EU se raspada, a Hrvati plaćaju kampanju za pridruženje!
KRIZA PAMETI
Nitko ne zna kakva će biti EU niti do kraja godine. Kakve će promjene donijeti fiskalna disciplina? Što uvesti? Mostarine i posebne tunelske takse? Naknadu za kisik u vodi? Porez na budale?
PDV na pamet? Možemo li govoriti o feudalizaciji Europe, u novom tehnološkom vremenu?
Novi Globus ne nudi nam mlade cure Leonu Paraminski i Zrinku Cvitešić, nego prilično trošne žene Vesnu Pusić i Marinu Le Pen. Balkanski retuširana Pusićka poziva nas na referendum za EU, a europski simpatična Marina, kandidatkinja za francusku predsjednicu, ne krije svoje godine i kaže nam da žali što ulazimo u EU. Šokira izjava Pusićke da protivnici ulaska u EU neće dobiti pomoć od ove vlade! Osim što je riječ o bezobrazluku zbog kojega Pusićka mora snositi barem političku odgovornost, imamo niz zastrašujućih pitanja. Primjerice, hoće li referendum biti namješten? Ako se Hrvati ne odazovu u dovoljnom postotku, protivnici samostalne RH morat će krivotvoriti i podatke o broju građana koji su izašli na referendum, što je nezgodna komplikacija i u ovakvoj zemlji korupcije i obmana. Kako će Pusićka i društvo znati tko je glasovao protiv našeg pridruživanja EU? Ili je to nova naljepnica za klasnog neprijatelja? Tko nije uz nju, taj je euroskeptik. Dakle, hrvatsku vanjsku politiku vodit će osoba koja ne poštuje narodnu volju. Nameće svoje osobne stavove narodu koji bi trebala zastupati. To otvoreno zove edukacijom. Koje li umišljenosti!
Trebamo ući u Austrougarsku, a ne u EU
Bilo bi zgodno da se carica Angela Merkel predomisli i dodijeli Hrvatsku mađarskoj Kruni svetog Stjepana, pa da konačno završi to natezanje oko Ine. Podmićivanje Ive Sanadera postalo bi naša interna stvar. I ne bi bio uhićen pri bijegu, nego doma! Ako smo tako lako potpisali pridruživanje ovoj sramotnoj EU, zašto ne obnoviti našu slavnu Austrougarsku? Nekada najsnažniju svjetsku imperiju! Jadran, Alpe i Slavonija/Panonija činili bi zajedno najmoćniju zemlju u Europi. Najljepša obala, najviše planine i europska žitnica! Hrvatima je pomalo dosadilo trošiti za skijanje u inozemstvu. Zar je velika tragedija ako mađaroni u Rijeci potisnu komuniste? Možda bismo dočekali i novu aneksiju BiH! Da ste na ovim izborima mogli birati između Vesne Pusić i Viktora Orbana, koga biste zaokružili? Zamislite Pusićku u izbornoj kampanji, kako se reklamira kao Eugenova kći. Za slučaj da se pridružimo EU, žena je već njihova snaha. Ako nas vrate u Jugoslaviju, sretna nacija saznat će da je brat njenog djeda, Grga Budislav Angjelinović bio odgovoran za gušenje pobune protiv priključivanja prvoj Jugoslaviji, kada je počinjen masakr na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Kako god odbacite Pusićku, ona se dočeka na noge. Najslabiju perspektivu ima u samostalnoj Hrvatskoj. Ali se zato u ovoj formalno samostalnoj RH probila do ministrice, jadna nam majka.
Depresija u depresiji
Nije dobro. Trebamo ispravno čitati činjenicu da je euro ispod 1,30 dolara prvi put nakon siječnja ove godine – euro je slab dulje vrijeme. Sve je postalo crni vic. Moćna industrijska Eurozona, majka modernog tehnološkog doba, prolazi svoj najgori kvartal u posljednjih godinu i pol, sa ekonomskim rastom od svega 0,6%. Bavarski Siemens AG planira stagniranje za slijedeću godinu. Niti Volkswagen AG ne računa na dobit u 2012. Credit Agricole SA, francuska treća banka po snazi i druga po imovini, ima gubitke u 2011. Namjerava zatvoriti 2.350 radnih mjesta! U Njemačkoj je loša vijest i neslaganje koalicijskih partnera Angele Merkel sa njenom opreznom politikom prema Britaniji. Merkelica je izjavila da je Britanija još uvijek važan član EU. Nadajmo se da je to diplomatski upakirana poruga i da City napušta svjetsko kormilo. Navodno je ulazak Britanije u EU kupljen – učešće Ujedinjenog Kraljevstva svake se godine smanjuje za popriličan iznos, koji preuzimaju ostale članice EU. Vidimo da je 2,25% pao britanski FTSE indeks za top 100 britanskih kompanija. Francuski CAC 40 bio je najgori od glavnih europskih indeksa – pao je 3,3%, više od talijanskog FTSE MIB, koji bilježi pad 2,8%. Federico Ghizzoni, izvršni direktor talijanske UniCredit, vlasnice Zagrebačke banke, reče da neće jačati ekstra likvidnost grupe radi kupnje vladinih obveznica. Spirala europskih banaka ukazuje na sistemsku krizu, pa burze više ne reagiraju na “dobre vijesti iz Berlina”. Uz sve ostale probleme, Španjolsku muči nezadovoljstvo njenih pokrajina sa djelomičnom autonomijom. Iniesta, Xavi i društvo ne mogu spasiti Kataloniju, koja zahtijeva od centralne administracije u Madridu da pošalje u Barcelonu 759 milijuna eura na ime nenaplaćenog poreza.
Glasuj kako te volja, nema ti tko pomoći
Tko je opasniji za budućnost Eurozone? Domaće svinje – PIIGS (Portugal, Italija, Irska, Grčka i Španjolska) ili možda ipak one divlje – britanski Otok pokušava pridobiti skandinavski Poluotok za kampanju protiv kontinenta. Cameron pukušava pridobiti i Irsku na svoju stranu. Dok Obama daje izjave kako SAD više ne mogu financirati rat u Iraku, Britanija potiče napad na Iran. A već je izazvala napad na Irak. Britanci su tradicionalno bliski republikancima u SAD, koji ovih dana prenose nimalo ohrabrujuće poruke Federalnih rezervi. Navodno je šef Ben S. Bernanke izjavio da Fed ne planira pomoći europskim bankama i europskim financijskim institucijama. Treba nas zabrinuti Bernankeova izjava da kriza Eurozone i EU može naškoditi SAD, ali ne može za tu zemlju proizvesti dublje posljedice. Kao da Bernanke gura propast Eurozone u operativne planove Capitola. Već je ranije Timothy F. Geithner u ime US Treasury izjavio da fiskalne reforme EU zahtijevaju godine i godine rada i nerada, pa možemo očekivati produbljivanje krize EU. Dodajmo tome činjenicu da na svjetskom nivou slabi podrška MMF-u, koji je partner mnogima, ali taj fond nitko ne puni. Da bi MMF pomogao Mađarskoj, netko prije toga mora pomoći MMF-u! David Cameron odbio je zahtjev MMF-a za 30 milijuna funti, što je trebalo biti učešće Britanije za pomoć zemljama pogođenim financijskom krizom. To je Cameron učinio baš dok glumata velikog prijatelja Mađarskoj. Jens Weidmann, šef Njemačke centralne banke, odbio je uplatu za MMF dok to isto ne učine korisnici izvan Eurozone, poput Britanije. U pismu njemačkom ministru financija, insistira na parlamentarnom odobrenju za uplatu 43 milijuna eura njemačkog učešća. Prava sitnica za Njemačku. Ali, ne očekuje li svijet od Njemačke previše?
Europsku uniju vode birokrati
Kako Merkelica misli kontrolirati svoj FEUD – Fiskalnu europsku uniju Njemačke. Francuska je u određenoj kontradikciji – zahtijeva automatske sankcije za one koji će kršiti fiskalna pravila, a istovremeno traži diskreciju za svoju nacionalnu implementaciju tih istih fiskalnih pravila. EU je ogromna i preskupa administrativna zvijer. I još treba napuhati svoje institucije za potrebe fiskalne unije. Nedostaje jedinstvena valuta za cijelu EU, pa i zajednički interes. Nedostaje i zajednička pamet. EU zahtijeva štednju od svojih članica, a središnja administracija prerasta u čudovište. Gomilanje institucija EU ne rješava nezaposlenost, niti solventnost. Unija pokušava izaći iz krize rješavanjem nutarnje nelikvidnosti, što zvuči mršavo, poput namjera koalicije Kukuriku na domaćem planu. Nekada su budućnost Europe kreirali njeni najveći umovi, a danas je sve u rukama tupavih europskih aparatčika, koji su jako opasni primitivci, koji su u stanju svojim nepromišljenim potezima pokopati cijele narode. Takvi su komplicirali odnose na Balkanu i generirali ratove na sjeveru Afrike. Najčešće nemaju pojma što je ekonomija! Kada će konačno doći do disperzije europskih institucija širom EU? Nitko ne kaže da je nelikvidnost nešto dobro, ali se prvenstveno treba riješiti za potrebe realnog sektora i za poboljšanje solventnosti. Polupismeni europski aparatčiki znaju pobrkati terminologiju, a onda uskaču naši prepisivači, pa onda krenu krive terapije za Lijepu Našu ružno nasukanu.
Za koga štedi Željko R
ohatinski?
Pustimo praznu priču o prilagođavanju našeg cjelokupnog sustava normativima EU. Sve je to laž i obična birokratska besmislica. RH je kompatibilna sa EU samo tamo gdje je konfuzna, jer je sama Unija nekonzistentna zajednica, posebno glede odnosa Eurozone i susjednog komplementarnog ostatka, kojim manipulira snažan protueuropski utjecaj. Eurozona ne rješava svoje probleme, nego cijelo vrijeme spašava svjetske banke, koje su našle načina da na EU prevale probleme SAD i neke troškove novih blokovskih podjela. Ne zija Željko Rohatinski o uštedi od 9 milijardi kuna zbog proaktivne privredne politike, nego zbog podmirenja kreditnih obveza države. Ako podmirujete svoje obveze, ne pada vam kreditni rejting, pa vam utrpaju višu kamatnu stopu na ime novog rizika. Rohatinski već godinama vodi našu monetarnu politiku onako kako to odgovara Uniji i svjetskom kapitalu. Eurozona se još nije raspala samo zato što svjetske banke žele prije toga naplatiti svoja potraživanja. Svjetski kapital kontrolira njemačke brandove i to je pravi razlog za spašavanje Opela, koji je bio pod kontrolom Zapada i za vrijeme Hitlera. Britanija* nastavlja svoj tradicionalni rat protiv europskog kontinenta, a ovaj put imamo nakaznu situaciju da financijske institucije Londona ravnaju likvidnost i solventnost članica Eurozone. Dakle, bez obzira što glume Merkelica i Sarkozy, uvođenje fiskalne unije u Eurozoni znači pretvaranje dijela EU u federaciju, ali ta odluka ne pogoduje članicama Eurozone koliko svjetskim bankama, koje se namjeravaju namiriti kroz veće fiskalne terete. Problem je što veće fiskalne obveze guše Eurozonu, pa imamo perpetuum mobile europskog integriranja i europskog raspada. Fiskalnu grabež možete povećavati do određene granice, iznad koje imamo suprotan efekt.
Kome će Pusićka pomoći? Nema pojma o bilo čemu konkretnom!
RH nema sve te “europske” probleme, naše industrijske pogone možete obići u jednom danu, ali “naša” vlast i svi ti silni “stručnjaci” ne znaju kako organizirati zemlju. Zamislite nekog našeg stranačkog aparatčika kako dolazi u javno poduzeće i traži na uvid bilancu. Dok lista klase i konta, povremeno mahne glavom, tako da impresionira domaćina, a ono ne kuži gdje je, u kakvom je sustavu i što to gleda. Činilo se da će nova koalicija Kukuriku otvoriti vrata izvanstranačkim stručnjacima, a onda je krenula politička trgovina osrednjim stranačkim tudumima, kakve u politici zaista treba oporezovati. Nova vlast spominje kao spas projekte iz 2003. kada je svjetsko gospodarstvo raslo. Račanova je vlada novim zaduživanjem pomogla “svoja” poduzeća, što je prirodno dovelo do određenog povećanja likvidnosti. Ponovno se govori o Čačićevim stanovima! Majko Božja, spasi nas. Zar država ne treba subvencionirati stambene kredite za kupnju već postojećih, izgrađenih stanova, koji su jedan od generatora nelikvidnosti? Ponovno se priča o projektima koji brzo donose dobit. Što bi to bilo? Novi lanac financijskog inženjeringa? Klackalica uvoz-proizvodnja-izvoz kod nas ne postoji! Naše breskve istrule su uz Neretvu jer su bile smetnja uvoznoj strukturi, povezanoj sa sustavom hladnjača i distribucije, koji uzima od nas harač tijekom cijele godine. Da bi se breskve Metkovića pojavile na našim tržnicama, moraju biti zahvaćene svjetskom mrežom, koja diktira protok kroz domaće hladnjače. Može se reći da je SDP preuzeo vlast u zgodno godišnje doba, kada Hrvati puno troše a proizvode malo. Koliko pamtim, prosvjedi seljaka i branitelja krenuli su u proljeće.
* Naravno da Britanija sa svojim satelitima uporno potkopava Eurozonu. Već se govorilo o tome da su Irska i Portugal rasturene obavještajnim uplitanjem, koliko i prebacivanjem montaže nekih azijskih i američkih brandova u središnji dio Euroazije, odnosno bliže velikom ruskom tržištu. Neke su sile za te potrebe tolerirale somalske gusare i druge smetnje pomorskom transportu. Nevjerojatno je gledati europske brodove kao pratnju konvoja dok prolaze pored ogromne američke baze Diego Garcia, u Indijskom oceanu. Ali, pomoći tu nema. Ako Britanija razori Eurozonu, slijedi još veća depresija, a ako se Eurozona održi, dolazimo u još veću opasnost da neke sile pokrenu novi globalni rat, koji se nekim sredstvima već vodi. Tako je bilo i prije pola stoljeća.
Autor: Tvrtko Dolić|
