Benjamin Tolić: Svjetski duh u Hrvatskoj
Što je kršćaninu duh? Ponajprije treća božanska osoba – Duh Sveti, Gospodin i životvorac.
No, ima i drugih duhova. Drugih i drukčijih: čistih i nečistih, dobrih i zlih, plemenitih i podlih, duhova živih i duhova mrtvih ljudi, duhova stvari i duhova pojava. Duh može biti sablast (duh Hamletova oca); smisao (duh zakona); način mišljenja i osjećanja (duh boljševizma). Duh je uvijek metafora života. On uvijek diše. Duh je – i zrak, i dah, i vjetar. On „puše gdje hoće“ (Iv 3,8). Načelno je dakle slobodan. Ali može dospjeti i u ropstvo. Kao zrak (pneuma) kad ga zbiju u zračnicu (pneumatik).
Godine 1799. objavio je Friedrich von Hardenberg, umjetničkim imenom Novalis, ogled „Kršćanski svijet ili Europa“. Naslov nije imao podrugljiv prizvuk. Razumljivo, Europa se tada tek počela žešće sekularizirati. To će reći: očito odmicati od Duha Svetoga i primicati Duhu Svijeta. A Duh Svijeta (1Kor 2,12: to pneuma tou kosmou) ili Svjetski Duh (Weltgeist) redovito je vraški zloćudan. Kao u Francuskoj god. 1789. Unatoč tomu neki ga ljudi oduševljeno prihvaćaju, a drugi upravo zbog toga ogorčeno odbijaju. Većina je obično ravnodušna. Georg Wilhelm Friedrich Hegel oduševljeno je god. 1806. kod Jene gledao kako Svjetski Duh u liku Napoleona Bonapartea pobjedonosno jaše na bijelcu. Filozofu se činilo da njegov Apsolutni Duh u Svjetskom Duhu Napoleonu „dolazi k sebi“. Posve drukčije doživio je Napoleonove ratove Johann Gottlieb Fichte. On je umjesto Svjetskoga Duha u sedlu vidio Sotonu. Zbog toga je držao vatrene „Govore njemačkoj naciji“ (Berlin, 1808.). Pozivao je Nijemce da mu se junački odupru i stvore svoju nacionalnu državu. „Radni narod“ bio je – zbog banalnih razloga – prema svemu tomu ravnodušan.
Bitne značajke Svjetskoga Duha otkrio je F. M. Dostoevskij za boravka u Parizu i Londonu ljeti god. 1862. Tu vladaju, veli razočarani putnik u „Zimskim bilješkama o ljetnim dojmovima“, dva načela: 1.zgrnuti što više novca i 2.pokupovati što više stvari. Ostalo su trice i kučine.
Otkriće je banalno. Vjerojatno nije ni otkrilo nešto što se dotad nije znalo. Ne navodim ga stoga što bih mislio da je José Manuel Durão Barroso suvremena inkarnacija Svjetskoga Duha. Ni govora! Barroso je tomu Duhu samo prvi vitez. Nešto kao Radimir Čačić Zoranu Milanoviću. To otkriće, upravo takvo kakvo jest, ovdje zlata vrijedi. Ono otkriva zašto se Svjetski Duh u Hrvatskoj u zadnje vrijeme tako grozomorno rita i zašto pušta toliko dima.
Svi su ovdašnji prokuristi Svjetskoga Duha – od Ive Josipovića preko Borisa Šprema do Zorana Milanovića i kukuriku-ministara – posvršavali studije na fakultetima; svi su uživali prvorazredan građanski odgoj; svi su izvrsno naučili engleski. A gle kako se ponašaju! Josipović u Izraelu žonglira s „ustaškom zmijom“; Šprem od sudca Turudića brani nenapadnuto dostojanstvo Hrvatskoga sabora; ministar športa Željko Jovanović savjetuje Vlatku Markoviću, Zdravku Mamiću i Borislavu Srebriću da pogledaju u zrcalo i pljunu na ono što vide, a Katoličku crkvu izaziva neostvarivim zahtjevom da se vjeronauk u školama održava samo kao prvi ili posljednji nastavni sat; Milanović se „antifašistički“ junači protiv „fašizma“, osobno zabranjuje HČSP-ov skup „nacionalističke internacionale“, i nije ga briga što tako – na štetu svoga „karizmatičnog imagea“ – otima posao ministru unutarnjih poslova Ranku Ostojiću.
Takvo ludovanje učenih ljudi mora imati nekakav smisao. Svjetski je duh ekonomičan, ne razbacuje se građom. A u Hrvatskoj je prolio more crnila. Iz dana u dan gledamo kako se u njemu praćakaju bivši predsjednik Vlade i nekoliko bivših ministara. Doda li se tomu inozemna nevolja Milanovićeva prvog potpredsjednika, teško je povjerovati da je sve to zajedno nekakva igra, samo sebi svrha. Prije bi to mogla biti dimna zavjesa. Za njom se u miru obavljaju ozbiljni poslovi: zadužuje se država, dodjeljuju se dugoročne koncesije, likvidira se brodogradnja, strancima se prodaju Hrvatska poštanska banka (HPB) i Croatia osiguranje (CO). Crna je to slutnja. Vidjet ćemo do kraja godine. Dao Bog da se varam.
Benjamin Tolić/icom.hr
