Veleposlanik Kuprešak: Hrvatska će ići po mišljenje u Beograd!?
U Hrvatskoj trenutno nema oporbe. Inače bi netko već reagirao na poluosovinu Josipović – Pusić koja najavljuje popravak zahrđale i pokvarene osovine Beograd – Zagreb. O povlačenju tužbe za genocid protiv Srbije je riječ. Ne o nekom nevažnom pitanju, već o pretrpljenoj velikosrpskoj agresiji i njezinim posljedicama. Glavna oporbena stranka HDZ bavi se sama sobom i unutarstranačkim politikantstvom. Ostale, poput Lesara i HDSSB-a i nekoliko marginalaca drže se one Mačekove o tome da su mali pod stolom kad se veliki tuku.
U tom kontekstu cvatu ruže za nove projugoslavenske inicijative. Najkrupnija je ona koja oslobađa Srbiju od tužbe za genocid, a koja dolazi s hrvatske strane. Naravno da Beograd skače od veselja, jer Hrvati opet i opet pokazuju političku naivnost, kakva nije viđena ni u afričkih plemena.
Došlo vrijeme za susjedska druženja
„Vesna Pusić, nova ministrica vanjskih poslova Hrvatske, najavila je prvih dana nove godine da će službeni Zagreb najvjerojatnije povući tužbu za genocid protiv Srbije i time donijela jednu lijepu vijest za odnose dvije zemlje” – piše pod naslovom Dosta je bilo mržnje beogradski Blic. „Nakon mjeseci u kojima je bivša premijerka Jadranka Kosor nesmotrenim i povremeno skandaloznim izjavama dizala napetosti (a naš ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić dodatno podgrijavao oštrim odgovorima) došlo je vrijeme da o susjedskom druženju odlučuju ljudi koji na stvari gledaju drugačije. Bili smo svjedoci čudne politike u kojoj su odnosi dvije zemlje korišteni za sitnostranačke interese i u predizborne svrhe. Svakih nekoliko mjeseci susretali su se na nekom egzotičnom eks-Ju odredištu i uvjeravali nas da su odgovorni političari koji su spremni zakopati ratne sjekire. Do prve prilike da se ‘pljune’.”
Tako. Povlačenje tužbe nije „sitnostrački interes”. To je velikosrpski interes.
Na putu pomirenja
„Dva predsjednika, Tadić i Josipović, dosta su činili na putu pomirenja. Sada im se pridružuju neki novi politički igrači koji imaju razumijevanja za političku svakodnevicu i turoban život na zapadnom Balkanu”. Autor članka Predrag Mihailović zaključuje: „Umjesto da se svađamo sa cijelim svijetom, idemo se za početak pomiriti sa najbližim susjedima. Odavde se ne možemo preseliti ni mi ni oni. Sve što se zbilo ne možemo jednostavno precrtati i zaboraviti, ali možemo učiniti mali napor da počnemo razumjeti i vjerovati jedni drugima”.
Naravno, nitko u Hrvatskoj nije dobio mandat za „pomirenja”. Još manje za odustajanje od tužbe. To nije bilo predizborno obećanje, no, to se s pravom Beograda i ne tiče. Ne treba očekivati da će Beograd braniti hrvatske interese, kao što Zagreb skrbi o srpskim interesima ne samo na pitanju tužbe za genocid.
Pružena ruka prijateljstva
Pod naslovom Znak za bolje odnose Beograda i Zagreba isti list 3. siječnja piše: „Najava hrvatske ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić da će Hrvatska povući tužbu za genocid protiv Srbije pokazuje dobru volju nove vlade u Zagrebu da se sporna pitanje dvije države nakon dužeg vremena riješe razgovorima”.
Blic podsjeća na Pusićkinu izjavu: „U slučaju tužbi imate dvije mogućnosti. Jedna je da želite riješiti probleme kao što su nestali, opljačkana imovina i procesi za ratne zločine. Druga je mogućnost da na duži rok u regiji u životu želite održavati sukob niskog intenziteta. To je ne samo neodgovorno prema građanima obje države, nego i nemoralno”.
Pusićka dakle u hrvatskoj stvara atmosferu sukoba visokog intenziteta. Većina Hrvata zna što se je događalo prije dvadesetak godina i sjeća se da je Hrvatska natjerana u sukob visokog intenziteta otjerala visoki intenzitet velikosrpske agresije u Beograd, tamo gdje je i planiran.
„Vladimir Todorić iz Centra za novu politiku upozorava da na ovako ‘pružene ruke prijateljstva Srbija treba što prije reagirati’. – Treba što prije započeti razgovore koji se odnose na demarkaciju granica i imovine Hrvatske u Srbije, kao i imovine koju Srbi imaju u Hrvatskoj. Građani dvije zemlje su umorni od mržnje – naveo je Todorić”.
Bilo kuda Žarko Puhovski svuda
Mislili smo da je Žarko Puhovski miljenik samo projugoslavenskih medija iz Hrvatske. No, prevarili smo se: „Povlačenje tužbe je moguće ako se riješe otvoreni sporovi između dvije zemlje, a oni se odnose na pitanja nestalih i imovine. Ukoliko se o tome postigne dogovor, tužba nije potrebna. Pusić je izjavom o povlačenju tužbe željela pokazati da za Zagreb nije važan samo Bruxelles, već uzima u obzir i susjede. Moje mišljenje je da bi bilo dobro da Hrvatska povuče tužbu, jer na sudu ne može dobiti – smatra Žarko Puhovski, analitičar iz Zagreba”.
Kako rješavanje „otvorenih sporova” može prebrisati genocid? Jesu li Židovi s Nijemcima rješavali „otvorena pitanja” kako bi odustali od holokausta?
Hrvatska će u Beogradu odlučivati kako dalje
Isti list prenosi i skandalozne izjave hrvatskoga veleposlanika u Beogradu, Željka Kuprešaka. Primjerice: „Nova vlast u Hrvatskoj poručila je da je jedan od prioriteta regionalna suradnja i da je Beograd, pored Bruxellesa i Washingtona, jedan od glavnih gradova u koji će se najprije dolaziti i gdje će se razgovarati o tome što učiniti dalje”.
Kuprešak se ponaša kao srpski lobist, a ne hrvatski veleposlanik. Još gore, on otvoreno poručuje kako je hrvatska vanjska politika odlučila biti podložna Beogradu. Kuprešak je kostur prošle vlasti, koji će odlično služiti novoj šefici Vesni Pusić, kao što je odlično služio i ministru Jandrokoviću.
Beogradsko biserje veleposlanika Kuprešaka
Prenosimo još nekoliko njegovih bisera. „Odnose dvije zemlje posebno opterećuje pitanje tužbi između dvije zemlje. Na obje strane imali smo pozitivne izjave koje govore da se o povlačenju tužbi može i mora razgovarati, posebno i jedino u slučajevima, ukoliko je to moguće riješiti na neki drugi način” – kazao je Kuprešak.
Kako je osim pravnim sredstvima moguće riješiti pitanje genocida? Koji i kakav dogovor može premostiti pitanje genocida? Zašto se Armenci s Turcima nisu dogovorili o „otvorenim pitanjima” i odustali od genocida?
Blic dalje navodi Kuprešakovo insistiranje: „Tužba sama po sebi, potvrdio je Kuprešak, sadrži neke stvari koje se mogu riješiti i na drugi način, osim pred Međunarodnim sudom. Kuprešak naglašava da obje strane imaju istu ili identičnu dokumentaciju i da se u nadolazećem razdoblju mora donijeti politička odluka kako i na koji način riješiti ovaj problem. ‘Hrvatska i dalje zastupa ideju o arbitraži, jer smatramo da je to europski i civilizacijski domet koji ne bi trebalo izbjegavati'”.
Nenad Piskač
Foto: pixsell
