MZOŠ priprema likvidaciju časopisa na hrvatskom jeziku i sužavanje broja znanstvenika u Hrvatskoj
Dr. sc. Ivica Tijardović dobro je poznati autor na stranicama ne samo Hrvatskoga fokusa. Vrsni stručnjak za pomorstvo, bavi se i drugim temama. Tako je nedavno u jednom dnevnom listu problematizirao neke odluke ekipe ministra Željka Jovanovića. Primijetio je da se više ne će financirati znanstveni projekt jednoga vrlo poznatoga tehničara, pa i na stranicama ovog tjednika. Samo zato što je umirovljenik. Mlađahna ekipa u MZOŠ-u smatra da su svi stariji od njih, osobito oni iznad 65 godina nesposobni za bilo što. Osim ako su u pitanju neki seniori glasovitog Foruma za etičnost. A brojna istraživanja pokazuju da oni stariji, ne samo znanstvenici, sposobni za povezivanja za koje mladi nemaju sposobnosti jer još nemaju što povezivati. Primjerice njihovi doktorati sigurno to ne omogućuju jer nemaju što povezati budući im najčešće nedostaje iz struke ali i života.
Svjesno ili nesvjesno dr. I. Tijardović otvorio je na taj način Pandorinu kutiju hrvatske znanosti i visokog obrazovanja. To me je potaklo da pogledam popis projekta za koji je obustavljeno financiranje. Razlozi koje se navode su skupni. Ali su zanimljivi naslovi ukinutih projekta. Završena je godina obilježavanja 300. godine rođenja Ruđera Boškovića. Pa je ukinut projekt Boškovićeva Theoria philosophiae naturalis i hrvatske filozofske tradicije. A iz jednog nedavnog članka u dnevnim novinama proizlazi da se hrvatski istraživači baš i nisu proslavili u rasvjetljavanju stvarnog doprinosa Ruđera suvremenoj znanosti, a projekt je bio sigurno takva prilika. Svi koji stanuju u betonskim zgradama znaju za važnost projekta: Razvoj novih materijala i sustava zaštite betonskih konstrukcija, jedino to ne prepoznavaju u mjerodavnom ministarstvu što objektivno i ne začuđuje. Nije moguće provjeriti je li tako, ali ukinuti su neki stvarno revolucionarni projekti. Zbog navodno nepoštivanja proporcija u troškovima.
Međutim, čini se da je ukidanje pojedinih projekata zapravo pučka škola prema onome što priprema ekipa u MZOŠ-u. A to je likvidacija časopisa na hrvatskom jeziku i još snažnije sužavanje broja znanstvenika u Hrvatskoj. Zato me zanima više sudbina onih 1919 projekata koje se financira do 30. lipnja 2012., novi natječaji još nisu raspisani. Znači li to prekid financiranja hrvatske znanosti s tim datumom.
Najprije o časopisima. Na čelo Povjerenstva za izdavačku djelatnost došao je akademik Vlatko Silobrčić. Koji je i sada u svojim visokim godinama najtraženiji znanstvenik u Hrvatskoj. Trenutačno osim navedene dužnosti predsjednika Povjerenstva obavlja još dvije važne funkcije. To mu je visoko priznanje za sve uspješne dužnosti koje je obavljao o čemu zainteresirana znanstvena javnost zna sve, ali u službenoj biografiji na stranicama HAZU-a nema njegove političke djelatnosti koja je iznimno važna za razumijevanje njegova djelovanja.
Za hrvatsku znanstvenu, ali i ostalu znanost je važna činjenica da je predložio 1991. tadašnjem ministru znanosti ukidanje svih časopisa koji se tiskanju na hrvatskome jeziku. I sada 20 godina kasnije, postaje predsjednikom toga Povjerenstva. Koje će se najvjerojatnije odlučiti da troši novac za kante za otpatke, kako je to napisao M. Tatalović u prilogu Tehnopolis tjednika Lider. Odluka tog novog Povjerenstva bit će da treba forsirati financiranje samo onih časopisa koji objavljuju tekstove na engleskom jeziku. Pa će se uz pomoć novca hrvatskih poreznih obveznika debelo financirati časopisi koji cijele brojeve posvećuju autorima iz Češke ili Slovačke ili sa skupova u Grčkoj. Drugi traže da im se plati objava, a treći, pretežito oni s područja prirodnih znanosti objavljuju radove sve većeg broja autora koji nisu uspjeli objaviti u prestižnijim časopisima. A udio hrvatskih autora u tim časopisima je ispod 25 posto.
Nova opasnost stiže iz redova znanstvenih poduzetnika pod izravnim vodstvom ili posrednim vodstvom stranaca. Koji žele otkupiti uspješne hrvatske časopise i time izravno utjecati na izbor nastavnika i ostalih znanstvenika u Hrvatskoj po naredbama moćnih. No, najveće se iznenađenje priprema pripadnicima akademske i ostale znanstvene zajednice, uvođenje financiranja javnih instituta po tzv. srpskom modelu na koji je Srbija izgleda bila prisiljena pristati po diktatu Svjetske banke.
O tim planovima se malo zna, možda nešto znaju u Ribićevom sindikatu. Što se saznalo, a ovdje se prenosi samo u vrlo skraćenom obliku jer ovo nije mjesto za opširne akademske rasprave, već da se ukaže kako se ruši hrvatski nacionalni identitet. Ni prije ni sada vlastodršce ne zanima ništa drugo osim njihovih fotelja iz kojih dokazuju svoju moć, a ne kako stvarno zaposliti ovih gotovo 350 tisuća nezaposlenih. S infrastrukturnim se projektima stvara samo privid da će biti bolje jer tko će investirati u ovu pravno neuređenu zemlju, osim ako im se ne omogući super profit. A ako netko nešto zna o poslu bolje od moćnika, s dokazanim rezultatima u privređivanju, a ne gospodarenju, završi kao jedan od najuspješnijih privrednika u samostalnoj Hrvatskoj Vladimir Ferdelji.
Što znači srpski model u usporedbi npr. sa slovenskim protumačit će se na temelju izvještaja ERAWATCH-a (zajednička inicijativa European Commission’s Directorate General for Research and Innovation i Joint Research Centre) za 2010. za navedene zemlje? Prvo pitanje je gdje je takvo izvješće za Hrvatsku? Nema ga za tu godinu, pa je pravo pitanje zašto ga nema?
Iz izvješća za Sloveniju proizlazi da ona ima sličan sustav našem sadašnjem, jer istraživači u javnim istraživačkim organizacijama imaju status javnog službenika s točno definiranom plaćom (u mnogim državama je tako) a moguć je dodatak, ako se istražuje po narudžbi gospodarstva. U Srbiji plaće određuje sama organizacija, naime mjerodavno ministarstvo određuje samo minimalnu plaću, a ostatak određuju instituti/sveučilišta iz komercijalnih projekata.
Što će se stvarno dogoditi u Hrvatskoj za sada je nepoznato jer signali koji dolaze iz dobro obaviještenih krugova nisu sasvim jasni. U situaciji potpunog izostanka bilo kakve suvisle znanstvene politike, jer ministar ima važnija posla(!), poput „isušivanja nogometne močvare“, čini se da do riječi dolaze pripadnici svojevrsno proglašenog Foruma za etičnost.
Dr. I. Tijardović je pokrenuo brojna pitanja što je odlika onoga koji vidi i izvan svog radnog mjesta. Nameće se novo pitanje zašto za takve ljude nema mjesta tamo gdje se stvaraju politike. Po redu, kuda ide ova zemlja, kakva joj je gospodarska politika, znanstvena politika u funkciji gospodarske politike. Izgleda da se znanstvenu politiku prilagođava moćnicima, poput Svjetske banke. A znanstvenici nisu u stanju objasniti političarima da postoji jedan nobelovac iz ekonomije koji tvrdi da nešto u vlasništvu države nije ništa loše, ako se dobro time upravlja. Ali isprani mozgovi uporno tvrde da je država loš gospodar, što jeste ako njome upravljaju osobe s takvim stavovima.
Želimir Jušković/hrvatski-fokus.hr
