Ivica Šola: Isusova aplikacija za 21. stoljeće
U povodu izlaska famoznog iPad-a engleski tjednik Economist na naslovnici je prikazao Steva Jobsa odjevenog u tuniku s aureolom oko glave i naslovom koji aludira na Mojsija: “Evo, dajem vam nove ploče zakona”. Religijske aluzije koje
je o sebi širio ovaj genijalni inovator brojne su, pogotovo u marketingu. Dovoljno se prisjetiti reklame za iPhone sa sloganom koji nadilazi nevjernog Tomu nakon Isusova uskrsnuća: “Touching is believing” (Dodirni da bi vjerovao). Eksploatacija religijskog imaginarija u marketinške svrhe, što jamačno ima veze s Jobsovom samopercepcijom i misijom “mijenjanja svijeta”, posebno je eksplicitna kada Jobs, kopirajući Michelangelovo “Stvaranje Adama”, dodiruje uređaj i “udahnjuje”, poput Boga Stvoritelja, život dodirom prsta.
Apple kao gnostička sekta
Religija, mistična aureola koju je Jobs od početka stvarao oko svog lika i djela, čini ga istinskim Isusom Kristom moderniteta s njegovom temeljnom dogmom o tehnici kao otkupiteljici svijeta. Zato je Apple, sa svojom simbolikom i proizvodima, više nalik gnostičkoj sekti nego tržišnoj kompaniji. Povijest Applea ima sve bitne elemente tradicionalnih religija. Ponajprije tu je betlehemska štalica, u liku Jobsove obiteljske garaža u Kaliforniji, gdje se dogodio misteriozni događaj, božić, početak “nove” tehničke ere.
Potom ga kao novog stvoritelja, inovatora, prepoznaje šačica sljedbenika, apostola, s kojom, uz rigoroznu disciplinu i odanost, formira zajednicu nasljedovatelja koju naziva Apple, prema simbolu zabranjenog voća iz Biblije. Potom slijedi križni put, odlazak – progon iz Applea. Na krajuu ipak slijedi uskrsnuće, konačna pobjeda i povratak u Apple i pobjedonosni pohod tehničke misije u svijetu koji mu se klanja.
Nezaobilazna uloga Sotone
Cijelo pak vrijeme Jobsovog javnog djelovanja, kao i kod Isusa i ostalih proroka, nezaobilazna je uloga Sotone, dijaboličkih likova koji ga napastuju i sprječavaju u misiji, koje uosobljuju čas IBM, čas Microsoft, čas Google. Ovih dana, kada je Jobs uzišao na nebesa, svojom karizmom osvojio je cijeli svijet koji, bez obzira na religiju, kulturu, naciju, svjedoči da je jedina univerzalnost univerzalnost tehnike.
Kada ljudi, od Obame do pop-zvijezda, priznaju Jobsu kako im je “promijenio život”, onda o Jobsu ne možemo govoriti samo u tehničkim, tehnološkim ili ekonomskim kategorijama, već u religijskim. Fascinacija tehnikom koja čovjeka nuka da se kočoperi kupnjom iste, kojemu je dovoljan dodir prsta po Jobsovim telefonskim sakramentalima da bi mu se pred očima podastro cijeli svijet na malenoj škatuljici, plitka je i opasna kao i svaka do sada viđena fascinacija i opijenost. Na stranu sada već ofucana činjenica koja kaže kako tehnički napredak nije značio i napredak u humanom smislu, naprotiv, koliko je bitno urgentno postaviti jedno drugo pitanje: Jesmo li išta naučili od opasnog saveza religije i politike, pa da s malo više opreza pristupimo novom savezu religije i tehnike?
Ili smo zaslijepljeni tom fascinacijom odavno izgubili jasan pogled na iskonsko, pogled koji sprječava svaku idolatriju i fetišizaciju, bez obzira na to kakvog je dizajna, brzine i lepeza aplikacija taj fetiš.
Ivica Šola/Glas Slavonije
