Maja Runje: Dvadeset posto hrvatskih obitelji i danas mrzi državu u kojoj živi
Udruga Krug za trg i njezina koordinatorica Maja Runje, kao i inicijative koje provode i zagovaraju, u većini bi normalnih država bili u žiži medijskog interesa. Međutim, u Republici Hrvatskoj to, na žalost, nije slučaj. Ne zbog nezanimljivosti tema, nego u prvom redu zbog medijske blokade koja ima za cilj očuvati nekakve zadane jugoslavenske teze i prikriti stvarnu istinu.
Odvjetnički tim Josipa Boljkovca, uhićenog osumnjičenika za ratne zločine, svakodnevno nas “bombardira” s vrlo dvojbenim tezama, u čemu mu svesrdno pomažu različiti jugoslavenski recidivi duboko “utkani” u današnje hrvatske strukture, za koje se može kazati sve drugo osim da su iskreno željeli stvaranje bilo kakve neovisne i suverene hrvatske Države.
Istodobno, velikosrpska politika i njeni eksponenti u svijetu nastavljaju s širenjem neistina o Jasenovcu, u čemu ih, na različite načine, podupire i dobar dio državljana Republike Hrvatske.
>>Maja Runje: Moderna Hrvatska mora se odreći totalitarne simbolike
Tražeći odgovore na ova pitanja, razgovarali smo s Majom Runje, koordinatoricom Kruga za trg.
Kakva su vaša gledišta oko hajke u dijelu hrvatske javnosti kojim se uhićenje jednog osumnjičenika za najgore oblike ratnog zločina želi dovesti u kontekst dnevno političkih događaja i nadolazećih izbora?
Velikom dijelu medijskih urednika, te dijelu drugih osoba kojima je moguće u javnost širiti stavove, dopuštena je nemoralna interpretacija političkih događaja, osobito povijesnih političkih događaja, i to čak i takva koja je suprotna zdravom razumu. Istina je da ideološka sita postoje i u drugim zemljama, pa i u onima s razvijenijim demokracijama, no ipak ne u ovdašnjim razmjerima.
>>Različiti kriteriji Ante Nobila: Andrija Artuković bio sposoban, Josip Boljkovac (ne) sposoban!?
>>Nekadašnji jugoslavenski državni tužitelji i povijesni revizionizam
Prijatelji i sumišljenici Josipa Boljkovca tako smiju koristiti najbezobzirnije fraze i izvrtanja. Boljkovčevo uhićenje ipak je, samo po sebi, pozitivan znak. Nažalost, dogodilo se veoma kasno. A također je i neprimjereno sitan događaj kada promislimo o kakvim razmjerima zločina je riječ. Za ubijanje tako velikog broja Hrvata koliko ih je ubijeno na Bleiburgu trebalo je jako puno ubojica. I nisu svi bili Srbi. Da sada uhite i Bulata i Manolića bilo bi dobro, no daleko, daleko od nužnoga.
Da li ste iznenađeni utjecajem jugonostalgičara u današnjem hrvatskom društvu?
Jugoslavenstvo i hrvatstvo, kao politički koncepti, imaju među samim Hrvatima nažalost dugu povijest, koja se počela oblikovati vjerojatno već i prije Ilirizma. Vremenom se produbljivala. Sjetimo se, recimo, Solunskog fronta i opredjeljivanja ljudi poput Joze Kljakovića i Alojzija Stepinca za sudjelovanje na srpskoj strani! Između dva svjetska rata imali smo zatim nesreću da se veliki broj ljudi priklonio komunizmu, koji je do trenutka stvaranja druge Jugoslavije na hrvatskim područjima u sebe integrirao gotovo sve Srbe, pa i monarhiste.
>>Nacionalizacija i zlouporaba društvenog vlasništva – SDP-ova pljačka tisućljeća
Od 1945. do danas u pretežitom se broju obitelji s NOB – biografijama tradirala mržnja prema hrvatstvu kao načelnom neprijatelju. A takvih je obitelji u današnjoj Hrvatskoj još uvijek oko 20 posto. Njihova su djeca imala znatno bolji pristup obrazovnom sustavu i radnim mjestima te su danas nesrazmjerno jača socijalna skupina. Osobito ako im se pribroje i neke druge skupine koje su za Jugoslavijom nostalgične radi neinformiranosti ili radi nezadovoljstva svojim osobnim sadašnjim položajem.
Srbi po svijetu i dalje šire mit o genocidnosti hrvatskog naroda. Španjolska televizija je emitirala prilog o navodnom stradanju 600 000 Srba u Jasenovcu. S hrvatske strane nitko ne odgovara na takve laži. Zašto?
Mislim da bi trebalo izbjegavati tvrdnje „Srbi uspjevaju, mi smo nemoćni“ ili „Oni su složni, a mi imamo sto stranaka“. Takva su zamišljanja proizvoljna, vode krivim procjenama, a usto još i obeshrabruju. Možda su u tom određenom slučaju u Španjolskoj stvarno uspjeli plasirati propagandni film, no mi smo uspjeli na sto drugih mjesta – iako smo morali krenuti ispod nulte točke. Moguće je da država za promidžbu ne čini dovoljno, osobito ne kroz diplomatska predstavništva kojima je to prvotna dužnost, no naši iseljenici neumorno djeluju. U ovom trenutku barem pola milijuna ljudi u svim zemljama svijeta svakodnevno doprinosi dobru i ugledu svoje domovine.
>>Kolumna Domagoja Ante Petrića: Beogradska “mašinerija” i govor mržnje
Što se hegemonijske torture Srba tiče, mi smo se uglavnom oslobodili željeznog stiska oko vrata. Mogu samo podsjetiti da današnji mladi ljudi u Gospiću nemaju pojma kako su se njihovi vršnjaci još šezdesetih i sedamdesetih godina tresli od straha kada bi partizani „Šeste. ličke proleterske divizije“ za „29. novembar“ marširali gradom, održavali svoje mitinge o „pobjedi jugoslavenske socijalističke revolucije“ i o „bratstvu i jedinstvu“ te prijeteći demonstrirali apsolutnu nadmoć.
Tko pristupa političkoj borbi nikada ne smije prihvaćati položaj žrtve, baš kako to ne smijemo ni u privatnom životu. S oponentom uvijek samo oči u oči! Hrvati su željeli svoju državu, ostvarili su je, čuvat će je i učiniti je još boljim mjestom za život. Drugima također želimo uspjeh, no za vlastiti ćemo se zalagat snažno, kako samo mi to znamo!
Robert Horvat/hrsvijet.net
