ISUSOVO VOJNO ODLIKOVANJE !
Sv. JAKOV, apostol – SIN GROMA, 25. srpnja 2011.
Isus ga je izabrao za apostola. Dapače, i posebno je počašćen i stavljen u njegov najuži krug. Bilo je to na Taboru, pa u Getsemaniju. Kao da ga je Gospodin pripremao za poseban zadatak – ratni zadatak.
Njegova narav je na to upućivala, jer je u Samariji oštro reagirao na one koji nisu htjeli pružiti Isusu gostoprimstvo. Zatražio je tada od Gospodina da bi gromom ošinuo te ljude i to mjesto. Tada je i dobio od Gospodina naziv „Sin groma“. Izabran je također da ide Tabor i prisustvuje razgovoru o otkupiteljskom planu Spasitelja – O AKCIJI SPASAVANJA – navještenom po Mojsiju i po proroku Iliji. Od Spasitelja je uveden u Getsemani, već rekosmo, u onoj presudnoj NUTARNJOJ, duševnoj borbi i bitci Spasitelja za spas svijeta. Nije se tada pokazao odviše revnim – kao ni ostala dva apostola – Petar i Ivan. Sva su trojica zaspala – pobijeđena tijelom – dok se Isus krvlju znojio u borbi za spas svijeta.
Njegova ratoborna
narav došla je do izražaja i u događaju kada je preko svoje majke tražio – zajedno s bratom Ivanom – da bi njih dvojica sjedili jedan s desne a drugi s lijeve strane Isusove u Isusovu kraljevstvu.
Dirljivo je tadašnje Isusovo postupanje prema Jakovu i Ivanu, s jedne strane, te PREMA ostalim apostolima, s druge. Oni su tada imali još posve ljudske pojmove o Kraljevstvu nebeskom – što ga je Isus propovijedao…Isus u dijalogu poučava Jakova i Ivana, i ujedno odgovara ozlojeđenim njihovim drugovima: „A možete li piti kalež koji ću ja piti? Možete li se krstiti krstom kojim ću se ja krstiti?“ Spremno su odgovorili: „Možemo“. Makar nisu pravo znali što su tim riječima potvrdili, Isus je prihvatio njihovu spremnost da ga slijede – ali im daje na znanje – na profinjeni način – da to treba ipak malo drugačije shvatiti. Trebaju biti kršteni, uronjeni u njegov život. Time je Isus otvorio novu perspektivu pred svima njima: Kao što On vrši volju Očevu – tako treba da je i oni vrše. Otac će dakle o tome odlučiti…Njegova volja je presudna za Isusa i za njih! Ne shvaćajući posve dometa svojeg prihvaćanja – prihvatili su Isusov kalež i krštenje…
Poslije škole Kalvarije – o kojoj je bilo riječi na Taboru, poslije škole Getsemanija – počeli su ulaziti u isusovo krštenje i piti Isusov kalež, mada pravo nisu shvatili. Tek poslije Isusova Uskrsnuća i silaska Duha Svetoga ući će u puni sadržaj Isusova navještaja i svojega prihvaćanja Isusove ponude.
Tako je Jakov – sin Groma – doista postao PRVI među apostolima, kako je tražio preko svoje majke – i sjeo o desnu Krista Raspetoga – kada je 42. god. bio ubijen „udarcem mača“ poradi Krista! Dobio je vojno odlikovanje – ali na posve drugačiji način nego li ga je u početku zamišljao.
I poveo je čitave čete za Kristom u Srednjem vijeku – gotovo sve do naših dana – koje za njim koracaju prema Kristu u njegovu španjolskom Svetištu – Santiago de Compostella.
Mnoštvo hodočasnika kretalo je u srednjem vijeku – kada se nije moglo hodočastiti u Svetu Zemlju – kretalo je prema svetištu Santiaga de Compostella – razmišljajući s Jakovom o Isusovu Taboru, Getsemaniju i proslavi Križa – što se ostvaruje u dugom ljudskom hodočašćenju – na običnim stazama našega života, neuglednim i nezanimljivim… Bio je to put Jakova hodočasnika za Kristom koji predvodi mnoštvo mladih i starijih prema Kristu… prema Taboru… prema Getsemaniju… prema Kalvariji – prema RASPEĆU Krista Gospodina i njegovu Uksrsnuću… PREMA PROSLAVI KOJU SAMO IZABRANI DOBIVAJU !
Hodočasnički je naš hod ovom zemljom… prema Nebu… „Uzmi križ svoj i slijedi mene“ rekao je Gospodin apostolima, posebno Jakovu. To govori i nama!
Putnici smo i hodočasnici na ovoj zemlji ! Na putu prema nebeskom Jeruzalemu!
Sveti Jakove, nauči nas prijeći od zemaljskih perspektiva u nebeske, Kristove, vječne perspektive… koje nas neizmjerno nadilaze – a za kojima po daru milosti Božje čeznemo – i kada revnujemo za svoj i Isusov DOM među nama – i s onu stranu Vremena i ove male Zemlje!
Ivo Škarić
