Mate Kovačević: Foreign Offices u hrvatskom pravosuđu
Ne može se reći da hrvatsko pravosuđe nije baš nikako napredovalo, nu drugo je pak pitanje u kojem se smjeru taj pravosudni napredak kreće. Prema aktualnim podatcima iz Vrhovnoga suda, u Hrvatskoj postoje tisuće sudskih sporova, koji su otvoreni najmanje jedno desetljeće, a na početku 2012. godine općinski sudovi u Hrvatskoj imali su 15.894 građanskih i 98 neriješenih kaznenih predmeta starijih od deset godina. Istodobno, županijski sudovi imali su 6.682 građanskih i 40 kaznenih predmeta, što znači ukupno 22.714 neriješenih predmeta starijih od deset godina.
Većina neriješenih predmeta nalazi se na Općinskom sudu u Zagrebu, koji ima 6.531 otvoren predmet podnesen prije 2001. godine. Dakle, brzina rješavanja sporova, što je jedna od bitnih osobina pravednosti u hrvatskom pravosudnom sustavu očito još uvijek ne može dobiti prolaznu ocjenu, pa se onda s pravom svatko može pitati, u čemu se to očituje napredak reformi hrvatskoga pravosudnog sustava, koje se navodno očituju iz suradnje s britanskim ministarstvom vanjskih poslova, kako je to nedavno objavio Foreign Office.
Reforma pravosuđa, koju su u Hrvatskoj očito vodili stručnjaci iz britanskoga ministarstva vanjskih poslova, zadovoljila je doduše političke interese, ali ne i stranke u sporu, koje desetljećima čekaju na sudski pravorijek. Zato se Foreign Office i pohvalio svojim političkim uspjehom, kao posljedicom izravnih pritisaka na političku vlast da u potpunosti na primjer surađuje s Haškim sudom te da na isti način, političkim protivnicima britanskih probitaka sudi i na domaćim suđenjima za navodne ratne zločine.
U izvješću se uopće ne skriva kako je britanska politika u realizaciji svojih probitaka “surađivala s vladom“, a na pojedinim se područjima koristila „i nevladinim organizacijama“. U izvješću se također navodi kako je britanski pritisak „na promicanju nezavisnoga pravosuđa i temeljnih prava“ pomogao da Hrvatska ostvari znatan napredak, pa su tako uvedene „mjere za povećanje tolerancije u društvu, za pomirbu etničkih skupina“, a, kako navodi Foreign Office sad se već „radi na podizanju svijesti i podučavanju policije za „prepoznavanje zločina iz mržnje“.
Također se nastavlja i reintegracija povratnika iz izbjeglištva, što ne znači ništa drugo nego rekolonizaciju Republike Hrvatske. Koliko se god trudili i naprezali da u navedenim pojmovima prepoznaju pravne kategorije, mnogi će ljudi na kraju ipak ostati bez odgovora, jer se radi o čistim političkim pitanjima, isključivo vezanim za interese britanskoga ministarstva vanjskih poslova. U protivnom, kad bi se doista radilo o pravosudnoj pomoći hrvatskom bi pravosudnom bolesniku u pomoć priskočilo ministarstvo pravosuđa ili neko drugo neovisno tijelo britanske sudbene vlasti.
Nakon ovako javnoga hvastanja postaju nam mnogo razvidnije pozadine oko uhićenja i suđenja hrvatskih branitelja, optuženih za navodne ratne zločine pa čak i zatvorsko ubojstvo generala Đure Brodarca, za koje dosad još nitko nije odgovarao ili pak sudsko mrcvarenje branitelja Mihajla Hrastova te montiranje procesa i pravomoćna presuda branitelju Veljku Mariću na beogradskom sudu te hrvatska politička šutnja nad njegovom sudbinom. Kad bi se pak doista radilo o istinskoj pomoći u razvoju pravosuđa i ustrojavanju neovisne sudbene vlasti politika ne bi smjela imati svoje prste u progonu, podizanju optužnica, presudama i određivanju kazni kao što je to razvidno iz nabrojenih slučajeva.
Foreign Office će pratiti Hrvatsku do ulaska u EU
Nepristrano pravosuđe već bi davno podignulo primjerice optužnice protiv počinitelja masovnih poratnih komunističkih zločina nad hrvatskim narodom te organizatora komunističkih logora i kazamata u kojima su živote izgubile na tisuće ljudi, ali i udbaških ubojica koji su desetljećima likvidacijom svojih političkih neistomišljenikačuvali zločinački komunistički režim .
Kad je na primjer zbog iznošenja historiografskih činjenica povjesničar Nikolaj Tolstoj 1986. utvrdio britansku odgovornost za masovne pokolje nekomunističkih izbjeglica 1945. u Austriji, a među njima i brojnih Hrvata, Toby Low, načelnik štaba nekadašnjega britanskoga Petog Korpusa, koji je kasnije postao lord Aldington, podigao je protiv Tolstoja tužbu za klevetu pa je historiograf osuđen na globu od milijun i pol funta i plaćanje sudskih troškova od još milijun funti, a knjiga mu je u cijeloj Velikoj Britaniji zabranjena i povučena iz prodaje i iz knjižnica.
Eto, to je neovisno pravosuđe, čija politika danas diktira pristranost u procesuiranju i na hrvatskim sudovima. Naše Državno odvjetništvo, neovisno od bilo kakva hrvatskoga nadzora, očito je pod paskom britanskoga ministarstva vanjskih poslova pa zato i odrađuje političke poslove, za koje se danas Foreign Offices može javno hvastati.
M. Kovačević/hrsvijet
