Davor Domazet-Lošo: Informacijski rat: pobjeđuje onaj tko ima bolju prošlost
Hrvatskam udruga Benedikt je, jučer 29.09.2011., u prepunoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa, upriličila tribinu s predstavljanjem knjige “Domovinski rat, 1991.-1995. – strateški pogled”, autora admirala Davora Domazet-Loše. Na tribini se okupio impozantan broj od oko 400 nazočnih, koji su bili
{jathumbnail off}oduševljeni kako sadržajem, tako i multimedijalnom formom prezentacije.
“Budući da je hrvatski Domovinski rat srušio i Versailles-ski i Jaltski poredak”, započeo je admiral Domazet, “krenulo se u kriminalizaciju Domovinskog rata, ili kako oni kažu – zločinački pothvat, što hoće reći da je hrvatska država nastala na zločinu.
Zato je napisana ova knjiga za Hrvatsku i izvan nje, i to na temelju srpskih, engleskih, američkih, kao i eksplicitno obavještajnih informacija, a tek onda, manje od 10% hrvatskih”
Knjiga je posvećena kolegama admirala Domazeta-Loše, kojima se sudilo ili sudi u Hagu i Hrvatskoj: generalima Gotovini, Bobetku, Čermaku, Markaču, Praljku, Petkoviću, Ademiju, Norcu, Blaškiću, Kordiću, Glavašu i Sačiću.
Zašto jugoslavenska upravljana kriza?
Prema admilu Domazetu, odgovor je u slijedećim točkama:
– Nadzor prvih vrata Euroazije
– Dokazivanje ‘pogubnosti nacionalizama’
– Propust Europe da spriječi sukob u Jugoslaviji – način upravljanja svijetom kakav se ne smije dopustiti u budućnosti
Nakon izgubljenog rata, moralo se je naći način da se vrati stanje od prije rata (ante bellum) te ponovo uspostaviti neku vrstu jugoslavenske integracije. Da bi se to postiglo koriste se četri paradigme napada na Domovinski rat:
1. Karađorđevo, navodna podjela BiH,
2. “Agresija” na BiH
3. Hrvatsko-muslimanski sukob – 1993.
4. Operacija Oluja – 1995.
Informacijski rat: pobjeđuje onaj tko ima bolju – prošlost
Prije objašnjenja navedenog, admiral je kazao da se danas nalazimo u fazi novog oblika ratovanja – informacijskom ratu. “Budite sigurni, da ste izloženi informacijskom ratu a da toga i ne znate; kad doma uključite bilo koji od medija, od deset informacija, devet je laž ili polulaž, što je još gore. U takvom ratu, pobjeđuje ona država koja ima bolju – prošlost”.
Prije nekog vremena SAD su otvoreno priznale da su u Iraku, pobile 110 000 civila, što bi istine radi, trebalo pomnožiti bar s brojkom pet. Sve treba uljepšat, jer tako su oni i dalje održavaju privid demokracije…U takvom ratu, pobjeđuje onaj koji može prisiliti neku državu ili vladu da donosi odluke, suprotne svojim interesima.
Ovakvi (podložnički) subjekti, označavaju se tamnom bojom – poruka je – “vaša je povijest mračna”.
Geneza priprema za rat
Admiral Domazet je naglasio da su pripreme za ovaj rat počele, najmanje, deset godina ranije: najprije Kosovskom krizom 1981., zatim je tu vježba “Sloga” ’83. godine gdje je uvježbano oduzimanje oružja teritorijalnoj obrani (ali samo u Hrvatskoj i BiH – ne drugim republikama), te da JNA postane politički čimbenik, odnosno srpska imperijalna sila. Trebalo je stvoriti izvanredne prilike, da bi se dalo legalitet intervenciji ove sile unutar Jugoslavije.
Restrukturiranje vojnih oblasti (smanjenje sa 6+1 na 3+1)
“Godine 1985. u Ljubljani”, nastavio je admiral – se sastaju slovenski i srpski intelektualci, gdje slovenski predlažu da Slovenija izađe iz Federacije a da Srbi od ostatka mogu napraviti Veliku Srbiju. Naravno da su se Srbi složili, a mi se danas pitamo za korijene slovenske imperijalne politike… a oni su upravo tu”.
Od 1985.-1987. događa se preustroj JNA, a 1986. godine se obznanjuje Memorandum SANU.
Da bi JNA mogla biti srbska imperijalna sila, trebalo ju je preoblikovat: od 6 vojnih oblasti, stvoriti 3, gdje su se granice 1. vojne oblasti na zapadu podudarale s granicom Velike Srbije, jasno s centrom zapovjedanja u Beogradu.
Struktura časnčkog zbora prema brojnosti naroda
“Uz to, kad se uvede analiza nacionalne pripadnosti časničkog zbora, vidljivo je da su neki narodi, jako privilegirani (Srbi +51%, index zastupljenosti prema broju stanovnika), a Hrvati uskraćeni (-53%). Ovdje su Hrvati jako bitni, jer ako se oni pobjede, sve je gotovo; sa Slovencima je već sve ionako dogovoreno (oni izlaze). Ovdje se javlja još jedna, jako zastupljena struktura – Jugoslaveni, koja je zastupala tvrđe, velikosrpsku ideju od samih Srba. Mi danas u Hrvatskoj, nemamo problema sa Srbima, jer oni su svjesni da su poraženi, ali, imamo problema s Jugoslavenima,” zaključio je admiral Domazet.
Nisu bila dva rata nego jedan…
Hrvatska i BiH geostrateski i prometno čine jednu cjelinu. “Hrvatska je jedina zemlja na svijetu koja, ako joj se opiše kružnica, ima središte u drugoj državi, u BiH, i to na Kupresu”, nastavio je Domazet.
“U projektiranom budućem napadu, najvažnije točke su: Maslenica-Ravni Kotari i Slano-Ston. JNA je još prije više godina uvježbavala obranu od tobožnjeg napada NATO-a i tako zamaskirala planove za napad na Hrvatsku.
Loše prikriveni NATO napad iz Italije i JNA
Iz slika se vidi da se projektirane točke tobožnje obrane od NATO-a, podudaraju s točkama stvarnog srpskog napada na Hrvatsku. Tobožnji napad NATO-a je loše prikrivena izlika, jer zašto bi anglosaksonski centri moći napali Jugoslaviju koja je ionako njihovo čedo…”
Strateške točke plana napada na Hrvatsku
Agresija na Bosnu
Hrvatska je početkom 1992. priznata, ali nije Bosna. Kad bi Bosna bila priznata, onda bi to bio međunarodni sukob. Englezi su još dali vremena Miloševiću da riješi stvari po dubini. U tom smislu su reorganizirali vojne oblasti. U to vrijema Alija Izetbegović je govorio da da to nije njihov rat. Bosnu nije imao tko branit. Pošto nije, prema njihovim predviđanjima Hrvatska pala, Englezi su napravili stratešku stupicu: ako Bosna padne, past će i Hrvatska; ako Hrvati budu branili Bosnu, proglasit će ih agresorima na drugu državu. Odatle i paradigma napada na Domovinski rat – “agresija” na BIH.
Restrukturiranje vojnih oblasti Vojske Jugoslavije nakon neuspjeha u Hrvatskoj
Procjena srbskih stratega (iz “Strategije realne prijetnje”) je da Hrvatska ima loš stateški položaj, te da se ne može braniti jer nema strateško težište, dubinu, a posebno, jer je presječena tzv. RSK-om. Dodatne teškoće trebaju se stvoriti, jačanjem separatističkih snaga: IDS-a u Istri i DA u Dalmaciji. Kad se tome doda nestabilna granica prema Sloveniji, njhova konačna procjena je bila: Hrvatska kao država je osuđena, u vrlo dugoj agoniji – umrijeti.
Hrvatska je bila opterećena sa sedamsto tisuća prognanika i izbjeglica, te muslimasko-hrvatskim ratom. Admiral Domazet je naglasio da ima cijelo jedno poglavlje o tom ratu, ali će samo reći, što su “Ahmići”. Tu se radilo o patološkom ubojici osuđenom za dvostruko ubojstvo, koji je namjerno mjesec dana prije pušten iz zatvora, kojega je pratio agent engleske tajne službe, te nekontrolirana postrojba kriminalaca tzv. “Jokeri”, a odmah za njima BBC. Eto to su Ahmići” – dodao je admiral Domazet.
Projekcija napada na “Oluju”
U završnici rata, Milošević je računao na pola Bosne i Hrvatsko podunavlje. U planu A – ako se uspije izdržat 6-10 dana – računalo se na političku pobjedu, inače – prema planu B – evakuacija stanovništva prvog dana i – operaciju proglasiti etničkim čišćenjem.
Vrlo je neobično da je na dan. u 17:00 sati, kad je zapovjeđena evakuacija, točno u tom trenutku Carl Bildt u Londonu izjavljuje da je bilo “prekomjerno granatiranje” Knina. Izraz “prekomjerno granatiranje” do tada nije postojao u povijesti ratovanja.
Situacija na ratištu od I-VII mjeseca 1995.
Još krajem godine 1994., nakon neuspjeha planiranih napada u Hrvatskoj, London preko lorda Caringtona suflira Beogradu da bi trebali očistiti vlastitu pozadinu u Bosni, a to znači, implicitan zahtjev za čišćenje enklava Žepe i Srebrenice. Unatoč ogromnoj tehnici i ljudstvu, Mladić ne uspjeva pokorit te enklave, ali one padaju, što je šokantna informacija, “napadom zračnih snaga, avijacije Kraljevine Nizozemske.” Nakon toga događa se masakr, koji je puno manji nego ono što je čekalo Bihać. Hrvatska je stoga imala i moralnu dužnost zaštit 100 tisuća osoba zbijenih u bihaćkoj enklavi.
“Nakon senzacionalne pobjede, u kirurški preciznoj i munjevitoj operaciji Oluja (“SAD i NATO su pacificirali Kosovo za 84 dana, a Hrvatska je oslobodila svoje krajeve za 82 sata”), već je bio spreman plan “Vatrene kočije” za oslobađanje hrvatskog Podunavlja. Agresorske vlasti su ovo znale i iz straha od novog poraza Vojske Jugoslavije, pristale na mirnu reintegraciju okupiranih područja” – zaključio je admiral Domazet
Odrednice operacija HV-a s VANJSKIM osvrtima (prema admiralu Domazetu)
Promijenjen strategijski odnos
– brzo narastanje operativne sposobnosti HV (1992. – 1995.)
– čekanje-odgađanje dok se ne stvore uvjeti za odlučujući udar
– odabir vremena početka operacije
– protuudar HV u svrhu sprječavanja osvajanja bihačkog područja
– omogučavanje uspješnih pregovora (Daytonski sporazum)
Promijenjen suvremeni vojni nauk
– Operacija izvedena u nepovoljnom (nedostatnom) tehničkom čimbeniku za HV
– procesiranje informacija u stvarnom vremenu
– napadaj ma zapovjedno-obavijesne sustave
– Duboka operaciji okrenuta bojišnica
Odrednice operacija HV-a u srpskim osvrtima i gledištima
Promijenjen strategisji odnos
– “Više od poraza” – izravno priznavanje hrvatske vojne moći
– Razbijene srbske zablude – srušen mit o srpskoj nepobjedivosti
– Brzina izvođenja operacije spriječila proširenje sukoba i- rizik od novog poraza VJ-a
Promijenjen suvremeni vojni nauk
– Poražena srpska strategija “realne prijetnje”
– Ostvareno iznenađenje na svim razinama
– Elektronički rat – jedan od odlučujućih čimbenika operacija
te bi se moglo zaključiti matematičkom formulom:
IZNENAĐENJE + ELEKTRONIČKI RAT + POGREŠNE NEPRIJATELJSKE PROSUDBE =
PORAZ STRATEGIJE “REALNE PRIJETNJE”
te je: “hrvatska pobjeda promijenila je strategijski odnos i uspostavila vojnu ravnotežu na južnoeuropskom (ex JUGOSLAVIJA) području”.
Prema ocjeni vojnih analitičara, Hrvatska je u tom trenutku prema vojničkoj spremnosti, bila jedina zemlja na svijetu, čiji se vojni stroj, može usporedit s jednim Izrelom ili SAD.
Uz prepunu dvoranu Nadbiskupskog sjemeništa koja je nekoliko puta frenetičnim pljeskom, posebno kod spominjanja generala Gotovine, prekidala izlaganje admirala Domazeta, predstavljač knjige je na kraju poentirao: “Znate tko nam je došao u posjet 1994., godinu dana prije “Oluje”!? – Da, Papa nam je bio i ove godine, dakle, slijedeće godine je godina hrvatske pobjede…”
Na marginama tribine, čulo se dosta pohavlnih komentara za dobru organizaciju susreta, od Hrvatske udruge Benedikt.
Pogledajte tribinu (snimak iz Zagreba)
Pripremio: M. Skitić
