Tko je sve dosad sprječavao istragu protiv Josipa Boljkovca?
Iako su prošla dva tjedna od uhićenja Josipa Boljkovca, o čemu su hrvatski mediji naveliko i pompozno izvješćivali, još uvijek nekako nije jasno zašto je Boljkovac uopće završio u istražnom zatvoru . Načelno, nesporno je da se Boljkovcu predbacuje odgovornost za kazneno djelo ratnog zločina jer je na području njegove zone odgovornosti kao ‘šefa općinskog povjerenstva Ozne za Karlovac’ ubijeno nekoliko desetaka vojnih i civilnih zarobljenika.
Mnogi iz takve formulacije zaključuju da se ne radi o neposrednoj osobnoj odgovornosti već o tzv. zapovjednoj odgovornosti Josipa Boljkovca. Takvom, krivom razumijevanju slučaja doprinosi i često citiranje odvjetnika Ante Nobila koji tvrdi kako ne postoje dokazi, svjedoci ili dokumenti koji bi neposredno teretili njegova klijenta Boljkovca.
>>Različiti kriteriji Ante Nobila: Andrija Artuković bio sposoban, Josip Boljkovac (ne) sposoban!?
Nije suvišno napomenuti kako je otac Ante Nobila, Jerko Nobilo, bio Boljkovcu podčinjeni službenik karlovačke Ozne pa moguće i sam odgovoran za zločin za koji se tereti Boljkovac. U tom bi slučaju Anto Nobilo obranom Boljkovca branio i ‘lijepe uspomene’ na vlastitog oca.
Zao rođen
Kratko nakon imenovanja Josipa Boljkovca ministrom unutarnjih poslova Republike Hrvatske, početkom 90-ih, došlo je do konsternacije u Karlovcu i okolici , kao i među hrvatskim iseljenicima iz tih krajeva diljem svijeta. Pitanje koje se svakodnevno čulo, glasilo je: Kako taj ubojica može biti hrvatski ministar policije?!
U tom kontekstu zanimljivo je svjedočenje Ive Grivičića iz Karlovca :
‘Ja sam kao mladić bio HSS-ovac, radićevac. To su bili mirotvorci koji su htjeli slobodu za hrvatski narod. A naišao sam na naše ljude Hrvate koji su me zbog toga proganjali, zatvarali i tukli. Karlovačka me Ozna zatvorila 1946. U zatvoru sam izjavio da sam idealist za hrvatsku državu pa mi je Josip Boljkovac opsovao majku hrvatsku, vrijeđao me i tukao. Kad mi je žena donijela nešto jesti, Boljkovac ju je otjerao s riječima da mi ne treba ništa donositi , da mene treba ubiti. Žena je dobila slom živaca i otrovala se. Mene su osudili i otpremili u logor u Staru Gradišku. Dijete nam je ostalo samo… Nakon oslobođenja 1991. sreo sam Boljkovca u Karlovcu, prepoznao me. Upitao sam ga zašto me tukao i vrijeđao, a on je odgovorio: ‘Bili smo zavedeni i zaneseni, i tako smo puno zla napravili hrvatskom narodu, ali sad ćemo još više dobra ‘. Rekao sam mu: ‘Ne ćete vi nikada raditi dobro jer ste rođeni kao zao čovjek!’
Zakazala savjest društva
Pored ovakvih gotovo benignih svjedočenja, postoje svjedoci koji optužuju Boljkovca da je osobno, svojom rukom ubijao zarobljene i nenaoružane vojnike i civile, kao i dokumenti da je izdavao naloge da to naprave drugi, njemu podčinjeni te da je također preporučavao i nadčinjenim da oni ubijaju zarobljenike. Svjedočanstva i faksimili dokumenata o Boljkovčevoj krivici višestruko su objavljivani proteklih dvadesetak godina, posebice zadnjih petnaestak dana u raznim hrvatskim medijima.
Međutim, donedavno se nitko relevantan u ovoj državi na njih nije obazirao. Nije zakazala samo Hrvatska kao pravna država, nego su zakazale ljudska i nacionalna svijest, savjest i humanost hrvatskog društva, i onog dijela okupljenog oko ideje ‘antifašizma’, koji se otvoreno protivio istraživanju partizansko-komunističkih zločina, i onog koncentriranog u HDZ-u koji je to istraživanje javno zagovarao, a u potaji je sve radio da do njega ne dođe.
Pa, naravno i onog, što je najstrašnije, koji gravitira utjecaju nacionalnih institucija poput Katoličke crkve, Matice hrvatske i sl., koji su više-manje sve znali, ili su trebali znati, ali su se praktički dva desetljeća pravili neupućenim i sitno-politikantski nezainteresiranim. Dakle, u biti, ni njima nije smetalo što su se u vrhu državne vlasti nalazile ordinarne ubojice poput Josipa Boljkovca.
Dokazi postoje
Temeljem prijava građana iz karlovačkog kraja, ogranak Udruge hrvatskih ratnih veterana ‘Hrvatski domobran’ iz Duge Rese zatražio je sredinom 1998. od tada mjero
davne državne Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava istraživanje masovne grobnice ‘Vidanka Curak’ u Dugoj Resi. Na temelju uvjerljivih podataka da se na tom lokalitetu zaista nalazi masovna grobnica, Komisija je 21. rujna 1998. osnovala posebno vijeće i pristupila istraživanju, uključivši u njih; sukladno zakonskim propisima, ostala mjerodavna državna tijela: Istražni odjel Županijskog suda i Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu. Istraživanja su provedena pod nadzorom predstavnika odjela sudske medicine, odnosno patologije karlovačke bolnice. O nalazima u zapisniku o ekshumaciji među ostalim piše:
‘Pregledavanjem kostiju utvrđeno je: kosti su crvenkaste boje, odmašćene… Izgled kostiju odgovara vremenu smrti od prije 50 i više godina … Nađeno je 19 donjih vilica uglavnom cijelih, gotovo sve s većinom zdravim zubima … Ulomci gornjih vilica također sadrže uglavnom zdrave zube gotovo sve na broju.: Većina kosti pripada muškarcima mlađe i srednje dobi… Nađene lubanje pune su lomnih pukotina… Na svodovima nekih lubanja jasno se mogu odrediti pravilni koštani defekti koji odgovaraju ulaznim, odnosno izlaznim strijelnim ranama nanesenim iz vatrenog oružja… Karakteristike pojedinih ulaznih rana ukazuju na nastajanje iz apsolutne blizine.”
Ekshumirani posmrtni ostatci preneseni su u posebno izgrađenu grobnicu na gradskom groblju u Dugoj Resi, čime je prestala uloga spomenute državne komisije. Sukladno Zakonu o kaznenom postupku, budući da su i patološke ekspertize nepobitno ukazivale da se radilo o ratnom zločinu, predmet su preuzeli županijski istražni sudac Juraj Boljkovac i županijski državni odvjetnik Dragan Novosel.
>>Ratni zločin: Mogu li dokazi protiv Boljkovca nestati kao i oni protiv Stjepana Hršaka?
Premda su već tada izjave svjedoka nedvosmisleno ukazivale na kaznenu odgovornost Josipa Boljkovca, njih dvojica nisu ništa napravili da bi se rasvijetlio taj zločin i kaznili krivci. Štoviše, čini se da su istragu sabotirali.
Pravosudne stranputice
O moralu i profesionalnoj odgovornosti Jurja Boljkovca, inače rođaka Josipa Boljkovca, najbolje govori njegovo uhićenje i presuda na tri pol godine zatvora zbog primanja mita. Na tu kaznu osudio ga je 22. rujna 2003. Županijski sud u Zagrebu zato što je od jednog osumnjičenika primio 15.000,00 eura mita da bi ga pustio iz pritvora.
Dragan Novosel u međuvremenu je postao zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića . Njegovo ime spominjalo se prije nekoliko godina u kontekstu opstrukcije istrage protiv Josipa Boljkovca koju je provodio MUP. Novosel je navodno obavijestio tadašnjeg predsjednika Stipu Mesića o tim policijskim istragama te je Boljkovca osobno posjetio na njegovu imanju u Vukovoj Gorici i obećao mu da se ne treba brinuti dok je on, Novosel, zamjenik Mladena Bajića . Prošle je godine nekadašnji službenik državne Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Bože Vukušić , koji je svojedobno operativno rukovodio istraživanjima masovne grobnice ‘Vidanka Ćurak ‘, u ‘Glasu Slavonije’ javno prozvao i Glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića zbog opstrukcije istraga o poslijeratnim zločinima .
Dražen Kos/Hrvatski list
