Lihtenštajn: referendumom protiv legalizacije pobačaja
Kath.net/KNA izvješćuje da je na referendumu održanom u nedjelju 18. rujna 2011. god. 52 posto glasača u ovo maloj državi sa 32.000 stanovnika glasovalo protiv legalizacije pobačaja. Time je Lihtenštajn ostao među zemljama koje ne dopuštaju pobačaj: takvih je u Europi manjina, ali u svijetu većina.
U Lihtenštajnu abortus predstavlja kazneno djelo – kažnjivo sa do godinu dana zatvora; čak i kada je poduzet u inozemstvu.
Suvereni princ Alois von Liechtenstein se sam izjasnio protiv prijedloga za legalizaciju abortusa i najavio da će staviti veto na zakon, ako bi on i bio izglasan.1
Princ Alois je rođen 1968. godine, te je u katoličkoj kneževskoj obitelji od Liecthensteina kršten sa imenima Alois Philipp Maria. Nakon njega su otac mu Hans-Adam II. i majka Marie (rođena grofica Kinsky von Wchinitz und Tettau, odnosno – obzirom je njena obitelj imala sjedište u Češkoj – hraběnka Kinská z Vchynic a Tetova) imali još troje djece. I sam princ Alois ima iz braka sa bavarskom princezom Sophie četvero djece. Ponosnim roditeljima zacijelo ne bi smetalo da navedemo njihova imena: princ Joseph Wenzel (r. 1995.); princeza Maria Caroline (r. 1996.); princ Georg (r. 1999.) i princ Nikolaus (r. 2000).2
Moderni knez skrbi za malu ali vrlo uspješnu državicu – druga u svijetu po nacionalnom proizvodu po glavi stanovnika, čak 141.100 US $ – skoro trostruko više od samih Sjedinjenih američkih država3. Kneževina je poznata po bankarstvu, ali princ rado ističe da 40 % iznimno visokog nacionalnog proizvoda dolazi od industrije (čiju perjanicu predstavlja svjetski poznati proizvođač građevinskog alata „Hilti“).4
U svojoj izjavi za javnost od 18. rujna 2011. godine knez je odlučno poručio da „pobačaj nije prihvatljivo rješenje za neželjenu trudnoću“, nego da treba olakšati položaj roditelja neželjene djece i sagraditi okružje koje će spremnije prihvaćati djecu.5
Prema podacima Ujedinjenih naroda, samo 29% zemalja na svijetu dozvoljava pobačaj „na zahtjev“ – tj. bez obzira na razlog (među tim zemljama su i takve „perjanice demokracije“ poput Sjeverne Koreje i Tadžikistana), a još 5% iz „socijalnih ili ekonomskih razloga“; u preostalom dijelu svijeta prvenstveno medicinski razlozi (na prvom mjestu, opasnost za život majke) mogu poslužiti za opravdanje takvog čina.
U zemljama koje dozvoljavaju pobačaj „na zahtjev“ živi 41 % svjetskog stanovništva, čemu svakako pridonosi činjenica da je među tim zemljama Kina, zemlja sa oko 20% svjetske populacije, koja je ujedno pri vrhu popisa zemlja sa najvećom učestalošću pobačaja – čak 23,7 na tisuću žena u dobi od 15 do 44 godine (ispred nje su, redom, Rumunjska, Estonija, Kuba i Kazahstan; interesantno je da se popis zemalja koje su “liberalizirale” abortus manje-više poklapa sa popisom zemalja u kojima se uspio znatnije raširiti ateizam)6. Ove podatke nalazimo izložene kod odjela Ujedinjenih nacija za stanovništvo; možemo opaziti da se u njihovim – inače vrlo preglednim – tabelama propušta konstatirati kako se u Kini abortusi provode ne samo “na zahtjev”, nego također i prisilno.
Za razliku od većine svijeta gdje se zabranjuje abortus (u toj većini nažalost nije i Hrvatska), pa se onda nagađa o nevoljama onih koji pribjegavaju ilegalnom pobačaju, iz Kine možemo čitati ovakve izvještaje:
„Trudna žena u južnoj Kini je bila pritvorena, pretučena i prisiljena na pobačaj samo mjesec dana prije očekivanog dana poroda, jer bi dijete prekršilo državni limit od jednog djeteta. Građevinski radnik Lou Yanguan opisuje kako se njegova supruga otimala i vrištala dok ju je više od deset ljudi odvodilo iz njihovog doma … nakon tri dana su joj u bolnici ubrizgali medikament koji je ubio dijete… Već trideset godina, Kina je zabranila većini bračnih parova u gradu da imaju više od jednog djeteta … prekršiteljima prijete teške globe, zapljena imovine i gubitak radnih mjesta.“7
Možemo dakle vidjeti, da Kinom vladaju nekakvi sasvim drugačiji vladari, od privedrog („Durchlaucht“) kneza Aloisa od Lihtenštajna.
1„Liechtenstein: Abtreibung bleibt verboten“, „kath.net“ 18.09.2011. http://www.kath.net/detail.php?id=33145
3 CIA, „The World Factbook“, Liechtenstein, stranica sa stanjem 23.08.2011., https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/geos/ls.html
4 „Some of our businesses are already active in India“, Intervju za „Business Standard India“, novinar Pallavi Aiyar, studeni 2010“; prema http://www.fuerstenhaus.li/_news/attachments/2010_11_15_Business_Standard_India_SDE.pdf
5 „Pressemitteilung aus dem fürstehhaus“ , službene stranice kneževske kuće Liechtenstein 18.09.2011. http://www.fuerstenhaus.li/_news/attachments/2011_09_18_PM_Ausgang_Volksabstimmung_Inititative_Hilfe_statt_Strafe.pdf
6 Podaci prema: „World Abortion Policies 2011“ United Nations – Department of Economic and Social Affairs – Population Division, http://www.un.org/esa/population/publications/2011abortion/2011wallchart.pdf
7 „Husband: China Forces Wife to Abort at 8 Months“, CBS News 21.10.2010., http://www.cbsnews.com/stories/2010/10/21/world/main6978224.shtml
