Božićna čestitka msgr. Mile Bogovića: Božić – polazište za bolji svijet

Gospićko–senjski biskup msgr. Mile Bogović uputio je vjernicima prigodnu Božićnu čestitku. Čestitka je izvorno objavljena u najnovijem broju časopisa Hrvatska vjernost.

„Došao si ovdje gdje je najnezahvalnije bilo doći.“

Pripremajući ovaj broj Hrvatske vjernosti , u predbožićno vrijeme, prisjetio sam se kao i drugi kršćani božićne idile koju je naša vjernička duša isplela oko toga blagdana. Bez sumnje da su Marija i Josip, uza sve probleme s kojima su se nosili u vrijeme Isusova rođenja, i sami osjetili onaj ugodni i lijepi doživljaj povezan s rađanjem djeteta, s dolaskom novog čovjeka na svijet. Ipak je naša tradicija pretjerala u razvijanju idiličnih misli. Kao da su izblijedjeli oni tegobni puti od Nazareta do Betlehema, ono traženje prenoćišta u vrijeme kada se Dijete trebalo roditi, ono traženje skloništa kada je Herod nakanio pogubiti Dijete. Prisjetio sam se stihova pjesnika: „Došao si ovdje gdje je najnezahvalnije bilo doći!“ (M. Dizdar). Ti stihovi su mi vjerojatno odjeknuli u duši upravo zato što sam pripremao ovaj broj Hrvatske vjernosti koji je posvećen svim našim hrvatskim mučenicima i želi u našim čitateljima probuditi divljenje i zahvalnost Sinu Božjemu što je s neba sišao dolje, i to  „ovdje gdje je najnezahvalnije bilo doći“. Osjetili su tu nezahvalnost i Josip i Marija, a ubrzo će to doživjeti i sam Isus. A ipak je došao!

Sve je te prepreke prevladala „Ljubav Božja prevelika“ – kako pjevamo u božićno vrijeme. Nije Isus došao da silom slomi „grješne strukture“ i nametne druge u kojima će svima biti bolje. Prihvatio je na sebe svu ljudsku slabost i ugroženost, potrebu za pomoći drugih. U tim okolnostima je rastao i jačao se u svakoj ljudskoj vrlini. Da je rođen u bogataškoj obitelji, ne bi mogao učiti kako se nositi sa siromaštvom, s čime se mnogi ljudi bore; da je rođen u moćnoj obitelji ne bi stekao iskustvo kako prevladati osjećaj ugroženosti u svijetu, što je „kruh svagdanji“ mnogih ljudi. Sve je to on kao čovjek učio i naučio. Taj njegov rast nije bio rast za osobnu korist, nego da svoju mnogostruku ljubav prema čovjeku može što bolje očitovati. U tom svojem rastu on je došao do toga da je „naučio“ najveću vrlinu koju čovjek može očitovati prema drugom čovjeku: i umrijeti za druge. „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15, 13). Tu rečenicu, glagoljicom i na starohrvatskom jeziku, dali smo uklesati s prednje strane oltara Crkve hrvatskih mučenika. Društvene strukture Isus nije dirao, ali je za svakog čovjeka stvorio polazište da postane graditelj boljega svijeta; svakome čovjeku otvorio je vrata vječnosti.

U ovom broju Hrvatske vjernosti susrest ćete se s nekim primjerima vjernih Kristovih svjedoka. Tu su: Alojzije Stepinac, Drinske mučenice, Miroslav Bulešić, 66 hercegovačka franjevca na čelu s Leonom Petrovićem, s. Žarka Ivasić, Dominik Barač. Prisjetimo se također apostola Pavla koji je zbog vjernosti Kristovu evanđelju dospio u rimski zatvor. Za prve njegove obrane svi su ga njegovi napustili (usp. 2 Tim 4, 16). No, nije Pavao nikoga napustio jer je u njemu bilo ono bogatstvo ljubavi prema čovjeku koje je u Kristu zasjalo svijetu.

U Kristovu rođenju vidimo polazište za bolji, za Božji svijet. Svake godine mi kršćani obnavljamo tu svijest. U slaganju hrvatskog martirologija i mi želimo na ovom našem hrvatskom prostoru pokazati ljude koji su naučili onu najveću vrlinu: umrijeti zato da bi drugi mogli živjeti u miru i slobodi. To znanje valja pretpostaviti svim drugim ljudskim znanjima i umijećima

Čestit Božić i blagoslovljenu 2012. godinu želi vam biskup

+Mile Bogović

U Gospiću, na blagdan hrvatskog mučenika sv. Nikole Tavelića 2011. godine.

Odgovori

Skip to content