Opće ogorčenje: Jednoglasna osuda odgovornih za smrt Đure Brodarca
Smrt Đure Brodarca, generala Hrvatske vojske koji je odigrao presudnu ulogu u obrani Siska i Banije, izazvala je priličan šok među dobrim dijelom hrvatske javnosti. Ta je smrt još jednom pokazala upravo neljudski odnos hrvatske države prema braniteljima, generalima i uopće osobama koji su tu istu državu stvarali.
Ako je i član vladajuće stranke dr. Andrija Hebrang upisujući se u knjigu žalosti zapisao da smrt generala Brodarca pokazuje da Hrvatske ide u pogrješnome smjeru, onda ne preostaje drugo nego se s tim riječima složiti.
Željko Sačić: Hrvatska u rukama neprijatelja hrvatske slobode i hrvatske države
Komentirajući smrt svoga suborca, general Željko Sačić, koji je i na vlastitoj koži ne tako davno mogao svjedočiti o brutalnosti hrvatskog pravosuđa prema hrvatskim generalima, u priopćenju medijima rekao je kako „Vlada Republike Hrvatske i državne institucije, prije svega državno odvjetništvo i policija sasvim sigurno snose najveću odgovornost za ovu tragičnu smrt.
Posebno iz razloga što su mimo ustavnih procedura, mimo pravila koja su zapisana u Zakonu o kaznenom postupku, protivno elementarnoj logici, protivno zdravom razumu zatočili jednog teško bolesnog čovjeka kao što je bio Đuro Brodarac”. Ali, nažalost, upozorio je Sačić dalje, general Brodarac nije jedini: „Tu su ostali pozatvarani branitelji, poput Tomislava Merčepa, Veljka Marića i mnogih drugih. Naše suborce narušenog zdravlja zatvorili su i stavili u uvjete koji su namijenjeni sasvim drugom profilu ljudi, koji završavaju zatvoreni iz sasvim drugih motiva i okolnosti”.
Razlog Brodarčeva uhićenja za Sačića je bez dvojbe taj „što je svojim djelovanjem doveo Hrvatsku i hrvatski narod do slobode. U takve uvjete staviti tako teško bolesnog i toliko zaslužnog čovjeka mogu samo institucije neprijateljske države i vlasti. Države i vlasti koji nisu zahvalni svojim braniteljima za slobodu i neovisnost. Takvim postupcima prema braniteljima kojima je već ratom narušeno zdravlje, pogoršavaju to zdravstveno stanje i tjeraju ih u smrt. To je lice i naličje aktualne Vlade i vlasti u Republici Hrvatskoj” – stoji dalje u priopćenju koje smo dobili na naš upit.
„Nemojmo zaboraviti da suborac generala Brodarca g. Milanković štrajka glađu, a već je narušenog zdravlja – nažalost to sve u medijima prolazi neprimijećeno, zahvaljujući ravnodušnosti institucija vlasti i takav slijed događaja može dovesti do još jedne tragične smrti hrvatskog branitelja” – dodao je Sačić u nastavku.
„Ne znam gdje je Ministarstvo branitelja ovog trenutka, zašto ono ne digne glas kad vidi da su ova uhićenja protivna interesima hrvatskog naroda, protivna interesima hrvatskih branitelja i protivna interesima Republike Hrvatske. Oni koji su najzaslužniji za neovisnost hrvatske države se progone i zatvaraju, i to samo zato što je u ime vlade gospođa premijerka sa svojim ministrima stavila potpis na poglavlje 23. Posljedica njihovog potpisivanja tog poglavlja je smrt hrvatskih branitelja, poput smrti generala Brodarca ili dugogodišnje robije koje se pripremaju na specijaliziranim sudovima po cijeloj Hrvatskoj”- istaknuo je general Sačić.
„Sve to govori da je Hrvatska u rukama neprijatelja hrvatske slobode i hrvatske države, ti neprijatelji imaju jasan plan, sve nas koji smo branili Domovinu poslati pod zemlju ili iza rešetaka dugoročno, a naše obitelji razoriti. Prema tome, hrvatski branitelji osvijestite se, hrvatski narode osvijesti se! Vrijeme je se ovakva vlast i ovakvi političari stave u ropotarnicu povijesti i iznad njih napiše „Ovo su izdajnici hrvatskog naroda” – vrlo rezolutno je završio general Sačić svoje priopćenje.
Josip Pečarić: Umro je zato što je spasio Sisak
Naš general je umro u hrvatskom zatvoru. Umro je zato što je spasio Sisak. Umro je jer su mnogi ‘negdje usput’ izgubili savjest. Nisu svi akademici, biskupi, nadbiskupi izgubili savjest.
Podsjećam Vas da su takvi potpisali Pismo VSUN-a, a kojega još uvijek mogu potpisati svi slični njima” – prvi je komentar akademika Josipa Pečarića na vijest o smrti generala Brodarca, nakon kojega je dodao kako su pismo do sada potpisali akademici Ivan Aralica, Smiljko Ašperger, Stjepan Babić, Slaven Barišić, Boris Bučan, Marin Hraste, Dubravko Jelčić, Andrija Kaštelan, Ivica Kostović, Josip Pečarić, Stanko Popović, Franjo Šanjem, Nenad Trinajstić, kao i dr. sc. Zvonimir Janko, dopisni član HAZU, mons. dr. sc. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski i prof. dr. Valentin Pozaić, pomoćni biskup zagrebački. Pismo do sada ima preko 750 supotpisnika (više od 120 sveučilišnih nastavnika i znanstvenika i niz drugih poznatih i manje poznatih Hrvata).
„Savjest je čudna ‘stvar’. Šljivančanin na slobodi, hrvatski generali zaslužni za spašavanje mnogih života i cijele zemlje su u zatvoru. Ili umiru u hrvatskom zatvoru, ili izvan zatvora kao general Bobetko. Zar nisu ubijeni oni koji umiru zato što je hrvatskim vlastima naređeno da ih uhite ‘po zapovjednoj odgovornosti’? Teško je vjerovati da poslije rasističkih haaških presuda netko to ‘ne vidi’. Ali, na svačijoj savjesti je da to vidi ili ‘ne vidi’. Zar ne?” – dodao je akademik Pečarić.
Ninoslav Mogorović: Sramotno je da ministar Bošnjaković nije dao ostavku
„Svako zatvaranje hrvatskih branitelja u razdoblju dokazivanja sumnji za navodno počinjenje zločina u Domovinskom ratu jest nešto što se nije ni do sada smjelo događati. Pogotovo ako optužbe dolaze od osoba poput Save Štrpca, Pilsela, Pusića, Feralovaca, EPH-ovaca, ili organizacija poput Soroševog HHO-a, stranih plaćenika. Njihova zadaća je od Hrvatske napraviti agresora ili pak u najmanju ruku izjednačiti u krivnji srbijanskog agresora i srpske pobunjenike u Hrvatskoj s pravom hrvatskog naroda i njegove države na obranu od neusporedivo naoružanijeg i organiziranijeg napadača, a što danas primjerice čini Čičak” – rekao je u razgovoru za naš portal Ninoslav Mogorović.
„Na žalost, trebao je umrijeti general Đuro Brodarac, čovjek koji spada među one najzaslužnije za obranu Lijepe naše da bi i Andrija Hebrang uvidio kuda politika Vlade, koju on godinama svesrdno, apologetski i nekritički podržava, zapravo vodi. Nadam se da će ova tragedija utjecati na njega u smislu da odustane od svoje najave povlačenja iz politike već ga zadužiti da konačno napravi određen i neophodan zaokret. Jer u protivnom on će ostati zapisan u hrvatskoj povijesti po svom kukavičkom i neslavnom kraju, a sve njegove zasluge biti će time neupitno uzaludne” – osvrnuo se je Mogorović na već ovdje spomenutu izjavu Andrije Hebranga.
Mogorović u nastavku dodaje – „Sve da i general Brodarac nije bio teško bolestan čovjek njega se nije smjelo privoditi u lisicama baš kao što je nedopustivo što se je od optužbi morao braniti iz zatvora. Mislim da netko za to treba odgovarati, a taj netko trebao bi, već i zbog političke higijene i kulture, biti ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković. Sramotno je da sam Bošnjaković nije dao neopozivu ostavku neposredno nakon smrti generala Brodarca. To pokazuje moralni profil ljudi koji su u vrhu hijerarhije odgovornosti za našu državu”.
„Mislim da braniteljske udruge trebaju otvoreno i jasno zatražiti od Vlade RH temeljitu promjenu postupka prema osumnjičenima za ratni zločin i da takvima treba omogućiti obranu sa slobode ili kućnog pritvora. Okolnosti u kojima se povremeno događao zločin u ratu, posebice to vrijedi za 1991. godinu ali i kasnije, su bile takve da se svaka druga država na svijetu ne bi time uopće bavila u smislu kaznenog progona. Za takav zaključak se ne treba biti posebno pametan već jedino pošten” – upozorio je dalje Mogorović.
„Nadam se da general Brodarac nije umro uzalud! Njegova bi smrt trebala biti posljednja tragedija jednog hrvatskog branitelja, posljednja opomena kako za vlast u Hrvatskoj tako i za sve njegove suborce iz Domovinskog rata, da se definitivno okonča šutnja i desetgodišnje toleriranje kriminaliziranja i blaćenja najveće svetinje u povijesti hrvatskog naroda!” – rekao je Mogorović na kraju našeg razgovora.
Branimir Lukšić: Ima li elemenata za kaznenu kvalifikaciju sudioništva u ubojstvu?
Ogorčen Brodarčevom smrću je i prof. dr. Branimir Lukšić, koji je u razgovoru za portal rekao kako je Đuro Brodarac „od svoga privođenja bio u maloj ćeliji s više osoba, iako je bilo poznato da će na temperaturi preko 30 stupnja kao srčani bolesnik on stradati” .
“Ima li ovdje elemenata za kaznenu kvalifikaciju sudioništva u ubojstvu? Je li ovo način na koji se pokazuje sadašnjim i budućim pokoljenjima Hrvata i Hrvatica, kako se hrvatska vlast odnosi prema najzaslužnijima za opstojnost hrvatske države? Je li ovo ogledni primjer kako se mladi Hrvati i Hrvatice trebaju odnositi prema zaslužnim i istaknutim osobama iz Domovinskoga rata, pa makar te osobe bile i njihovi vlastiti roditelji, ako su ti ‘zlikovci’ sudjelovali u obrani Hrvatske?” – sve su to pitanja koja je u nastavku našeg razgovora postavio dr. Lukšić, otvorivši tako bez ikakve sumnje jedna od najvažnijih pitanja hrvatske političke i društvene svakodnevnice, bez čijeg će odgovora hrvatska država i društvo teško moći krenuti naprijed.
Ovaj pregled prvih izjava zaključimo mišlju kako je smrt generala Brodarca još je jednom pokazala ne samo odnos hrvatske države prema najzaslužnijima za njezino stvaranje, nego i to da hrvatskome sluganstvu očito nema kraja.
Davor Dijanović
