Elita izgubljena u mraku srebreljublja
Pitanje svih pitanja je, zašto mnogi ljevičari, među njima i vrlo eminentni, tako zdušno brane ideju dekriminalizacije lakih droga. Zašto se tako često idu ‘klanjati’, tražeći potporu kod nekih, doduše vrlo moćnih ljudi, čiji se izvor
snage vrlo često očituje u upitnom integritetu i opskurnoj prošlosti. Kad se takvi ljudi i njihovi partneri nađu pod istragom napr. američkih federalnih vlasti zbog pranja prljavog novca jednog narko-kartela, razumnim bi ljudima zablinkali brake-receptori.
li ne i našim lijevo-liberalnim usmjeriteljima javnog mnijenja, uljuljkanim u sigurnost i pokroviteljstvo Velikog brata. Kojem i samom polako ističe rok trajanja. Ima li takva elita ikakve kriterije ili možda samo pragmatičan interes i sličan “hobby”.
Slijedeći tekst je raščlamba jednog američkog think-tanka, temeljenog na informacijama Istrage, s audio-vrpci (poznatih kao “narko-kazete” u slučaju – Proces 8000″), pisanju američkih medija, ali i ruskog tjednika ‘Argumenty i Fakty’, jednog od najtiražnijih novina na svijetu.
U siječnju 1994., kolumbijska vlada je prodala 75% udjela u Banco de Kolumbije Sorosevim pristalicama, u Caliju, kolumbijskoj obitelji Gilinski – Isaku Gilinski i njegovom sinu Jaime Gilinski, za 432 milijuna dolara. Banco de Columbia davno je identificirana od američke izvršne uprave za droge, kao institucija za pranje novca pod kontrolom kolumbijskih trgovaca drogom, u suradnji s Eagle bankom u Miamiju, Florida.
Tada u svibnju 1994., Gilinskijevi su tražili od kolumbijskih vlasti, dozvolu za prodaju tek nešto preko 9% Banco de Columbia. U kolovozu 1994., George Soros je sam uložio oko 70 do 80 milijuna dolara da postane manjinski vlasnik s 9% udjela. Njegov čovjek je bio predsjednik Uprave, Jaime Gilinski; obitelj Gilinski je također, preuzela banku dopinškog kartela u južnoj Floridi, Eagle banku.
Četiri godine kasnije, ruski tjednik ‘Argumenty i Fakty’, novina s najvećom svjetskom nakladom, izvijestili su (18. veljače 1998.) o Gilinskijevima i kolumbijskom mafiji, koji koriste milijarde kokainskog prihoda, da bi pokupovali ruska ljetovališta, mijenjajući za kokain, automatsko oružje i rakete zemlja-zrak, koji su išli narko-teroristima u Kolumbiji.
Reporter Aleksandr Kondrashov, napisao da ruske i kolumbijske sigurnosne službe surađuju, i dao je “vrijedne informacije o tome kako kolumbijski narko klan, baruna Gilinski, pere prljave narko-dolare u našoj zemlji, kupujući naselja na Krimu i Rusiji, kroz nominalno vlasništvo” i da je te godine, procijenjeno, oko 2 milijarde dolara ušlo u Rusiju, od kokainske dobiti.
Izvješće je elaborirao dr. Phil Williams, s Instituta za strateške studije, pri Ratnoj školi vojske SAD-a:
“Kolumbijska obitelj Gilinski je, koristeći dobit od droga, kupovala nekretnine po Krimu i Rusiji, a navodno unajmljene armenske i čečenske ubojice, da bi se uklonili članovi slavenskih kriminalnih skupina, koji su bili suprotstavljen njihovim aktivnostima.”(Vidi “Suradnja među kriminalnim organizacijama,” dr. Williams, u ‘Transnacionalni organizirani kriminal i međunarodna sigurnost’, 2002.)
Međunarodna bankarska osovina koju je preuzeo Soros i njegovi Gilinskijevi pobočnici, jasno je utvrđena u javnom RTV sustavu, 4. listopada 2000., u kojem je Carlos Toro, doušnik Agencije za provedbu Akta o drogama, koji pomogao zatvoriti kolumbijskog mafijaškog bossa Carlosa Lehdera i druge, a potom se našao u američkom saveznom Programu za zaštitu svjedoka.
“Gospodin Toro: kolumbijska bankarska industrija koja … ima podružnice u Miamiju i Panami, je radila vrlo tijesno s nama [mafija ]…. Imali smo kolumbijski banke, Banco de Columbia, Banco [nerazumljivo], Banco Cafetero [fonetski ], Eagle nacionalna banka u Miamiju …. U one dane … Eagleo nacionalna banka nam je bila snažna potpora između 1980 i 1984.
“Anketar:. Ali kartel nije posjedovao banku. Ona je jednostavno povezana s kartelom.
“Gospodin Toro: Kartel nije posjedovao banku pred FDIC, ali posjedujemo banke ….”
Federalne Rezerve SAD-a, od 31. ožujka 2005, izdaju naredbu za obustavu i odustajanje od slučaja Eagle National Holding Co iz Miamia, Florida, isključujući sumnju za pranje novca od strane Gilinskijevih.
Business Journal Južne Floride (14, siječanj 2005, izvjestio je o federalnim akcijama, rada u procesu protiv Gilinskijevih:
“Eagle nacionalna banka [je bila] javno ukorena od saveznih bankarskih regulatornih vlasti za kršenje zakona protiv pranja novca.
“Regulatori su na računima, koje su u banci otvarale strane političke osobe i njihove obitelji, prijatelji i suradnici, su pojasnili postupke, koji mogu uključivati ??pranja novca, sredstva međunarodne korupcije, financiranje terorizma ili druge sumnjive aktivnosti.
“Regulatori … ukorili Eagle banku zbog dopuštenja najvećem vlasniku, kolumbijskom biznismenu Jaime Gilinski i njegovoj obitelji, za korištenje 48-godišnje, od federalnih vlasti ovlaštene banke, za osobnu uporabu, za slab nadzor …. Gilinski je .. . izvijestio da ima značajne udjele u Kolumbiji i širom svijeta …. da je predsjednik Eagle Nacionalog holdinga, [on] živi u Londonu i nije mogao biti dostupan za komentar ….
“Banci je zabranjeno da uđe u neke nove poslovne transakcije s Jaime Gilinski, njegovom suprugom, djecom, roditeljima ili braćom i sestrama, [i] svim osobama koje djeluju u ime Jaime Gilinski ….”
– Soroseva skupina u Kolumbiji –
Godinu u kojoj Soros i Gilinski preuzimaju Banco de Columbia, 1994.su, američka vlada nastoji izboriti način kako se suprotstaviti narko preuzimanju te zemlje. Clintonova administracija, ministarstva pravosuđa, te senator John Kerry (D-Mass.) su napali Gustava de Greiff, korumpiranog glavnog tužitelja Kolumbija 1992 – 1994, za sabotiranje progona kokainskog kartela iz Calia, navodno u zamjenu za ogromno mito od kartela.
Audio trake u javnosti (poznate “narko-kazete” u slučaju Procesa 8000″) pokazuju da je Cali kartel je zaradio milijune, stavljajući 1994., na raspolaganje predsjedničkoj kampanji Ernesto Samper Pizano. De Greiff-ova kći, Monica de Greiff, bio je blagajnik te Samper predsjedničkoj kampanji. Gustavo de Greiff notorno odbacio slučaj, te je morao napustiti svoju dužnost glavnog tužitelja.
U povjerljivom dopisu iz veljače 1994., otkrivene kasnije, američki veleposlanik Morris Busby je izvijestio o susretu sa Samper Pizano i Monicom de Greiff, u kojem je ona tvrdila da će Cali kartel “smanjiti količinu kokaina … na ulicama New Yorka,”ako bi SAD postigle dogovor s njima.
U travnju 1994, Soroseva Zaklada za politiku droga, poslala je Gustava de Greiff, tada još Državnog odvjetnika na turneju po SAD-u, u kampanju protiv provedbe Zakona o drogama. Soroseva skupina za njega organizirala konferenciju za novinare u Washingtonu, 23. travnja, pošto “je Glavni tužitelj napadan sve većim snagama od niza američkih vladinih dužnosnika.” Na konferenciji, de Greiff je zahtijevao da SAD na njega zaustavi napade, i američki rat protiv droga će biti ugašen.
Sljedećeg mjeseca, Gilinskijevi su tražili od de Greiff-ove vlade dozvolu za prodaju dijela vlasništva u Banco de Columbia George Soros-u.
Tijekom idućih godina, Gustavo de Greiff otišao u egzil u Meksiku, gdje je bio neko vrijeme kolumbijski veleposlanik. On je sada glavni glasnogovornik Soros-Gilinskijevskog ortaštva, dok je radio kao glasnogovornik i odvjetnik za obitelj, Gilinski, jer su oni i George Soros vodili desetljeća duge pravne bitke da bi iscijedili što više novca iz Banco de Columbia (sada se zove Bancolombia), čije upravljanje su izgubili.
U isto vrijeme, de Greiff je jedan od vodećih hemisfernih glasnogovornika za Sorošev Pokret za legalizaciju droga, radeći za razne Soroseve subjekata u Sjevernoj i Južnoj Americi (kao što je grupa za Provedbu zakona protiv zabrane), za povlačenje zakona, uz lobiranje za snage proizvođača opojnih droga i njihovih financijera, tražeći ukidanje zakona.
Gilinski obitelj nastavlja raditi s nizom banaka u Kolumbiji i offshore zonama na Karibima, uključujući i kolumbijski banke Sudameris, Banco Tequendama, bankomatima i ATM mreže Servibanca u Kolumbiji, te Sudameris-ovom imovinom u Panami i centom za pranje novca od opojnih droga, na Kajmanskim otocima…
Dakle, samo elite zaslijepljene srebroljubljem, ne vide kuda vodi njihov Ugovor s Đavlom. Danas lake, sutra teške droge; ako oni zaista pristanu na provođenje smjernica samozvanih filantropa, naša djeca, a onda i cijela naša budućnost dolazi pod znak pitanja.
Zato prokažimo opskurne demijurge zla i njihove pijune u našem susjedstvu i među našim vođama, otkažimo im bilo kakvu potporu, odrecimo im punomoć i ne dajmo im mandat za upravljanje našom budućnošću.
