Pellegrino Ernetti: «KATEHEZA SOTONE» (nastavak, III. dio)
OSVRT NA ĐAVOLSKU KATEHEZU
Na prethodnim stranicama iznijeli smo zastrašujuće izjave, koje je opasni Sotona izrekao i izbljuvao u nekim egzorcizmima, pred vjernim svjedocima, i koje su magnetofonski registrirane… tvore pravu đavolsku katehezu koju treba ozbiljno uzeti i o njoj razmišljati.
Iznesimo neka razmišljanja.
Ponajprije, đavolska kateheza je dvostruka: jedna pozitivna za đavla, a za nas negativna, i druga obratno negativna za đavla a za nas pozitivna. Što se sviđa Luciferu, jasno je da je nama na štetu i to svakako trebamo izbjegavati. Što se pak njemu ne sviđa za nas je dobro i svakako to trebamo nastojati svim silama vršiti, ne dopuštajući da nas zavara onaj kojemu se to ne sviđa.
U broju časopisa «Il Segno del soprannaturale» (Znak nadnaravnoga), od kolovoza 1991. (str. 42 sll.) donose se samo neke točke bilo od onoga što se sviđa, bilo od onoga što se ne sviđa Luciferu; ali, na početku pisac članka izjavljuje da «nisu donesene sve teme». Dakle, ima i drugih i uvjeren sam da egzorcisti s kojima sam kontaktirao znaju mnogo s tim u vezi, zbog čega se nadam da se «đavolska kateheza» može nastaviti, na našu pouku, bilo da ne slijedimo đavla, bilo da mu se suprotstavljamo i da ga pobjeđujemo. Već u davnoj knjizi glasovitog oca Mondronea «A tu per tu con il maligno» (Na ti sa Zlim), nalazile su se zastrašujuće đavolske tvrdnje, bilo zadovoljstva bilo nezadovoljstva.
U našem slučaju Sotona je zadovoljan zbog stvari, iznesenih u deset točaka, kao jedan dekalog:
1) profanacija svetih euharistijskih prilika;
2) svećenici i redovnici obučeni kao ” gradski čistači” i maskirani;
3) klerici upisani u masoneriju i u sekte;
4) minisuknje, nemoral u ženskoj nošnji;
5) televizija kao sredstvo cijepanja obitelji i kao propaganda nemorala;
6) diskoteke kao mjesto kvarenja mladeži;
7) dijeljenje i rastava supruga, da se uništi obitelj i društvo i da gospodari samo seks;
8) pobačaj, kao ubijanje nevinih, uništavajući čovječanstvo;
9) droga, da mladi izgube pamet i postanu strašila (utvare);
10) nadasve određeni klerici koji niječu postojanje đavla, dopuštajući tako đavlu da slobodno djeluje u kršćanskim dušama bez ikakvog ometanja.
Čitatelj treba uočiti težinu tih tvrdnji. Diraju čitav život i spasenjsko djelovanje u kršteniku. Hram Presv. Trojstva, što je posvećena naša duša, biva ne samo profaniran po Sotoninu djelovanju, nego čak uništen, bilo pojedinačno bilo u obiteljima bilo u društvu. I što se čini najtežim jest to što «pastiri» stada ne reagiraju, neposredno pozitivno, jer danas, budući da su ljudima zasjenjene pameti, misle da postoje samo psihijatrijski bolesnici, te ne vjeruju više u djela ” čovječjeg neprijatelja” i da je ” čitav svijet stavljen u ruke Zloga».
Naprotiv: koliko li jadnih stvorenja ne zna više kamo i kome se obratiti, pošto su lutali po bolnicama i klinikama uz goleme troškove i čuli kako im se opetuje isti refren: «Vi nemate ništa…»; ali bolesnik uvijek ostaje takav, dok ga neki sveti egzorcist ne oslobodi od pravog uzroka njegove bolesti, od đavla, koji se očituje na paklenski način! Pravi pastoral mora započeti upravo od borbe protiv Sotone. Piše naime sv. Ivan da je ” Krist došao uništiti đavlova djela” .
Kako graditi, ako se prije ne sruši nevaljalo? Kako sijati Riječ Božju u duše, ako ih prije ne iskrčimo i ne otjeramo ” čovječjeg neprijatelja” koji sije kukolj? Mogu to neki nijekati, ali tada su pravi i istinski heretici, jer đavao postoji kao osoba koja mrzi i progoni duše i Boga, što je prava dogma vjere. Nijekati postojanje đavla znači ujedno nijekati i postojanje Krista. Naime, zbog čega se je Isus utjelovio, ako li ne da ” uništi đavlova djela ” .
S druge strane sam Sotona nam to potvrđuje drugim dijelom svoje kateheze u šest točaka. Njemu se ne sviđa i muči ga:
1) sakrament ispovijedi, po kojemu Krist pere naše duše svojom predragocjenom Krvlju;
2) Euharistija, koja nas izravno hrani Isusovim Tijelom i Krvlju, njegovom Dušom i Božanstvom;
3) euharistijsko klanjanje, gdje nastavljamo svoje zajedništvo s Isusom;
4) sveta krunica, u kojoj razmatramo otajstva sv. vjere zajedno s Marijom;
5) ukazanja Gospe, koja nam dozivlju Isusa i k njemu nas vode;
6) vjerna poslušnost Papi, Isusovu namjesniku.
Kad đavao ne bi postojao, dakle, zašto bi se trebao plašiti tih stvarnosti koje nam daju Božji život i usmjeruju nas prema vječnom životu?
Budimo dakle oprezni prema površnom i ludom vladanju onih koji vjeruju, ili misle da vjeruju, da je odgovarajućim očitovanjima, spada u “stvari srednjega vijeka” . U stvari, tko niječe Sotonu ili se njega plaši, možda je (više puta) već uhvaćen u njegove paklenske verige.
(Odlomak iz knjige: Pellegrino Ernetti, KATEHEZA SOTONE
Iz višedesetljetnog iskustva jednog egzorciste,
Jelsa 2004., str. 162-164 – Odlomak odabrao Ivo Škarić)
Vezane vijesti
Pellegrino Ernetti: «KATEHEZA SOTONE – ŠTO SE LUCIFERU SVIĐA ILI NE SVIĐA» (I. dio)
