MOJOJ JEDINOJ DOMOVINI
S malim zakašnjenjem prenosimo članak g. Ivice Ursića (ivicaursic.com) uz Dan državnosti.
‘Jedni su ga „naškrabali“, a onda su oni koji su ih na vlasti naslijedili – to mirno – „uokvirili“. Zapečatili.
U pismohrane pohranili. Dok je čovjeka i vijeka.
I njih na vlasti.’
“Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.” “Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.”
(Matej 10, 37-42)
„Čak i gusari, prije nego napadnu neki brod, izvjese zastavu.“
Tako su nas lako natjerali na zaborav.
Tako su nas lako preveli žedne preko vode.
Tako su nas lako ubili u pojam.
I stijega se svojega sramimo.
Ne ističemo ga.
Zaboravili smo tko smo.
Zaboravili smo na dane ponosa i slave.
Možemo se mi ne slagati s nadnevcima ali Hrvatska je jedna.
Pod ovim stjegom za nju se je ginulo.
Čestitam DAN DRŽAVNOSTI
svima koji se ne srame svoje Domovine.
“Ako vam je težak stijeg čestitosti
utaknite ga u zemlju
gdje počivaju naše kosti
mi ćemo ga držati”
Vaši pradjedovi
A ON … NIJE DOŠAO
S nestrpljenjem su očekivali ovaj dan.
Odnosno čekali su bilo koji od ovih pet dana.
Jer pet dana ih je dijelilo od dana kojeg su „naškrabali“ prije jednog desetljeća, a koje črčkarije i dan danas narod nije u stanju pročitati.
Jedni su ga „naškrabali“, a onda su oni koji su ih na vlasti naslijedili – to mirno – „uokvirili“. Zapečatili.
U pismohrane pohranili. Dok je čovjeka i vijeka.
I njih na vlasti.
„Vrana vrani oči ne kopa.“ Kaže narod.
A Latini rekoše, a ovi to naravno prihvatiše:
„Regnum regno non praescribit leges. „
„Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone.“
Jer oni sebe kraljevima i kraljicama drže.
Ne šahovskim.
Oni su vladari.
Silni. Moćni.
Nedodirljivi.
Jedino što mogu dopustiti jesu – rokade.
Sada je najvažnije bilo dočekati – njega.
Sada je bilo najvažnije biti tu, među pozvanima i odabranima.
Sada je najvažnije bilo slikati se kada on dođe, kada im pruži ruku i kada im donese darove. Razno razne. Zna on što nama treba. Što volimo.
Jer od sada više ništa ne će biti kao prije.
U njegovu čast počelo se hapsiti ono malo njih što je još preostalo.
Neka ne smetaju. Biti će i vatrometa ali nekoliko uhićenja uvijek dobro dođe.
„Škrabotina“ ionako nije bila bitna.
Ona je, za njih, samo privremeno, prolazno štivo.
Zaklopljena knjiga, koju još samo idealisti čitaju svojoj djeci.
Ali stigle su loše vijesti.
On ne dolazi!
Nevjerica.
Šok.
Do zadnjeg trena su se ipak nadali.
I došli su.
Jer nikada se s njim i s njegovima ne zna kada mogu banuti.
Pješke ili „motorizovani“.
Oni vole iznenaditi. Ako ikako mogu.
Ako ne mogu onda znaju otići brže nego što su došli.
On ipak nije došao.
Sample Image
I tog dana srce im je slomio.
Ozračje je postal tugaljivo. Otužno.
Atmosfera se je hladila, a pjenušac je bivao sve topliji.
I bljutaviji.
Ipak su ga pili. Vratova nabreklih. Osmjeha usiljenih. Kiselih.
Čekali su i dalje. Usprkos svemu.
Neki su se tješili da će on možda doći dogodine ali neki su se pitali tko će se dogodine uopće od njih tu slikati?
Friški tajkuni.
Ocvale rok ikone.
Menađerice u usponu.
De’ktiva. Javna i ona tajna.
Nešto ostataka ponosne vojske.
Stari udbaši i mlađi kosovci. Intedanti.
Trećerazredni glumci i drugorazredni zabavljači.
Strani gubernatori. Vlasnici patenata i kontrolori javnog mišljenja.
Partijski funkcionari, nekada bivši, danas i sutra opet sadašnji.
Propali srednjovječni muzičari. Skladatelji svega i svačega.
Vječni ekonomski gurui zemlje koja grca u dugovima.
Popovi i fratri širokih trbuha i još širih osmjeha.
Farizeji i pismoznanci. Jude iškarioti.
Kvazi-vlast i kvazi-oporba.
Sitnež i klatež.
Običan vašar taštine. Skup bez pokrića. Grupa prodavača iluzija. I laži.
Izlog u kojeg viri oko 14% zainteresiranih kupaca.
Velika tuga i jad jedne male zemlje.
A tako smo znali slaviti …
Ne tako davno …
Nekada …
