Knjigozori: Tu su, oko nas
Osvrt na knjigu Miguela Arangurena, Neprijatelj, Verbum, Split, 2010. Novi svjetski poredak, globalizacija, ljudska prava. Pojmovi koji nam iz dana u dan razbijaju glavu. Naizgled sve jasno i prirodno. Ali što je u pozadini?
Miguel Aranguren hrabro se uhvatio u koštac sa stvarnošću koja se nastoji sakriti. Određena skupina u potaji radi protiv čovjeka i protiv Boga. Zbog toga su joj protivnici sve ono što je većini ljudi samorazumljivo i sve ono što propovijeda Crkva. Namjera im je umjesto dobra uspostaviti vladavinu zla. Raspršeni su u raznim staležima što ih ne priječi da uporno pletu svoju mrežu. Tko imalo prati stanje oko sebe zna o čemu pisac govori. Zavjerenici su se već toliko osmjelili da su mnoge stvari izišle na svjetlo dana.
Ovaj je roman napisan u stilu trilera koji nije najsretnije rješenje za progovoriti dublje o određenim pojavama. Umjesto ulaženja u bit stvari, u trileru nam se, naime, nude zapleti i raspleti da bi nam se prikovala pozornost i da bismo tako utukli vrijeme ne saznavši ono sržno. Unatoč toj ograničenosti u nama se pobudi dovoljno znatiželje da sami počnemo istraživati naznačene staze. A to je za književno djelo već veliki uspjeh.
Radnja romana odvija se na pet različitih mjesta i tri različita kontinenta. Pred našim očima događa se zavjera širokih razmjera. U središtu su joj suvremena vještica Lilith, samozvani bog Rakshasha, a s druge strane svećenik burne prošlosti Albertino Guiotta i samosvojni policijski inspektor Luigi Monticone. Prvi su dobro ustrojeni i djeluju po nacrtu, drugi ne poznajući se na početku i pojma nemajući o čemu se radi hrvu se s događajima koji ih iznenada počinju zapljuskivati. Svećenik jednoga dana nenadano na svom sjedalu u ispovjedaonici otkriva čudnovato pismo. Pročitavši ga odlazi u perivoj da bi spriječio ubojstvo, ali tamo nailazi na leš čovjeka bez glave i spaljenih jagodica prstiju. Zove policiju i na mjesto događaja dolazi inspektor koji je pred mirovinom. Rakshasha nastupa na televiziji i najavljuje svoj pohod na Rim prijeteći papi. Javna glasila ga podržavaju. U samostanu klarisa u Španjolskoj događaju se čudne stvari, dok poglavarica ne shvati da bi mjesni biskup mogao biti ubijen. U Kini lažni biskup nastoji obezglaviti Crkvu vjernu Rimu. U UN u New Yorku mlada kostarikanska političarka govori u prilog nerođene djece pa je pokušavaju ubiti. Svećenik inspektoru otkriva da je kao pripadnik vrha tekstilne industrije slučajno jednoga dana na jahti jednog homoseksualca nazočio sotonskim obredima. U priču ulazi i nestanak romske djece iz okolice Rima. Radnja govori o crnim misama koje traže krvnu žrtvu. I sve završava u Koloseumu, tom mjestu gdje su nekada žrtvovali kršćane.
Ovakvim romanom pisac si ne će zaslužiti mjesto u tzv. mainstreamu. Tamo se pišu drukčija djela, djela u skladu s onim protiv čega se bore svećenik i inspektor. No, to će mu priskrbiti mjesto među onima koji su svjesni o čemu se radi i ne žele pokleknuti. U romanu su takvi ocrtani u likovima kršćana iz podzemne Crkve u Kini. Progonjeni su, ništa tvarno nemaju, ali imaju sve. Vjeruju u Boga i njegovu dobrotu donose u društvo gdje žive. Crkva im nije ustanova koju bi trebalo razbucati, već zajednica u kojoj žive i koja istina nekada može i pogriješiti, ali to ne znači da je treba napuštati. Dirljiv je opis njihova života, kao nekada u prvim vremenima kršćanstva. S druge strane život na Zapadu je tako isprazan. Ljudi su postali plitki, ne razmišljaju, može ih za sobom povući čak i šarlatan tipa Rakshasha. Sam se od sebe nameće zaključak da bi se trebalo vratiti svojim korijenima.
Čitajući napisano spoznajemo da i onda kada sve izgleda izgubljeno, to nije. Treba se obratiti svome Bogu i on će nas povesti prema pobjedi. A ona je tako prirodna i tako usrećujuća.
Miljenko Stojić/hrsvijet.net
