Pogled iz Mađarske na razarajuću “globalnu diktaturu financijske moći”
SAMOUBOJSTVO EUROPE
Naše je doba svijet ostvarenih apsurda; naime, čini se kako iz dana u dan rutinski postaju zbiljskima stvari za koje smo nedavno još mislili da su posve nemoguće. Čini se npr. kako nam se pred očima urušava
cijeli mirovni sustav stvoren nakon Drugog svjetskog rata, zajedno sa svim strašnim posljedicama toga urušavanja. MađarskaIako gospodari Europe ćute tu povijesnu opasnost, oni su u tolikoj mjeri taoci globalne diktature mišljenja koja sebe skromno naziva „politički korektnim” govorom da nisu sposobni ni prezentirati situaciju, niti se dogovoriti o zadaćama.
Krizni sastanak
Sadašnji krizni sastanak bio je novi dramatični izraz te nesposobnosti. Naravno, doista nije lako prezentirati situaciju, budući da kriza koja se produbljuje ima brojne slojeve koji su u kompliciranoj uzajamnoj interakciji. Teška zaduženost koja je na površini neposredan razlog krize, posljedica je uzajamnih odnosa koja su neuhvatljiva, neopisiva za dominantan način govora. Za shvaćanje situacije trebalo bi pojasniti na čemu se gradila europska integracija i europska država blagostanja koja je nastajala paralelno s njom. Kriza 1929-33., a nakon toga razaranje svjetskoga rata, sile koje upravljaju svijetom poticala je na stvaranje novog modela društvenog uređenja. Suština toga bila je da su određujuće strukture kapitala svoju strategiju počele graditi na dugoročnom razmišljanju. Uvidjele su da je „dobrobit” vlasnika radne snage dugoročno i za njih dobra investicija (država blagostanja), budući da ljudski kapital na taj način donosi veći profit. I da se isplati sve to postupno proširiti i na južne i istočne periferije (južno i istočno proširenje integracije), s obzirom da im kolonije čuvane „u internom prostoru” na taj način također „više donose”.
|
Krizni sastanak Sadašnji krizni sastanak bio je novi dramatični izraz te nesposobnosti. Naravno, doista nije lako prezentirati situaciju, budući da kriza koja se produbljuje ima brojne slojeve koji su u kompliciranoj uzajamnoj interakciji. Teška zaduženost koja je na površini neposredan razlog krize, posljedica je uzajamnih odnosa koja su neuhvatljiva, neopisiva za dominantan način govora. |
Sve je to za Europu otvorilo uistinu povijesne perspektive, međutim od osamdesetih godina situacija se je postupno izmijenila. Određujuće strukture kapitala našega kontinenta su, iskorištavajući svoju slobodu kretanja koja je rasla vrtoglavom brzinom, cinično otkazale tu nagodbu. Europske nacionalne države i njihovi građani posloprimci su se na taj način našli u sve izloženijoj situaciji, oni naime, iz razumljivih razloga, nisu mogli postati toliko „mobilnima” kao kapital. Pokradeni su pokušavali/pokušavaju dizanjem kredita usporiti svoje „urušavanje” koje se čini neizbježnim. Ali gorka stvarnost je da dizanje kredita ne samo da nije rješenje, nego umjesto puta bijega znači dragovoljni ulazak u kobnu euzamku. Naime, umjetna histerija raspirena pomoću globalnog medijskog sustava u roku od nekoliko trenutaka kamate može dignuti na razinu odakle nema povratka,Krizni sastanakSadašnji krizni sastanak bio je novi dramatični izraz te nesposobnosti. Naravno, doista nije lako prezentirati situaciju, budući da kriza koja se produbljuje ima brojne slojeve koji su u kompliciranoj uzajamnoj interakciji. Teška zaduženost koja je na površini neposredan razlog krize, posljedica je uzajamnih odnosa koja su neuhvatljiva, neopisiva za dominantan način govora te po svemu sudeći može upasti u financijsku „crnu rupu” ne samo jedna država, nego i ogromni imperij kao što je Europska unija.
Europsku uniju je sada brutalno ucijenila globalna „superstruktura” moći koja je „glavni konstruktor” razorne zasjede, a gospodari Europe popustili su ucjenjivačima te su se odlučili za uvođenje opće financijske diktature. Radikalna proračunska strogoća bila bi opravdana da su tešku zaduženost doista prouzrokovale države i građani, ali upravo to nikako ne stoji!
Dug i deficit
Rast deficita i duga je naime svugdje kumulirani rezultat isključivo kamata dignutih u nebesa umjetnom histerijom. Ako dakle u toj situaciji, ne ispitujući tko je prouzrokovao rast duga, terete istih automatski prebacimo na izloženo društvo, time ne samo da nećemo riješiti situaciju, nego ćemo upravo suprotno, još više otežati istu. Učinak društva naime koji će tragom toga sve bržim tempom gnjiliti, nakon toga će se doista pogoršati, te će umjetno stvorena histerija kao neko samoispunjujuće proročanstvo doista dovesti do sloma. A Europska unija sada se priprema upravo to olakšati svojim odlukama donesenim na prošlotjednom samitu.
Čelnici Unije i vladajuće elite pojedinih država-članica dijelom čak ni ne shvaćaju sve to, dijelom pak itekako shvaćaju, ali kao cinični kolaboranti naspram svojih naroda pomažu pljačkaškim pumpama globalne imperijalne „superstrukture”. Tako se unaprijed može reći kako od svega toga ne samo da neće biti rješenja, nego bi u većini europskih država mogla nastati situacija kvazi-građanskoga rata.
Mađarska u škripcu
Mađarska se vlada, kao i ostali, našla u škripcu. Da se odluči ići protiv sporazuma, to bi već i kratkoročno rezultiralo euosvetom financijskih moćnika koja bi u roku od nekoliko tjedana državu gurnula u anarhiju. Ako međutim prihvati, bit će prinuđena uvesti novije, brutalne restrikcije koje bi u suštini imale iste posljedice. Rješenje bi bilo ako bismo klopku nazvali svojim imenom i ako bismo pokušali iskočiti iz lažnih slika dvaju odgovora koja podjednako ne vode nigdje. Za to međutim, nažalost, nedostaje kako važeće znanje, moralno držanje, tako i lokalna, regionalna i globalna suradnja koja bi bila sposobna to iznuditi.
Jedinu šansu za preživljavanje stoga kratkoročno znači samo mentalitet koji vješto i lukavo manevrira i od kojeg iako moralno zaziremo, ali logički ovdje i sada teško da imamo nešto drugo na raspolaganju. Ali u međuvremenu bi ogromnim energijama trebalo raditi barem na „povlačenju”. „Paneuropska” globalna diktatura financijske moći koja se sad, čini se, gradi, zapanjujućom će brzinom diljem Europe dovesti do anarhije, a zatim i do kaosa. Preživjet će samo one ljudske zajednice koje će biti sposobne, shvativši sve to, uspostaviti „staništa” do kojih oružja te razarajuće diktature ne mogu doprijeti.
László Bogár
Magyar Hirla
