Četvrtak – 5. postaja Križnog puta za Domovinu
(Redovita zajednička molitva u 21.00 sat – pola sata molitve.
Za odvažnije i otpornije – dodatno POLA sata klanjanja).
Ukupno sat vremena molitve za Domovinu
BLAGDAN IMENA MARIJINA – 12. rujna
– spomen na Božju pobjedu kod Beča – 12. rujna 1683.
U ranim jutarnjim satima 12. rujna, prije bitke, održana je sveta misa.
Bitka je započela rano ujutro, u 4 ujutro. Turci su krenuli u napad. Vojskovođa kršćanskog Svetog Saveza Karlo Lorraine krenuo je naprijed s carskom vojskom na lijevoj strani, a s drugim Saveznim snagama u sredini.
Osmanlijski vojskovođa Mustafa paša napao je s većinom svojih snaga, ali je zadržao natrag neke od elitnih jedinica janjičara za zajednički napad na grad Beč. Osmanlijski zapovjednici imali su namjeru zauzeti Beč prije dolaska poljskoga kralja Jana III. Sobieskog, ali im je vrijeme isteklo. Njihove specijalne jedinice pripremile su veliki eksploziv pod Löbel-tvrđavu, za rušenje zidina. Ali, dok su Osmanlije žurno završavali svoj posao i pečatili tunel da bi eksplozija bila što učinkovitija, bečki “specijalci“ otkrili su tunel u poslijepodnevnim satima. Jedan od njih ušao je u tunel i na vrijeme deaktivirao eksploziv.
U to vrijeme, iznad “podzemnog bojnog polja”, započinje veliki boj. Poljska pješadija pokreće veliki napad na desni bok osmanlijskog krila. Turci, umjesto da se usredotoče na redove kršćanske vojske, i dalje nastavljaju svoje prodiranje u grad.
Nakon dvanaest sati borbe, Poljaci odolijevaju na desnom krilu. Konjica Svetog Saveza čekala je na brdima, i promatrala čitav dan tijek bitke pješadije. Oko 17,00 sati, poljski kralj je naredio napad konjice u četiri grupe, jedna od Svetog Rimskog Carstva i tri grupe Poljaka. Dvadeset tisuća konjanika spustilo se dolje s brda (valjda najveći konjički napad u povijesti). Jan III. Sobieski bio je na čelu 3.000 poljskih teških kopljanika, glasovitih “Krilatih husara“. Napad je razbio linije Osmanlija, koji su bili umorni od duge borbe na dvije strane. U zbunjenosti, konjica je ravno napala osmanlijske čete, dok su preostale čete Beča krenule iz svojih garnizona i pridružile se napadu.
Osmanlijske trupe su rastjerane u napadu na grad. Dolazak konjice okrenuo je tijek bitke protiv njih, te su se njihove čete povukle prema jugu i istoku. U manje od tri sata nakon napada konjice, kršćanske snage pobijedile su u bitci i spasile Beč.
Nakon bitke, Sobieski je upotrijebio glasovitu Cezarovu izreku: “Venimus, Vidimus, Deus vicit” – “Došli smo, vidjeli smo, Bog je pobijedio.”
Osmanlije su izgubili najmanje 15.000 ljudi, što mrtvih što ranjenih u borbi, te je najmanje 5.000 ljudi zarobljeno i svi topovi, u usporedbi s oko 4.500 što mrtvih što ranjenih za snage Svete lige.
Plijen koji je pao u ruke četa Svete lige i Beča živo je opisao kralj Sobieski u pismu svojoj supruzi nekoliko dana poslije bitke: „Naši su našli nečuveno blago … šatore, ovce, goveda i ne mali broj deva … To je pobjeda kakvu nitko nije doživio, neprijatelj je potpuno uništen i sve je izgubio… Zapovjednik Starhemberg me je zagrlio, poljubio i nazvao me svojim spasiteljem.“
Starhemberg je odmah naredio popravak teško oštećenih bečkih utvrda, da se zaštiti od mogućeg Osmanskog protunapada. Međutim, to se pokazalo nepotrebnim. Pobjeda u Beču postavila je slijedećih godina polazište za princa Eugena Savojskog da ponovno osvoji Mađarsku i neke od balkanskih zemalja. Sveti Savez (Sveta Liga) potpisala je god. 1699. mirovni ugovor s Otomanskim carstvom.
Mnogo ranije, Turci su presudili svojem poraženom zapovjedniku. Na 25. prosinca 1683, Kara Mustafa paša je pogubljen u Beogradu.
Bitka je obilježila povijesni kraj ekspanzije Osmanskog Carstva u Europi.
U čast Sobieskog Austrijanci su podigli crkvu na vrhu brežuljka Kahlenberg, sjeverno od Beča. Budući da je Sobieski prije bitke povjerio svoje kraljevstvo zaštiti Blažene Djevice (Gospi od Czestochowe), papa Inocent XI. je na spomen te pobjede blagdan Presvetog Imena Marijina, koji se do tada slavio isključivo u Španjolskoj i Kraljevini Napulja, proširio na sveopću Crkvu, a slavi se 12. rujna.
Dobro je uočiti poveznice povijesnih događaja i liturgijskih blagdana da bismo bili svjesni kako je naš Bog – Bog povijesti spasenja u vremenu i nadvremenu – Vječnosti !
Preporuka za molitvu:
razmišljati nad odabranim tekstom
izmoliti jednu deseticu Gospine Krunice ili
deseticu Božanskog Milosrđa ili Srca Isusova
te pojedine litanije: Gospine, Srca Isusova, Sv. Josipa, Svih Svetih
ili – po osobnom izboru (Brigitine molitve ili drugo)
Preporučamo zapaliti svijeću za vrijeme molitve!
POSEBNO O PORUKAMA GOSPE U FATIMI
Ukazanja Anđela priprema puta za Gospu: u povijesti Izraela Bog je često slao anđele… i tako pripremao sebi put. I u Fatimi god. 1916. najprije se fatimskim pastirićima ukazuje Anđeo Božji koji ih priprema za susret s Gospom…
Prvo ukazanje Anđela, u proljeće 1916. : «Ne bojte se! Ja sam Anđeo mira. Molite sa mnom!» Također molite: «Moj Bože, vjerujem u Tebe, klanjam Ti se i ljubim Te. Molim oproštenje za sve koji ne vjeruju, koji Ti se ne klanjaju i koji Te ne ljube». – «Molite tako. Isusovo i Marijino Srce budno paze na na glas vaših molitava».
Drugo ukazanje Anđela, jedno dva mjeseca kasnije, ljeti 1916. Bilo je kraj bunara iza Lucijine kuće, dok su se djeca igrala. Anđeo ih zapita i reče: «Što činite? Molite, mnogo molite. Presveta Srca Isusa i Marije imaju s vama planove milosrđa. Trajno prikazujte Svevišnjemu molitve i žrtve». «Lucija zapita: «Kako se trebamo vladati?» Anđeo odgovori: «Od svega što možete prikažite žrtvu Gospodinu kao zadovoljštinu za grijehe kojima je vrijeđan i kao molbu za obraćenje grješnika».
Treće ukazanje Anđela, bilo je u jesen 1916: Anđeo se ukaže na mjestu zvanom „Loca do Cabeço“ – s Kaležem u lijevoj ruci i Hostijom u desnoj, iz koje su padale kaplje Krvi. – Ostavio je u zraku Kalež i Hostiju, kleknuo pokraj pastirića i s njima molio Tri puta): «Presveto Trojstvo, Oče Sine i Duše Sveti, duboko se klanjam i prikazujem Vam predragocjeno Tijelo, Krv, Dušu i božanstvo Isusa Krista, prisutnog u svim Svetohraništima svijeta, kao naknadu za uvrede, svetogrđa i ravnodušnosti s kojima je On vrijeđan. I po beskrajnim zaslugama njegovog Presv. Srca i Bezgrešnog Srca Marijina molim vas oproštenje za jadne grješnike». Zatim je Hostijom pričestio Luciju a s Kaležem Franju i Jacintu, govoreći: «Blagujte i pijte Tijelo i Krv Isusa Krista, strašno uvrijeđenog od nezahvalnih ljudi. Nadoknadite za njihove zločine i utješite svoga Boga». Ponovno je kleknuo i s pastirićima izmolio tri puta molitvu: «Presv. Trojstvo...» Time je Misija Anđela završena. Šest mjeseci kasnije doći će sama Gospa i ukazati se pastirićima!
Pripremio: Ivo Škarić
