Vesna Pusić danas u Istanbulu na summitu “Prijatelji Sirije” – o osporavanju tuđeg i vlastitog suvereniteta
U dopisu ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske stoji slijedeće priopćenje: “Ministrica vanjskih i europskih
poslova Vesna Pusić sudjelovat će u nedjelju, 1. travnja 2012. godine, u Istanbulu, na drugom sastanku skupine Prijatelji Sirije.
Sastanak će okupiti preko 140 visokih dužnosnika i predstavnika iz brojnih zemalja svijeta i međunarodnih organizacija, u cilju iznalaženja rješenja za okončanje krize, učinkovitu dostavu humanitarne pomoći ugroženim civilima i osiguranje preduvjeta za početak demokratske tranzicije u Siriji.
Skupina Prijatelji Sirije prvi je sastanak održala u veljači ove godine u Tunisu kada je od sirijskog predsjednika Bashara al Assada zatražen trenutni prestanak nasilja nad civilima te omogućavanje dostave međunarodne humanitarne pomoći. Imajući u vidu konstantno pogoršanje humanitarne i sigurnosne situacije u Siriji, međunarodna zajednica i ovim sastankom želi ukazati na potrebu zajedničkog djelovanja i žurne pomoći sirijskom narodu.
Republika Hrvatska nije bila pozvana na prvi sastanak Prijatelja Sirije u Tunisu, ali je sada uključena u ovu važnu međunarodnu skupinu.”
Prisustvom na summitu “Prijatelji Sirije” Hrvatska je odabrala krivi put koji joj može dugoročno štetiti
Ovim potezom Hrvatska je još jednom pokazala da želi biti dio globalne anti-Assad koalicije predvođene SAD-om, EU-om i pojedinim arapskim zemljama.
Ministarstvo govori o “preduvjetima za početak demokratske tranzicije u Siriji” – zar to nije bio novi Ustav koji je usvojen 27.2.2012 u kojem se prekida jednostranački sistem vlasti i uvodi ograničenje predsjedničke dužnosti na samo dva mandata? (vidi: Prošao sirijski referendum o novom Ustavu – sirijski narod odlučio: želimo reforme koje provodi Bashar al-Assad).
Zar nije u svrhu prekida nasilja UN-ovo Vijeće Sigurnosti odobrilo tzv. “plan od 6 točaka” pod vodstvom Kofi Annana? (vidi: Kofi Annan, sirijska kriza i plan od 6 točaka – mir je na dohvat ruke, ako se strane ruke odmaknu)
Sada, kada smo i formalno upleteni u tzv. summit “Prijatelji Sirije” moramo si postaviti pitanje – koji je zapravo cilj tog summita i zašto Republika Hrvatska sudjeluje na istome?
Cilj summita nije nikakvo okončanje krize već njeno sistematsko produbljivanje – na posljednjem summitu (na kojem Hrvatska nije bila nazočna) otvoreno se govorilo o kršenju osnovnih međunarodnih zakona i potrebi ilegalnog slanja oružje pobunjeničkim frakcijama unutar Sirije (vidi:Izvještaj Human Rights Watch-a: naoružane pobunjeničke skupine u Siriji vrše zločine). Summit “Prijatelji Sirije” održan u Tunisu 24.2.2012. nastojao je stvoriti paralelno međunarodno tijelo – izvan jurisdikcije UN-a – koje bi se svijetu lažno predstavilo kao kakva nova “međunarodna zajednica”.
Konačni cilj je odglumiti masovnost (“140 visokih dužnosnika i predstavnika iz brojnih zemalja svijeta”) i na temelju iste kršiti međunarodne zakone i suverenitet druge međunarodno priznate države.
Dostavljanje oružja, nasilno stvaranje “humanitarnih” koridora itd. – sve su to brutalna kršenja suvereniteta i međunarodnih prava.
Hrvatska, kao formalno nezavisna i suverena država, morala bi upozoriti protiv ovih tendencija i uputiti jedini pravičan proglas koji je u ovom trenutku moguć – upozoriti sve strane na poštivanje povelje UN-a, međunarodnih zakona i drugih deklaracija koje sačinjavaju međunarodnu zajednicu naroda.
Svojim prisustvom na summitu “Prijatelji Sirije” Hrvatska je odabrala krivi stav i svrstala se na stranu onih zemalja koje drže da su međunarodni zakoni “mrtvo slovo na papiru”. Činjenica da je Hrvatska “mala zemlja” nije opravdanje, postoje daleko manje zemlje od Hrvatske s daleko pravičnijim stavovima po pitanju međunarodne politike.
Političko-ekonomski put koji je odabrala hrvatska Vlada ne šteti samo međunarodnom ugledu ove zemlje, već i njenoj ekonomiji, a samim time i svim njenim stanovnicima (vidi: Svakim danom dok je Bashar al-Assad na vlasti u Siriji, INA gubi 13,4 mil. kn prihoda).
Ne samo da Hrvatska ovim potezom opravdava kršenje suvereniteta druge zemlje, zemlje koja nikada nije bila negativno nastrojena prema Republici Hrvatskoj (štoviše, i sam dopis ministarstva govori o velikoj ekonomskoj suradnji), već ovim potezom ozbiljno dovodi u pitanje vlastiti suverenitet i mogućnost autonomnog donošenja odluka po pitanju vanjske i unutarnje politike.(net.hr/advance/benedikt)
