Hrvatska župa Sv. Jeronima u Chicagu
Koncem 19. i pocetkom 20. stoljeća u Chicago je pristizao velik broj Hrvata direktno iz Hrvatske ili iz drugih dijelova Amerike.
Sve do 1912. g. u gradu su bile samo dvije hrvatske župe: rimokatolicka Uznesenja Marijina na 60. ulici i Marshfield aveniji, osnovana god 1900., i grkokatolicka sv. Petra i Pavla na 3048 S. Central Park aveniji, osnovana 1905. U sredisnjem i juznom dijelu Chicaga, gdje je bilo najvise Hrvata, jos nije bilo hrvatske zupe. Zato je nadbiskup J.E. Quigley pisao na Svetu Stolicu u Rim da mu providi hrvatskog svecenika koji bi se brinuo za brojne hrvatske katolike u tom dijelu grada. Posredovanjem generala Franjevackog reda poslan je u svibnju god 1912. franjevac fra Leon Medic, clan Hrvatske dalmatinske provincije sv. Jeronima.
Dobivsi u kolovozu godine 1912. ovlasti od nadbiskupa Quigleyja za osnivanje hrvatske zupe, mladi fratar stade obilaziti i okupljati “hrvatski katolicki narod iz hrvatskih zemalja: Dalmacije, Banovine, Istre, Slavonije, Bosne i Hercegovine…”, kako samo fra Leon zapisa u “Pravilima” o osnutku zupe, tiskanim u prosincu iste godine. Samo oko 25. ulice i Wentworth avenije bijase tada oko 5000 Hrvata. Za njih je fra Leon poceo sluziti sv. misu najprije u ceskoj crkvi sv. Ivana Nepomuka. Ali ne zadugo, jer je vec 26. studenog kupljena njemacka protestantska crkva sa zupnim stanom za 15.000 dolara, na 25. ulici (broj 213-217 W). Marni odbor i narod hrvatski zajedno sa svojim zupnikom brzo preuredise protestantsku crkvu za katolicku sluzbu Bozju. Cim bijase dogotovljena, dode blagosloviti je 15. prosinca 1912. nadbiskup Quigley, uz veliko slavlje o kojem pisahu brojne cikaske novine.
U predgovoru knjizice “Pravila Hrv. Rimokatolicke opcine sv. Jerolima” fra Leon Medic je tim povodom zapisao: “Zaslugom i nastojanjem naseg duhovnog nadpastira, presv. i prec. prag. Dra. Jakova Edvarda Quigleya imamo svoju crkvu, koju je danas svecanim nacinom blagoslovio, i utemeljio hrvatsku zupu sv. Jerolima na spas duhovni i cast hrvatskog katolickog naroda.”
Kronicari biljeze kako se oko imena crkve bila digla velika medijska prasina. Jedna skupina htjede da se crkva zove Dalmatinska, a ne Hrvatska. Morade i sam biskup posredovati. Primi on bunitelje, lijepo ih saslusa, vidi da su zavedeni ili neupuceni, pa ih ocinski pouci: Dalmacija, Hercegovina, Istra, Bosna… – sve je to jedna Hrvatska domovina, a bijase nekoc i jedna hrvatska drzava. Zato ce on odobriti samo crkvu za sve Hrvate katolike, pa ce se crkva tako i zvati: Hrvatska Rimokatolicka crkva sv. Jeronima. Tako i bijase! Sve novine u Chicagu stale su na stranu Nadbiskupa i fra Leona i o tome se raspisale uz puno pohvale Hrvatima, njihovoj vjeri, slozi i snazi.
Fra Leon u malo vremena razvi veliku pastoralnu djelatnost. God. 1913. krstio je 142 djece, pripremio za krizmu 105 krizmanika, vjencao 62 para i obavio 62 sprovoda. U nepune 4 godine zupnistva u sv. Jeronimu krstio je 600 djece. Desna ruka u veliku poslu bijahu mu prvi odbornici: Josip Zidaric, Petar Depeder, Kajetan Baretic, te Ivan i Martin Katic.
Fra Leona je u kolovozu 1916. naslijedio fra Ambrozije Sirca (do 1919.), jer fra Leon bijase pozvan u Lackawannu u drzavi New York da i tamo osnuje hrvatsku zupu. Zbog vedre naravi, smisla za salu i finih propovijedi narod je veoma zavolio i novog zupnika fra Ambrozija. On je temeljito obnovio i uredio crkvene i stambene zgrade. Osnovao je 1917. Drustvo Imena Isusova, koje je puno znacilo u zivotu zupe. Kad 1918. navali spanjolska groznica na uvijek umorne, cesto gladne i rijetko naspavane hrvatske radnike i njihove obitelji, te godine bijahu 104 tuzna sprovoda, najvise u cijeloj povijesti zupe sv. Jeronima.
Treci po redu zupnik fra Placid Belavic (1919.-1921.), niti je puno druge smetao niti se dao smetati. Zapamtise ga ipak zupljani po blagoj cudi, kako mu je i ime zborilo, po lijepu glasu i finom pjevanju.
Novi zamah u svakom pogledu unio je u župu četvrti zupnik fra Vjenceslav Vukonić (1921.-1928.). U prvoj godini je poisplacivao 3.000 dolara starog duga. U proljeće 1922. kupio je od svedskih luterana crkvu, zupni stan i skolu s cetiri razreda na danasnjoj adresi za ukupno 26.900 dolara. Ujesen 1922. dobije u zupu casne sestre Klanjateljice Predragocjene Krvi Kristove, na veliko veselje svega puka hrvatskoga. Sestre odmah otvore skolu. Prve skolske godine bijase 4 razreda sa 152 djece. A bilo je u roditelja djece tih godina. Nisu dangubili ni djece se bojali, a u Providnost su dobro vjerovali. Samo u crkvi sv. Jerke krstilo se u deset godina (1912.-1922.) vise od 1500 djece. Dosta za pet skola. I za pune kuce smijeha, placa i radosti. Prvu maturu skola sv. Jerke proslavila je 1927. s 13 maturanata, ali mladjih upisanih ucenika bijase te jeseni 397. Za sestarski samostan nabavljena je 1928. kuca uz crkvu, a kuca u kojoj su prije sestre stanovale pretvorena je u djecji vrtic. Tako fra Vjenceslav, kad podje sa zupe 1928., ostavi iza sebe crkvu, skolu, zupni stan, sestarski samostan i djecji vrtic.
Sve je to cekalo spremno novog zupnika fra Blaza Jerkovica (1928.-1936.), ali i veliki dug od 58.531 dolar. Fra Blaz je stigao u Ameriku 5. prosinca 1927. Bio je kratko vrijeme pomocnik fra Vjenceslavu kojega je onda i naslijedio na zupi. Prva mu je zadaca bila urediti netom kupljeni samostan za sestre i djecji vrtic. God. 1929. imenovan je bio i poglavarom hrvatskih franjevaca u Americi pa je zupnicku i poglavarsku duznost obavljao u vrijeme najvece gospodarske krize. Posvetio je osobitu brigu radu crkvenih, nacionalnih i dobrotvornih drustava, koja su imala redovne sastanke u zupnim dvoranama, u bivsoj crkvi na 25. ulici i u novoj dvorani ispod skole na Princetonu. Osnovao je Treci red sv. Franje 1929., Marijinu kongregaciju 1930., Oltarsko drustvo sv. Terezije 1931., drustvo “Marijina djeca” 1930., kosarkaski tim “St. Jerome Croatians” 1931. Osim zupnih, jos 13 drugih drustava bijase u to vrijeme vezano uz zupu. Tu naime odrzavahu svoje redovne tjedne ili mjesecne sastanke, zabave i priredbe. Ponajbrojniji medju svim drustvima bili su “Sveti Juraj – Poljica” i “Gospa Sinjska”. Sve te tolike poslove fra Blaz je mogao stici i obaviti jer je znao, a kao poglavar i mogao, odabrati sebi dobre pomocnike. Tako su se kroz osam godina u zupi izmijenili pomocnici: fra Gabro Cvitanovic, fra Ambro Misetic, fra Anzelmo Sliskovic, fra Hugolin Feysz, fra Ferdo Skoko i brat fra Alojzije Soldo.Gospodarska kriza 1929.-1935. ostavila je i u zivotu zupe sv. Jeronima duboke i neizbrisive tragove. Tako je broj clanova doprinosnika u 1933. pao na 749 (prema 890 u 1928.), a cijela godisnja kolekta ne bijase veca od 1.929 dolara. I broj rodjenih, krstenih i vjencanih poceo je osjetno opadati od 1929., pa je 1934. bilo samo 9 vjencanja, a 1935. samo 24 krstenja.
Sesti po redu zupnik fra Frajo Cuturic (1936.-1943.) bio je poznat i prihvacen kao vrstan propovjednik. Naslijedio je fra Blaza Jerkovica u godinama oporavka od depresije i ulaska u strahote II. svjetskog rata. On je posvetio puno brige obnovi crkve za srebreni jubilej koji se slavio god. 1937. Prodana je stara dvorana na 25. ulici, ona u kojoj je zupa pocela 1912., i kupljena nova na Princetonu i 28. ulici. Fra Franjo je prvi uveo u hrvatskoh zupi sv. Jeronima misu za engleskogovorece, i to nedjeljom u 11,30 sati. Za vrijeme njegova zupnikovanja izmijenili su se na Princetonu pomocnici zupnika fra Teofil Pehar, fra Bonaventura Bilandzic i fra Kornelije Ravlic.
Najveće promjene župa je doživjela u vrijeme dugovjekog župništva fra Ferde Skoke (1943.-1955.). Veoma radljiv i blizak narodu, on uspije otplatiti sve stare dugove, prvi put od kada župa postoji. Sagradio je sestarski samostan, prosirio zupni stan, obnovio crkvu. Veliku pažnju posvećivaše bolesnicima. Do tada čisto hrvatska župa, sv. Jeronim se u njegovo vrijeme pretvara u hrvatsko-englesko-talijansku župu. Od 822 registrirana doprinosnika u 1944. bijese samo 40 (4.8%) ne-Hrvata, a i od tih neki bijahu ozenjeni Hrvaticama. Desetak godina kasnije (1955.) od 1168 registriranih odraslih doprinosnika u zupi njih 312 (26.7%) bijahu neke druge narodne pripadnosti, najvise Talijani. U isto vrijeme u zupnoj skoli od 74 ucenika u 8 razredu njih 54 (73%) imali su talijansko ili neke druge narodnosti prezime. Odnos postotaka upucuje na to da su Hrvati zupljani (73.3 %) snosili znatan dio troskova za skolovanje djece drugih zupljana ili ne-zupljana.
U skolskoj god. 1953./54. bijase najveci broj upisanih ucenika u povijesti zupne skole, ukupno 583, a tijekom 1956. bijase najveci broj maturanata, ukupno 73. Pomocnici tijekom fra Ferdina zupnistva bijahu: fra Charles Plese, fra Steve Raich, fra Berto Dragicevic, fra Marcellus Cabo i fra Dominik Coric.
Fra Ferdu Skoku je nakratko bio naslijedio fra Serafin Vistica (1955.-1956.), da bi se ubrzo ponovno vratio fra Ferdo i ostao do veljace 1958., kada je zupnicku sluzbu preuzeo fra Zvonko Manduric koji je ostao do svibnja 1960. Kao kapelani kroz to vrijeme izmijenjali su se fra Charles Plese, fra Gracijan Raspudic, fra Predrag Kordic, fra Anthony Dukich, te fra Vitomir Naletilic, koji je od 1960. do 1965. vrsio zupnicku sluzbu. Njegovi pomocnici bijahu fra Anthony Dukich, fra Tugomir Soldo i fra Marko Kozina. U to vrijeme se ostvario davni san zupljana – sagradjena je nova skola i velika zupna dvorana. Uvjeti za taj veliki pothvat bijahu povoljni jer je zupa u pastoralnom i materijalnom pogledu prolazila kroz razdoblje stabilnosti, a zupljani, osobito mladi, s odusevljenjem se ukljucise u velike radove. Gradnja je pocela 18. rujna 1960., a 24. rujna 1961. nadbiskup Albert Meyer svecanoje blagoslovio novu skolu i dvoranu. Sve skupa, gradnja i namjestaj stajahu 256.000 dolara. Tako je Hrvatska zupa sv. Jeronima proslavila svoj zlatni jubilej 1962. u novoj prostranoj dvorani i u suvremeneo opremljenoj skoli.
Fra Steve Raich, koji je naslijedio fra Vitomira, ostao je na zupi do 1967. Kroz to vrijeme preuredio je zupni stan sukladno svojstvenoj mu jednostavnosti i strogoci duha. Njegov nasljednik, po prirodi otvoren, blagoglagoljiv i puku blizak, fra Theodore (Bozidar) Benkovic (1967.-1969.), posebnu brigu posvecivase starima i bolesnima u zupi, te otplati duga za skolu. Pomocni zupnik mu bijase fra Dominik Coric (1967.-1971.).
Novi zupnik fra Marko Kozina (1969.-1976.) preuredio je svetiste sukladno liturgijskim uputama II. Vatikanskog sabora. Uveo je hladjenje u dvorani i crkvi. Pod njegovim vodstvom mladi zupni pomocnici, najprije fra Ante Cuvalo, pa onda fra Ivan Bradvica i fra Leon Galic, unijeli su nov zamah u duhovnu i kulturnu skrb, osobito za novodosle hrvatske zupljane. Tako je na blagdan sv. Blaza 3. veljace 1973. otvorena “Hrvatska djecja skola Kardinal Alojzije Stepinac”. Upisalo se odmah 40 djece. Skola se odrzavala subotom od 10 do 12 sati u skolskim prostorijama. Ucili su hrvatski, povijest, zemljopis, vjeronauk, hrvatske pjesme i plesove. Nakon fra Ivana Bradvice, njegovo je djelo nastavio fra Leon (od 1975.).
Fra Marko je ostao na zupi do 1976., kad je kao novoizabrani kustos hrvatskih franjevaca preuzeo sluzbu poglavara franjevacke zajednice, a u sv. Jeronimu ga je naslijedio fra Pavo Maslac (1976.-1979.). Zajedno s pomocnim zupnicima fra Leonom Galicem i fra Slavkom Soldom (1977.-79.) razvio je pastoralnu djelatnost otvorena srca i vrata svima, sto su zupljani dobro osjecali i cijenili pa su se i sami jace ukljucivali u zupne sluzbe. U 1977. zabiljezen je najveci broj krstenja u zupi (77), nakon 1931. godine. Ureden je u to vrijeme djecji vrtic i ulaz u skolu. Hrvatska skola dobila je status model-skole HISAK-a (Hrvatske izvandomovinske skole Amerike i Kanade), a hrvatski jezik prvi put je priznat i u gimnazijama grada Chicaga kao izborni predmet prema ispitnom programu koji je priredio fra Salvko Soldo.
U srpnju 1979. zupa je dozivjela novu pastoralnu smjenu. Zupnikom je imenovan fra Anthony Dukich (1979.-1982.), a pomocnikom fra Ljubo Krasic (1979.-1980.), koji je vrsio i sluzbu ravnatelja Hrvatskog etnickog instituta. Kao skladan tim, poduzeli su odmah 1979. obnovu crkve i sestarskog samostana. Na spomen Branimirove godine (879.-1979.) postavljena su na crkvi sestera ulazna vrata od masivne hrastovine s hrvatskim krizem. Takoder je i HISAK-ova model-skola djelovala vrlo uspjesno.
U prosincu 1979. pokrenut je bio u zupi sv. Jerke i radio program “Glas hrvatskih zupa i kulturnih ustanova”, kojemu jeurednik bio fra Ljubo, a zamjenik urednika o. Ivo Plenkovic. Ukljucene su bile sve cetiri hrvatske zupe, a isto tako i druge hrvatske ustanove u Chicagu. Nakon fra Ljubina premjestaja za pomocnog zupnika dosao je fra Jozo Cuic (1980.-1982.), fratar s posebnom ljubavlju za teolosku knjigu i karizmom za stare i bolesne. Kako se ni on ni drugi nitko nije prihvatio vodenja radio programa, on se uskoro ugasio.
God. 1982. fra Anthony je bio premjesten u Ambridge, a zupnikom sv. Jerke postade fra Jerome Kucan (1982.-1985.). Uvijek revan, tocan i svugdje nazocan, on je nastavio s potrebnim obnovama. Iste godine mu je za pomocnika dosao fra Hrvoslav Ban (1982.-1992.), koji se posebno brinuo za hrvatsku skolu i organiziranje priredbi za Bozic i Majcin dan. Uz rad u zupi i hrvatskoj skoli on je vise godina uredjivao i Hrvatski katolički glasnik (1986.-1992.) i Hrvatski kalendar (1987.-1992.). God. 1985. izdana je “Spomen knjiga Alojziju kardinalu Stepincu u njegovoj godini 1985.”, koju su priredili fra Hrvoslav, ucitelji i odbor Hrvatske škole Kardinal Stepinac.
U lipnju 1985. zupnikom je imenovan mladi franjevac fra Mate Ruyechan (1985.-1995.), blizak mladima i siroko otvorena srca prema svima. On je zajedno sa svojim pomocnikom fra Hrvoslavom, casnim sestrama i zupljanima pripremio proslavu 75. obljetnice zupe (1987.). Tim povodom izdana je i spomen knjiga s veoma kvalitetnim slikovnim prilozima iz ranih godina zivota zupe. Nakon fra Hrvoslavova odlaska u Hrvatsku (1992.) zupni su pomocnici bili: fra Veselko Kvesic (1992.), fra Miro Grubisic (1993.-1994.), fra Marko Kozina (1994.-1996.). Nakon sto je fra Mate premjesten u Sharon, zupnikom je u sv. Jeronimu imenovan fra Zvonimir Kutlesa (1995.-1997.). On je po dolasku u zupu unio svoje veliko iskustvo u obnovi zupnih prostorija sukladno radnim i zdravstvenim potrebama onih koji tu rade i zive.
Od 1996. pomocnim zupnikom je posato mladi magistar teologije fra Jozo Grbes, fratar velike radne energije i jezgrovite propovijedi. God. 1997. novim zupnikom sv. Jeronima imenovan je fra Jozo Grubisic. Dvojicu fra Joza i cijelu zupu cekao je veliki posao obnove crkve. Planovi su dogotovljeni i od biskupije odobreni, a radovi su vrijedni 295.000 dolara. Konacno je 1998. potpuno dogotovljeno procelje crkve, koje je zasjalo novim svjetlom, jer je namjesto trosne cigle postavljen bijeli mramorni kamen. Takodjer je obnovljen i trosni crkveni zvonik.
U 1997. zupa je imala 1050 obitelji ili samaca na adresaru, 600 sa zupnim omotnicama. U 1997/98. zupnu skolu pohadalo je 168 ucenika u 8 razreda, a u hrvatskoj skoli Kardinal Stepinac bilo je 50 ucenika i 5 ucitelja. Ravnatelj je hrvatske skole fra Jozo Grbes, a predsjednik odbora za 1998/99 g. Dusko Kraljevic. U zupnoj skoli jos djeluju dvije sestre Klanjateljice krvi Kristove, ali je ravnateljica civilna osoba. Osim brojnih pokrajinskih i mjesnih udruga koje su tradicionalno vezane uz sv. Jeronima na Princetonu, u zupi djeluje i osam crkvenih drustava: Drustvo Imena Isusova, St. Jerome’s Auxiliary, Oltarsko i krunicarsko drustvo, Marijino drustvo, Kolo skupina i tamburica “Kardinal Stepinac”, Catholic War Veterans i dva zupna zbora koji pjevaju pod misama, jedan pod ravnanjem gosp. Josipa Cepurana i drugi gdice Mary Ellen Ratkovic. Zupni bulletin izlazi tjedno na engleskom i hrvatskom jeziku.
Zupa sv. Jeronima izdala je vise spomen-knjiga povodom raznih godisnjica zupe i skole, te gotovo redovno izdavala godisnja izvjesca u formi knjizica na 48 do 96 stranica. Ponajbolje uredjena i najbogatija sadrzajem i slikovnim prilozima bila je “Spomen knjiga 20-godisnjice”, koju je priredio fra Blaz Jerkovic 1932. godine.
