U drugoj korizmenoj prpovijedi otac Cantalamessa govorio o Presvetom Trojstvu
Presveto Trojstvo nije apstraktna istina, nije samo dogma, nego ono potresa srce – ustvrdio je u petak, 16. ožujka, otac Cantalamessa, propovjednik Papinskoga doma,
u drugoj korizmenoj propovijedi u kapeli Redemtoris Mater, govoreći o Presvetom Trojstvu prema naučavanju svetoga Grgura Nazijanskog Teologa: Nedjeljivi Bog… u bićima djeljivim jedno od drugoga. Propovjednik je završio propovijed s osvrtom na modernu teologiju o Presvetome Trojstvu i njegovu utjelovljenju u kršćanski život.
Jedina božanska bit u tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti, to je Presveto Trojstvo. Opisujući ga Grgur Nazijanski tvrdi da „svaka je božanska osoba ujedinjena s drugom koliko i sama sa sobom“. Nije lako shvatiti to otajstvo – ustvrdio je otac Cantalamessa – stoga sveti Grgur kada govori odbacuje usporedbe „sunce, zraka, svjetlo“, jer se boji da bi se moglo zastraniti u triteizam (troboštvo). Grgur je naprotiv pripravio put sv. Augustinu koji Boga imenuje Ljubavlju, stoga je Bog Trojstvo – pojasnit će hiponski biskup.
Ljubav pretpostavlja nekoga tko ljubi, to što je ljubljeno i samu ljubav. U Trojstvu je Otac onaj koji ljubi, izvor i počelo svega; Sin je ljubljen; Duh Sveti je očitovanje te ljubavi: U tome je temelj vjere u Presveto Trojstvo: ne možemo objasniti kako je Bog jedan i trojstven, ali možemo bar pretpostaviti zašto je tako, budući da je Ljubav, Bog je trojstven. Svijet ima spoznati da objava da je Bog Ljubav izokreće sve ono što je dosada mislio o božanstvu. Sve se mijenja – napisao je de Lubac –.
Presveto je Trojstvo bit kršćanske vjere – ustvrdio je Cantalamessa, i ne može ga se odstraniti radi „lakšeg dijaloga s drugim jednobožačkim religijama, jer Ono je sasvim proželo teologiju, liturgiju, duhovnost i svekoliki život kršćanski, a nijekati PresvetoTrojstvo značilo bi početi drugu religiju, sasvim različitu. Zdušno otvaranje Presvetome Trojstvu zasluga je svetoga Grgura Nazijanskoga, jer ga je on strastveno štovao i poticao da mu se približimo, ali ne hladnim razumom.
Ono što je činiti, kako nas uče crkveni oci, valja iz teoloških knjiga u život unijeti to otajstvo, tako da Trojstvo ne bude samo proučavano i nasumce ponavljano u Vjerovanju, nego i življeno, štovano i uživano. Mi ne možemo obuhvatiti ocean, ali možemo ući u vodu; svojim umom ne možemo proniknuti otajstvo Presvetoga Trojstva, ali možemo u njega ući; samo su jedna ulazna vrata, a to je Isus Krist – ustvrdio je otac Cantalamessa i dodao:
Svojom smrću i uskrsnućem On je za nas otvorio novi ulazni put u Presveto Trojstvo i podario nam je sredstva da ga možemo slijediti na putu povratka. Prvo i univerzalno sredstvo je Crkva, a u Crkvi je Euharistija, jer sveta je misa od početka do svršetka trojstveni čin, Ona je žrtva u kojoj se Isus prikazuje Ocu u Duhu Svetome. Po misi zaista ulazimo u srce Presvetoga Trojstva – zaključio je otac Cantalamessa. (rv/benedikt)
