Strahote zabluda liberalne demokracije
Je li sve baš tako? Svaki način života je dobar, ne osuđuj, sloboda je apsolutna i ničim ograničena, postmodernistički pristup povijesti temeljen na različitim diskursima, rodna politika itd. – termini su konstrukcije i formulacije s kojima se svakodnevno susrećemo u političkoj i javnoj sferi bez obzira promatramo li politiku u institucionalnom, proceduralnom ili vrijednosnom pogledu.
Našim postsocijalističkim vrijednim učenicima frankfurtske i kumrovečke škole ove vrijednosti su neupitne nebitno radi li se o tzv. lijevom ili desnom krilu bivše komunističke partije koja na taj način i danas dominira u odnosima moći. Na njihovu žalost a našu sreću, politička filozofija ipak sazrijeva. Oni koji se zovu konzervativnim političarima na vječno idealiziranom zapadu ali i u našoj neposrednoj blizini (Mađarska), to uistinu i jesu. Lagano ali sigurno otkrivaju se sve zamke, laži i prijevare Fukuyaminog „Kraja povijesti” a zapravo onoga što Tocqueville naziva „dobrovoljnim ropstvom”.
|
Pravo manjina Pravo manjina na toleranciju pojedini interesni lobiji ne smiju pretvarati u dominaciju, obrnutu ili pozitivnu diskriminaciju tj. negativnu toleranciju |
Normatizacija, standardizacija iuniverzifikacija vrijednosti, ciljeva, poimanja dobrog života te viđenje slobode kao puta ka istosti odnosno identičnosti najobičnije su restrikcije. Ne možemo svi biti identični u ime različitosti, ukoliko svaki, i najmanji društveni klub od društva liječenih alkoholičara do društva ljubitelja ptica pjevica ima pravo određivati pravila primanja i ponašanja svojih članova tada i nacionalne države, kao najlegitimniji kolektivni oblici ostvarivanja vlastitih interesa zasnovani na zajedničkom teritoriju, povijesti(jedinstvu ratova koji su se vodili), jeziku, religiji i kulturi ili vanjskom ozračju duha kao objektivnim elementima i osjećaju pripadnosti kao subjektivnom elementu mogu i moraju odlučivati o svojoj sudbini i društvenom uređenju. I to samo na temelju legitimne volje naroda a mimo odluka nadnacionalnih institucija koje nisu birane pa stoga ni ne mogu odlučivati u ime onih koji s njima nisu potpisali društveni ugovor.
Koji su mogući odgovori na probleme?
Istinski politeizam vrijednosti i etnopluralizam država-nacija osnovna su pretpostavka i okvir za ostvarivanje slobode pojedinca i zajednice koja nikako nije apsolutna već je ograničena slobodom drugog pojedinca i zajednice. Svjetovni humanisti u ime sekularizma i zaštite prava manjina za službenu ideologiju propagiraju sekularizam pod izlikom da nečije vrijednosti u ovom slučaju vrijednosti kršćanske većine u zapadnim demokracijama ne mogu biti obvezujuće za svih, a onda u isto vrijeme nameću svoj globalni sekularizam koji onog trenutka kad postane službena ideologija zakida prava kršćanske većine i postaje sustav vrijednosti manjine koji obvezuje većinu.
Svakodnevno smo svjedoci moraliziranja intelektualnog proletarijata o potrebi suočavanja s prošlošću i grijesima počinjenim u 
Domovinskom ratu uslijed prekoračenja nužne obrane, o tome kako je svaki način života dobar i kako svatko ima pravo na izbor. Emancipacija žene se gleda kao pravo na razvod braka i pobačaj, metode poput umjetne oplodnje prikazuju se pravom žene pri čemu nitko ne vodi računa o pravu novog, jedinstvenog živog bića–zametka. Međutim kada se treba suočiti sa grijesima u libelarno ruho preobučenih marksista, crvenih fašista iz Drugog svjetskog rata, kada se netko usprotivi pobačaju ili neograničenom zamrzavanju zametaka i digne glas protiv ubojstava novih živih bića tada na vidjelo izlazi – represivna tolerancija. Vrlo brzo se pokaže da i oni koji su naoko otvoreni za sve itekako osuđuju, da svi nemaju jednako pravo glasa te da vrhovni cenzorski autoritet koji će odrediti što se smije a što ne, itekako postoji. Institucija političke korektnosti pomoću svojih instrumenata poput govora mržnje za trenutak će vas isključiti iz javnosti i onemogućiti vam jedno od osnovnih ljudskih prava – pravo na rad.
Postmodernistički relativizam
Zagovaratelji postmodernog pristupa povijesti taj će model bez problema primijeniti na Domovinski rat pri čemu stavljaju naglasak na onoga kome se poruka prenosi nudeći mu više perspektiva na temelju kojih će on ispričati „his-story” a da se pritom nimalo ne vodi računa o njegovom znanju o povijesnom događaju, da se ne vodi računa o cjelokupnom kontekstu događaja i da se ne
ke perspektive itekako isključuju iz znanstvenog istraživanja stoga je jasno da se radi o običnom postmodernističkom relativizmu kojega ti isti istraživači ni u ludilu ne bi primijenili pri istraživanju npr. antifašističkog pokreta u bivšoj tvorevini.
Pravo manjina na toleranciju pojedini interesni lobiji ne smiju pretvarati u dominaciju, obrnutu ili pozitivnu diskriminaciju tj. negativnu toleranciju. Ove se trule jabuke liberalne demokracije vraćanjem suverenosti u ruke naroda, politeizmom mišljenja, pluralizmom i podjednakom medijskom zastupljenošću svih društvenih skupina pri čemu će novinari samo prenositi informacije a ne i kreirati javno mnijenje te istinskom a ne represivnom tolerancijom u kojom se u ime prava nekolicine na prosvjedovanje koji to umjesto za afirmaciju koriste za provokaciju, dokida pravo većine na slobodu kretanja, mogu se zauvijek odstraniti iz javne djelatnosti zvane politika za koju će a ne od koje političari napokon početi živjeti.
Roko Milković/HKV
