13. TJEDAN – TRINAESTA KRIŽNA POSTAJA, PETAK 7.- 13. STUDENOG 2011.
MOLITVENI LANAC BL. ALOJZIJA STEPINCA ZA DOMOVINU, 31.X. – 6.XI. 2011.
(Redovita zajednička molitva u 21.00 sat – pola sata molitve. Za odvažnije i otpornije – dodatno POLA sata klanjanja, ukupno JEDAN sat !)
Molimo za Domovinu i narod
„Molitva poniznog prodire kroz oblake… i Gospod neće oklijevati dok ne slomi žezlo opakima.“ (Sirah 35, 17-21)
Prijedlog za razmatranje
Evanđelje po Ivanu
19 , 1-19
1 Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. 2 A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. 3 I prilazili su mu i govorili: “Zdravo kralju židovski!” I pljuskali su ga.
4 A Pilat ponovno iziđe i reče im: “Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice.” 5 Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: “Evo čovjeka!” 6 I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: “Raspni, raspni!” Kaže im Pilat: “Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice.” 7 Odgovoriše mu Židovi: “Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim.”
8 Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši 9 pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: “Odakle si ti?” No Isus mu ne dade odgovora. 10 Tada mu Pilat reče: “Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?” 11 Odgovori mu Isus: “Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi.”
12 Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: “Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru.” 13 Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos – Pločnik, hebrejski Gabata – 14 a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure – i kaže Židovima: “Evo kralja vašega!” 15 Oni na to povikaše: “Ukloni! Ukloni! Raspni ga!” Kaže im Pilat: “Zar kralja vašega da razapnem?” Odgovoriše glavari svećenički: “Mi nemamo kralja osim cara!”
Raspeće
16 Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. 17 I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. 18 Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini.
Gospodine, pohiti nam u pomoć, jer navališe neprijatelji na nas! Ti si JEDINI naše utočište!
Preporuka za molitvu:
razmišljati nad odabranim tekstom
izmoliti jednu deseticu Gospine Krunice ili
deseticu Božanskog Milosrđa ili Srca Isusova
te pojedine litanije: Gospine, Srca Isusova, sv. Josipa, Svih Svetih
ili – po osobnom izboru (Brigitine molitve ili drugo)
Klanjanje
PARAY-le-MONIAL
PARAY (2)
Nekoliko mjeseci poslije toga, jednog petka pred izloženim Svetotajstvom, sutradan po Tijelovu, Isus se je pokazao Svetici “sav u sjaju slave, s pet rana, koje su sjale kao pet sunaca, i iz njegovog svetog čovještva izlazile su na sve strane plamenovi, ali nadasve iz njegovih časnih grudi, koje su izgledale kao užarena peć i, pošto su se grudi otvorile – piše Margarita – ona je zapazila Srce koje ljubi i koje je dostojno ljubavi, koje je bilo izvor tih plamenova.”
Isus se je tužio na ljudsku nezahvalnost: “oni imaju samo hladnoću i nebrigu za sve moja nastojanja da im činim dobro”, i zamolio ju je da za to nadoknadi. I u taj čas je iz njegova Srca izlazio tako žarki plamen te je mislila da će je uništiti: “Ti ćeš me primiti – nadodaje – u svetom Sakramentu svaki put kada ti to dopusti poslušnost.” Zatim ju je zamolio da se pričesti svaki prvi petak u mjesecu i da se prostre glavom na zemlju od jedanaest ure do ponoći, u noći od četvrtka na petak. Time su označene dvije glavne pobožnosti: pričest svakog prvog petka u mjesecu i Sveta ura.
Između 13. i 20. lipnja 1675., u oktavi Tijelova, vjerojatno u nedjelju 16. VI., dogodila se najdivnija i najvažnija objava. Naš Gospodin reče da je ranjen nepoštovanjem vjernika i svetogrđima bezbožnika, ali nadoda: “Ono što me još više boli jest da to čine i osobe koje su meni posvećene.” Zatraži također da bi se petak poslije oktave Tijelova posvetio posebnom štovanju njegovog Srca po Pričestima i s činima zadovoljštine kao naknadu za uvrede koje mu se nanose dok je izložen na oltaru. “Obrati se mojemu sluzi (ocu de la Colombiereu, superioru isusovačke kuće u Parayu) i kaži mu u moje ime da učini sve što može da se uvede ova pobožnost, i da tako razveseli moje božansko Srce.”
U jednom ukazanju poslije god. 1678. Gospodin joj je ponovno pokazao bogatstva svojega Srca i postavio ju je baštinicom i djeliteljicom tih bogatstava.
Margarita je revno uzela k srcu zadatak koji joj je Gospodin povjerio i širila je pobožnost Presv. Srcu: u svome samostanu i izvan njega.
Margarita Marija je proglašena blaženom god. 1864., a svetom god. 1920.
Ne zanemariti ( tj. svakako na tome vrijedno raditi )
– Žrtvice – dobra djela
post + neka usluga bližnjemu + žrtvica u obitelji