Kolumna Mate Kovačevića: Državni udar
Postoji međusobna sukladnost između predsjednika Republike i DORH-a, koji selektivno podiže optužnicu protiv vladajuće stranke, kako bi se od EU, smjer političke orjentacije očito okrenuo prema Balkanu.
Problem financiranja stranaka nije nepoznat u svim demokratskim parlamentarnim sustavima. Rušenje demokracija i njihova zamjena totalitarnim sustavima uglavnom je počivala na propagandnom podizanju histerije među masama nezadovoljnika, koje se pozivalo na revoluciju i prevrate, kao što je to bilo u svim boljševičkim revolucijama, ali koje desetljeće kasnije i u nacističkom prevratu, koji se izgrađivao na osnovama Hitlerove knjige „Mein kampf“, u kojoj su do potankosti razrađene metode borbe protiv parlamentarizma. U tom ratu za javnost jedan od glavnih nacističkih postupaka bio je i sustav optuživanja parlamentarnih stranaka za korupciju i neučinkovitost. Zato su oba totalitarna sustava ukinula višestranačje.
Masovno poticanje histerije protiv sadašnje vladajuće stranke u Hrvatskoj, optužene za korupciju, podsjeća upravo na ta mračna razdoblja povijesti, a kako u hrvatskim upravljačkim strukturama prevladavaju bivši komunisti ili njihovi sljedbenici, mnogi već sad naslućuju kako bi se iza tih optužnica mogli skrivati pokušaji rafiniranoga uvođenja diktature. Na to je upozorila i njemačka zastupnica u Europskom parlamentu Doris Pack, koja smatra kako činjenica da se jedna stranka nalazi pred sudom zbog financiranja, nije ništa novo u svim demokratskim državama te podsjeća kako se Njemačkoj to dogodilo većini političkih stranaka. Ocijenila je kako aktualni slučaj s HDZ-om nije jedini jer, smatra da se ni druge stranke u Hrvatskoj nisu bitno drukčije ponašale. Zato cijeli slučaj ne bi trebalo razglašavati na sva zvona, a nastalu buku oko ovog slučaja ocjenjuje vrlo snažnom predizbornom galamom.
I austrijski zastupnik u EU parlamentu Hannes Swoboda pozvao je Državno odvjetništvo i pravosudna tijela da djeluju otvoreno i slobodno, a sudovi da rade bez pritiska s bilo koje strane. “Mi u Europskom parlamentu smo protiv svake vrste političkoga pravosuđa”, rekao je dodavši kako se ne radi se o cijeloj stranci, jer u njoj postoje mnogi koji se korektno ponašaju. Ocijenio je kako se pokretanje istrage protiv HDZ-a ne smije zlorabiti u predizbornoj kampanji. Nu, unatoč tomu, proces kriminalizacije stranke se postupno nastavlja, a nakon kolektivnoga širenja optužnice na cijeli HDZ, županijski sud je, kako javljaju mediji, na zahtjev DORH-a navodno donio i odluku o blokadi stranačke imovine. U podizanju masovne histerije nije nevažna ni činjenica da se širenje optužnice na vladajuću stranku događa u trenutku početka suđenja bivšem premijeru Ivi Sanaderu, optuženom za korupciju, čime se u javnosti, i prije početka predizborne kampanje, nastoji vladajuću stranku diskvalificirati iz izborne utrke.
Cinična izjava predsjednika Republike Ive Josipovića, koji je širenje optužnice na vladajuću stranku komentirao kako „istraga potvrđuje da je Hrvatska govorila istinu Europi kada je poručivala da nema nedodirljivih“, otkriva osvetničko likovanje, a poruka kako „pravna država radi i radit će” mogla bi se objasniti, ne samo oprekom već navedenim zastupnicima Europskoga parlamenta, nego i kao odlučnost čovjeka, koji je sudbeni pothvat, kao dio izvršne vlasti, naumio do kraja provesti. Mnogo je razloga koji bi se mogli navesti za ovakvo predsjedničko protuvladino stajalište, a na prvom je mjestu vjerojatno svojevrsna osveta zbog saborskoga izglasavanja Zakona o ništavnosti JNA i srbijanskih pravnih akata protiv hrvatskih branitelja, čime je u pitanje doveden nastavak kontinuiranoga podvrgavanja Republike Hrvatske srbijanskoj političkoj i pravnoj ekspanziji, koja se skriva iza političke retorike o predsjednikovoj regionalnoj suradnji sa srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem.
Sadašnja vlada je i golema zapreka predsjedničkim ambicijama da promjenom Ustava proširi ovlasti, koje bi mu omogućile stavljanje veta na zakone, što bi politički sustav u Hrvatskoj moglo vratiti u inačicu vlasti iz razdoblja diktature kralja Aleksandra Karađorđevića. Već spomenutim Zakonom o ništavnosti srbijanskih akata ograničena je i moć glavnoga državnog odvjetnika Mladena Bajića, koji je zbog toga ocijenio kako DORH-u smeta Vladin prijedlog Zakona o ništavnosti jer, smatra Bajić, da zakon donosi korist jedino ratnim zločincima na slobodi te da priječi daljnju suradnju hrvatskoga državnog odvjetništva i srbijanskoga tužiteljstava. „Time se faktički prekida ta suradnja“, komentirao je Bajić.
Slično političko nasljeđe predsjednika Republike i glavnoga državnog odvjetnika te osvetnički motiv zbog prekida srbijanske prevlasti, očito su ujedinili ove dvije državne institucije, koje su širenjem optužnice na vladajuću stranku, k tome još u predvčerje izborne kampanje, napravile pravni presedan u Europi. Taj presedan mogao bi se nazavati i svojevrsnim državnim udarom, jer se takav politički pothvat obično definira kao „protuustavnu i protuzakonitu smjenu nositelja vlasti u nekoj državi, a od revolucije se razlikuje po tomu što ga ne izvode građani, nego dijelovi izvršne vlasti ili državne uprave. U pravilu znači samo promjenu vladajućih dužnosnika, a dovodi do promjene opće političke orijentacije i nekih političkih institucija. U definicijama se navodi kako državne udare mogu potaknuti i vanjski čimbenici te da su mu osnovne tehnike – tajnost, brzina izvedbe i stavljanje vlasti i javnosti pred svršen čin te odlučnost i organiziranost manjine da prenese vlasti na organizatore udara.
Nema dvojbe o postojanju međusobne sukladnosti između predsjednika Republike i DORH-a, koji selektivno podiže optužnicu protiv vladajuće stranke, kako bi se od EU, smjer političke orjentacije očito okrenuo prema Balkanu, a poradi učinkovitosti zaokreta morale bi se donijeti veće ustavne ovlasti predsjedniku Republike, što ne bi bilo moguće, ukoliko HDZ dobije znatniji broj zastupnika. Načinom istrage i plasiranjem informacija javnost se dovodi pred svršen čin, što jest i cilj organizatora udara. U provedbi očito sudjeluju i dijelovi medija koji se kao sredstvo i tehnika u najprizemnijem propagandnom obliku rabe za ostvarivanje uskih interesa pojedinih skupina i pojedinaca.
Da je tomu tako svjedoče i svakodnevni demantiji optuženoga HDZ-a o “neistinitim i proizvoljnim spekulacijama”, a plasiranju informacija na takav način usprotivili su se i europski parlamentarci pa odstupanje od europskih pravila pokazuje kako ipak nešto nije uredu u političkom procesu, koji se vodi protiv sadašnje vladajuće stranke.
Mate Kovačević
