HS: Zašto ustanove šute na omalovažavanje hrvatskoga jezika?
Tjednik za kulturu „Hrvatsko slovo” uputio je otvoreno pismo – Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, Društvu hrvatskih književnika, Matici hrvatskoj Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Ministarstvu kulture i Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, u kome je upozorio na drsko i nezakonito omalovažavanje hrvatskog jezika.
Pismo prenosimo u cijelosti
“S obzirom na činjenicu da hrvatski jezik ima ustavni, zakonski, normativni i standardološki položaj u odnosu na druge jezike, zašto ustanove čiji se članovi služe tim jezikom šute kad je u pitanju drsko i nezakonito omalovažavanje hrvatskoga jezika.
Hrvatski jezik ima svoje normativne, kodifikacijske, standardološke, zakonske i ustavne odredbe.
Normativnost određenoga jezika jest skup propisa koji određuju jezična pravila koja bi korisnici trebali koristiti u javnoj komunikaciji, a u izgrađenim jezicima uglavnom su sabrani u rječnicima, pravopisima, jezičnim savjetnicima i gramatikama. Hrvati te priručnike imaju još od kraja 16. stoljeća.
Jezična kodifikacija propisuje norme koje se moraju koristiti.
U standardološke značajke idu autonomnost, normiranost, višefunkcionalnost te stabilnost u prostoru i vremenu, a standardni jezik je općekomunikacijsko sredstvo, koje pokriva potrebe javne komunikacije (javna uprava, školstvo i masovni mediji). Kodificiran je u gramatikama, rječnicima i pravopisima.
Kodificirani hrvatski jezik podrazumijeva i
a) autonomnost jezika jest njegova neovisnost o bilo kojem drugom idiomu, ali i organskoj osnovici na kojoj je nastao
b) propisanost poželjnih pravila
c) višefunkcionalnost je mogućnost uporabe u različitim situacijama (stilovi)
d) postojanost u prostoru (Republika Hrvatska i dijelovi hrvatskoga etničkog prostora)
e) gipkost ili elastičnost u vremenu, odnosno prilagodljivost i promjene jezika u njegovu vremenskom razvoju
Ustavne i zakonske norme propisane su Ustavom Republike Hrvatske te drugim zakonima o njegovoj javnoj uporabi kao i zakonima u drugim državama gdje žive Hrvati kao konstitutivni narodi ili manjine.
Možemo li sve ovo kršiti samo da bi se na televizijama s nacionalnim koncesijama predstavljali filmovi na srpskom jeziku, koji također kao jezik ima svoje normativne i standardološke osobine prilagođene komunikaciji i razumijevanju srpske nacije?”, stoji u otvorenom pismu tjednika “Hrvatsko slovo”.
Izvor: hrsvijet.net
