bilo znatnijeg snižavanja kamatnih stopa.
2) Održavanje stabilnost cijena da bi se izbjeglo pojavljivanje inflacije i njezinih posljedica prije svega porasta neizvjesnosti koji ima štetan utjecaj na investicije, preraspodjele dohotka i drugih. Ovaj je cilj monetarne politike naročito naglašavan u zemljama koje su iskusile negativne posljedice visoke inflacije (ili čak hiperinflacije) u 1970-tim godinama ili ranije (Njemačka). Međutim, održavanje stabilnosti cijena ne smije biti samo sebi svrha. Ako se kao cilj monetarne politike definira isključivo stabilnost cijena, moguće je da se održavanje tog cilja plati porastom nezaposlenosti (Philipsova krivulja),pa održavanje stabilnih cijena može donijeti više štete nego koristi.
3) Održavanje stabilnih kamatnih stopa radi uklanjanja neizvjesnosti kod planiranja investicija poduzetnika, ali i stanovništva kod kupnje stanova ili trajnih potrošnih dobara.
4) Održavanje stabilnosti financijskog sektora koji služi kao mehanizam za provođenje monetarne politike. Naime, financijski i realni sektor su međuzavisni, pa nestabilnost jednoga izaziva i nestabilnost drugoga. Centralna banka treba služiti kao nadzornik financijskog sektora i kao njegov zajmodavac u nuždi.
5) Održavanje stabilnosti tečaja nacionalne valute radi smanjivanja neizvjesnosti u vanjskotrgovinskim tokovima i na deviznim tržištima.
6) Držati i upravljati devizne rezerve.
Da bi se to ostvarilo, nužno je da Hrvatska narodna banka bude samostalna u izboru posrednih ciljeva i instrumenata monetarne politike, kako ne bi podlijegala političkim pritiscima pa umjesto politike održavanja unutrašnje i vanjske ravnoteže uzrokovala nestabilnosti izazivajući tzv. političke poslovne cikluse. Međutim, HNB ne smije biti izvan zakona ili iznad zakona. I ona treba biti odgovorna Hrvatskom Saboru. Guvernera Hrvatske narodne banke i članove Savjeta treba birati i razrješavati Sabor iz redova dokazanih ekonomskih stručnjaka neovisno o njihovom političkom uvjerenju i stranačkoj pripadnosti. Broj članova Savjeta ne bi smio biti veći od broja članova sličnih tijela u SAD ili Njemačkoj. Oni bi trebali biti odgovorni direktno Saboru za svoj rad. Time bi se osigurala njihova samostalnost u vođenju monetarne politike i zaštita od političkih pritisaka, ali i odgovornost za njihov rad.
…………..
8.4. Politika ekonomskih odnosa s inozemstvom
…………..
Hrvatska vodi „pregovore“ s EU o pristupanju u članstvo. S obzirom na vrlo slabu pregovaračku poziciju Hrvatske u tim pregovorima (zato sam riječ pregovore stavio u navodnike), to i nisu pregovori, nego diktat jačega. Hrvatska mora biti svjesna svoje pozicije. Ona ju ne može mijenjati. Ali joj se treba prilagoditi. Zato ne može inzistirati na nekim posebnim koncesijama od EU. Ali može i mora inzistirati na principu nediskriminacije, jer je princip nediskriminacije temeljni princip međunarodnog prava i jer se na tom principu temelje sve međunarodne organizacije: UN, WTO, EU. Zato Hrvatska treba temeljiti svoje pregovore s EU na dva načela:
…………..
Realni je efektivni tečaj (prosječna cijena) deviza opadao u razdoblju 2001-2010. Dakle, u razdoblju nakon 2001. prosječna je cijena deviza, efektivni devizni tečaj (i nominalni i realni) opadala, vrijednost kune u odnosu na devize je rasla. To je razdoblje velikog povećanja vanjske zaduženosti Hrvatske. Zato je ponuda deviza na hrvatskom deviznom tržištu rasla, a njihova cijena padala. To je negativno utjecalo na izvoz jer su izvoznici za svaku deviznu jedinicu ostvarenu izvozom dobivali manje kuna. Za uvoznike je situacija bila obratna. Oni su za svaku deviznu jedinicu plaćali manje, pa je njihova profitabilnost rasla. U to je razdoblju VTB i tekuća bilanca plaćanja bile u deficitu, a inozemni je dug rastao.
Prema tome, opravdane su pritužbe izvoznika da im je aprecijacija kune smanjivala profitabilnost i destimulirala izvoz i tako uništavala izvoznu strukturu hrvatske privrede. Razlog aprecijaciji bilo je stalno povećavanje ponude deviza na tržištu, ali nažalost ne zbog povećanja izvoza ili suficita u tekućoj bilanci plaćanja, nego zbog sve snažnijeg porasta inozemnog zaduživanja Hrvatske.
Zbog toga i politiku tečaja treba korigirati, eliminiranjem primarnog uzroka aprecijacije kune, a to je zaduživanje u inozemstvu.
Zagreb, svibanj 2011.
Cijelovit članak:
http://www.politickascena.com/index.php?option=com_content&view=article&id=274:
