Josip Pavičić: 1945. – godina koja se vraća
Isplivalo je na površinu da je glasoviti hrvatski pravnik Eugen Pusić za vrijeme II. svjetskog rata bio časnik Hrvatskog domobranstva, a od kraja 1943., kad su se Domobranstvo i Ustaška vojnica spojili u jedinstvenu formaciju, i časnik Hrvatskih oružanih snaga. Kao oficir se u vojnim stožerima bavio sudačkim poslovima i tako dogurao do čina eugen pusicnatporučnika. Posljednji su ga put vojne vlasti NDH unaprijedile (prema istraživanju kolege Despota) 27. IV. 1945., kada je postavljen za “pravosudnog izvjestitelja Pobočničtva Glavnog stožera HOS-a”.
Kako isplivalo, tako je mo
|
Ja i moja partija… da to malo otkriće o ustaškoj dionici Pusićeve biografije nije izazvalo histerično zgražanje njegove kćeri, političarke Vesne Pusić, i njezine Hrvatske narodne stranke |
glo i potonuti – jer otkrivena činjenica sama po sebi nema neku osobitu težinu (nije g. Pusić jedini koji je bio u službi Pavelićeve države; bez obzira na poznatu masovnost otpora, svih 7 milijuna stanovnika NDH ipak nije moglo biti u partizanima) – da to malo otkriće o ustaškoj dionici Pusićeve biografije nije izazvalo histerično zgražanje njegove kćeri, političarke Vesne Pusić, i njezine Hrvatske narodne stranke. Objavljivanje neprijepornog podatka da joj je otac nosio odoru ustaškog vojnika (koja ga je, kad su je u njegovu ormaru 1945. pronašli partizani, umalo došla glave) buduća je ministrica shvatila kao “pokušaj postumnog vrijeđanja” časnog čovjeka i “sramotu monumentalnih razmjera”. Još je neodmjereniji bio glasnogovornik HNS-a, koji je iznošenje suhoparne biografske činjenice suptilno nazvao “proizvodom bolesnog uma” i “istovarivanjem smeća”.
Naime, prema tvrdnji svoje kćeri, E. Pusić je od 41. do 45. ispod krinke ustaškog vojnog sudca djelovao kao
|
Povratak AFŽ-a? No, nikad još nisam naišao na odgovor kao što je ovaj gđe Pusić, koji i po sadržaju i po žestini ne pripada ovom vremenu, nego godini 1945., kada su više-manje svi građani koji su za vrijeme NDH bili u kakvoj državnoj službi, osobito ako su nosili uniformu, tretirani kao neprijatelji i kao takvi bez mnogo pitanja likvidirani, bačeni na robiju s koje su se rijetki vraćali, otjerani u emigraciju ili odbačeni kao društveni otpad |
“ilegalac i pripadnik antifašističkog pokreta”. Ako je to točno, a nemamo razloga sumnjati da nije, ne vidim zašto su se izborna pobjednica i njezina truba toliko uzrujali. Bilo je još ljudi koji su javno radili za NDH, a tajno protiv nje. Uostalom, kao jedan od autora Večernjakova feljtona “Na zagrebačkoj partizanskoj fronti” iz 1971. i istoimene knjige iz 1976., o tome ponešto znam. vesna pusic2No, nikad još nisam naišao na odgovor kao što je ovaj gđe Pusić, koji i po sadržaju i po žestini ne pripada ovom vremenu, nego godini 1945., kada su više-manje svi građani koji su za vrijeme NDH bili u kakvoj državnoj službi, osobito ako su nosili uniformu, tretirani kao neprijatelji i kao takvi bez mnogo pitanja likvidirani, bačeni na robiju s koje su se rijetki vraćali, otjerani u emigraciju ili odbačeni kao društveni otpad.
Eugen Pusić je navodno bio ilegalni antifašist komunističkog smjera i ‘45. mu se nije smjelo ništa dogoditi. A što je s onima koji to nisu bili, koji su bili obični protivnici fašizma (mačekovci, primjerice) ili obični čestiti ljudi? Zar ćemo se prema njima i dalje odnositi kao da je još godina 1945. i kao da još zasjedaju Titovi vojni sudovi sa savjetnicima prekaljenima od pretvaranja u NDH!
Moj je otac, kao i otac Vesne Pusić, radio svoj posao i u NDH. Nije surađivao s partizanima i bio je pošten čovjek. Reakcija gđe Pusić vrijeđa i njega i sve brojne slične njemu, koji su i u najtežim ratnim okolnostima ostajali ljudi. Poštenje ne određuje odora, još manje ideologija.
Josip Pavičić
Večernji list
