Preminuo mons. Ante Jurić
Jutros oko 3 sata, preminuo je, te se za nebo rodio mons. Ante Jurić, dugogodišnji splitsko-makarski nadbiskup.
Oni koji su poznavali mons. Antu Jurića ne mogu ovu vijest primiti bez tuge u srcu, jer nas je napustio veliki čovjek, svećenik i pastir crkve. Mali dio tuge je tu jer smo ljudi, ali više si ne smijemo dopusiti jer smo katolici, djeca Božja i znamo da je naš brat u Kristu sada kod Oca i zagovara za nas.
Njegove su riječi uvijek bile utješne, jake, razumljive svima od najmlađih do onih najstarijih, jer nikada se u svojim homilija nije nadimao, izdizao, ni koristio neke jezične forme koje su nerazumljive širem pučanstvu. Vjerovatno bi i sada ponovio riječi koje je izrekao tijekom proslave svojih 60 godina misništva.
Mons. Jurić: “Bog nas ljubi, nemojmo to nikada zaboraviti, a kušnje dopušta ne da nas uništi nego spasi.“
Rođen je 17. svibnja 1922. u Vranjicu od roditelja zemljoradnika Jakova i majke Marice rođene Mandić, kao njihovo sedmo od desetero djece. Završio je klasičnu gimnaziju u Splitu, a Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu, Splitu te Zagrebu. Za svećenika je zaređen 18. svibnja 1947. u Vranjicu kada u neretvanskoj župi u Desnama kao župnik obnaša svoju prvu službu. Po povratku u Split 1953. god. postaje odgojitelj u dijecezanskom sjemeništu, kasnije i ravnatelj, a sa službom duhovnika započinje njegova plodna služba u odgoju mladih pripremajući ih za put svećeništva. Od 1978. do 1988. bio je župnik, dekan i biskupski vikar u Makarskoj. Splitsko-makarskim nadbiskupom imenovan je 10. rujna 1988. te je mjesec dana poslije u konkatedrali Sv. Petra u Splitu zaređen za dijecezanskog nadbiskupa kada je preuzeo službu ordinarija. Od 2000. nadbiskup je u miru, a sve do danas je veoma aktivan i zauzet u plodonosnom radu nadbiskupije.
Zadnjih nekoliko godina aktivno je pratio, pomagao i promicao Neokatekumenski put te je bio duhovnik bogoslovima sjemeništa Redemptoris Mater u Puli u kojem se formiraju bogoslovi i svećenici koji dolaze iz Neokatekumenskih zajednica.
Mons. Jurić nikada nije zatvarao oči pred nepravdom niti je bio tih kada su se širile neistine već je kao istinski pastir odlučno i čvrsto branio svoje stado od napada koji su dolazili sa svih strana, poglavito od pomodarskog svijeta i galopirajućeg neoliberalističkog procesa. Kao primjer navodim njegove riječi koje su jasne i direkte te najbolje oslikavaju današnje licemjerje suvremenih boraca za ljudska prava.
„Takvi pojedinci koji se tobože bore za pravdu i čast čovjeka, došli su dotle da likvidiraju još nerođenu djecu i to još zakonski, rekao je nadbiskup te dodao da se „ godišnje na stotine milijuna nerođene djece zakonski ubije“
Naš mons. Jurić je bio jasan i kada se radilo o napadima na majku Crkvu i narod od strane nečasnih ljudi iz redova „sedme sile“ tj.medija, te je jednom prilikom rekao.
“Važno je da u ovom nemilosrdnom i nesretnom vremenu ostanemo vjerni Bogu i Crkvi. Ne dajmo se prevariti onim što nam se nudi preko masmedija: zlo i laži, afere i ubijanje ljudskoga dostojanstva, trenutni užitak i ropstvo”
Mons. Jurić je uvijek slavio život, te se borio za očuvanje i dostojanstvo života. Hrabrio je herojske bračne parove koji su u ovom teškom vremenu otvoreni životu, te je poticao one mlade bračne parove koje je ovaj svijet uspio zastrašiti riječima.
“Potičimo i učimo naše mlade da prihvate žrtvu, očinstvo i majčinstvo jer ono će ih usrećiti. Kada će se više isticati ti heroji, očevi i majke s mnogobrojnom djecom?”
Važno je istaknuti da naš dragi brat nije dijelio ljude po vjeri niti je pravio razlike već je uvijek raširenih ruku čekao one koji su željeli blagostanje u svom životu, bez obzira tko su, što se i vidi iz njegovog nagovora prilikom jedne službe.
“Život nam je darovan i obilježen je Božjom milošću. Stoga ovu misu namjenjujem za sve vas i cijelu Nadbiskupiju, bez razlike jer svima nam je potrebna Božja milost”
Preuzvišeni, u svjetlu svojega biskupskoga gesla “u križu je spas” živjeli ste snagu Kristova križa i uskrsnuća i hranili se Njegovom riječju. Mons. Jurić spomen Vašeg imena kod nas će uvijek buditi osjećaj ponosa, a Vaše djelovanje primjer za naše živote.
Za HUB: Leon Zrnić
