Zajedničke teme: Američka vlada krši vjersku slobodu – Nesigurnost vlada Europom
Ovo je razvidno kršenje vjerske slobode – ustvrdila je profesorica Mary Ann Glendon u članku objavljenom u prestižnom američkom glasilu Wall Street Journal govoreći o zdravstvenoj reformi američkog predsjednika Obame. Predsjednica Papinske akademije za društvene znanosti posebno se osvrnula na zakon koji bi obvezivao katoličke ustanove na jamčenje kontracepcijskih pripravaka, pobačaja i eventualne sterilizacije.
Glavni cilj te reforme – piše profesorica – nije zaštita zdravlja žena nego pokušaj da se vjerske organizacije uključi u politički program. Profesorica stoga tvrdi da, suprotno onomu što pretpostavljaju neka obavijesna sredstva glede toga problema, nije zabrinuta samo katolička manjina nego i sve vjere, jer je u pitanju poslanje svih Crkvi, uključujući Katoličku, da svima, bez obzira na vjeru, omoguće društvene službe, poput zdravstva i obrazovanja, u skladu sa svojim uvjerenjima. A osim toga, ako ozbiljnije promotrimo problem – piše nadalje Glendon – svjedoci smo napada na one ustanove civilnoga društva koje predstavljaju važne socijalne amortizere između građana i punomoćne države.
Ako se vjerske ustanove, koje se bave odgojem, zdravstvom i društvenim uslugama, primora da budu sredstva političke uprave, onda vlada učvršćuje svoj monopol nad tim uslugama, a to znači „svođenje religije na privatnu djelatnost“. Osvrnuvši se na sudski proces protiv vlade da se spriječi pravomoćnost zakona, profesorica doslovno piše: U cijeloj zemlji, katolici i nekatolici traže da suci odbiju napad na sposobnost pojedinca i vjerskih skupina da ispovijedaju svoju vjeru, da ih se ne primorava da krše osobna i najdublja moralna uvjerenja. Ako se ne izmijeni zakon, on će vjersku slobodu potisnuti s najuglednijeg mjesta među najomiljenijim slobodama u zemlji – zaključila je profesorica Glendon.
<<<<<<<<<<<<<
Nesigurnost vlada Europom
Ako je suditi prema onomu što se zbiva posebice s novčanom krizom u europskim državama pa u odnosima između Francuske i Njemačke te zahtjevima za izlazak Grčke iz eurozone i napokon očekivanog prihvaćanja svih europskih država, pa i oporbi u njima da Hrvatska postane ono što je uvijek bila, kako to volimo ponavljati, tj. dio Europe, jedva se tomu možemo nadati za zato određen datum.
K tomu još valja promotriti i stanje s ljudskim pravima kako ga prikazuje Amnesty International koja sve više postaje ipak ovisna o tome da se poziva na pravo, ali ne i na obveze. Kad o Hrvatskoj izvješćuje, kao da čitamo zapadne političare koji Hrvatskoj nisu skloni. Kad govore o drugim novonastalim državama, jednako se drže političkih klišeja koji su se godinama stvarali.
Na hrvatskim se portalima već pojavljuju mudrijaši koji osporavaju pisanje Glasa Koncila, posebice glede Pelješkoga mosta, jer se ljudi iz Crkve smiju argumentirano i neargumentirano ismijavati, ali sve je to samo sa svrhom ulagivanja novoj vlasti, za koju i Karamarko kaže da još nije učinila ništa ozbiljno. Pa valjda će se s jačom oporbom ipak malo uozbiljiti.
RV/benedikt
