Knjiga o Radimiru Čačiću jedinom političaru koji je prevario Židove i ostao živ
Krešimir Kovač napisao je optužnicu kojoj nedostaje pečat DORH-a Radimir Čačić blefom o svojoj nedodirljivosti zapravo prolazi neokrznuti
i mnogi se ne usuđuju protiv njega pisati i govoriti. Ali stvari se polako mijenjaju i to nabolje, kaže varaždinski novinar.
Iako je prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić izdavanje knjige „Uspon Radimira Čačića 90-ih“, autora Krešimira Kovača, prema riječima novinara Saše Lekovića, komentirao kao pokušaj političkih protivnika da iskoriste ‘lokalnog novinarčića’ kako bi mu naštetili, pa je zbog toga knjigu odbio veliki broj izdavača, knjiga je ipak objavljena, pa i promovirana u četvrtak u knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića. O knjizi su govorili Saša Leković, Darko Petričić i sam autor, mladi varaždinski novinar Krešimir Kovač.
O zanimljivom putu knjige do čitatelja je svjedočio Saša Leković koji je istaknuo da je ovo promocija knjige koja je izdana prije godinu i to kroz projekt SCOOP-a, danskog udruženje istraživačkih novinara koje financira istraživačke priče na području jugoistočne Europe. Varaždinski novinar Krešimir Kovač odlučio je zatražiti pomoć u istraživanju Čačićevih poslovnih aktivnosti vezanih uz tvrtku Coning, a posebno uz posao u Izraelu, koji je početkom devedesetih prozvan poslom stoljeća, ali je u potpunoj tišini neslavno propao ostavivši za sobom brojne nepodmirene obaveze. Coning, koji su Izraelci tužili zbog pretrpljene štete nikad nije podmirio dugove, niti je Čačić kao čelni čovjek snosio bilo kakvu odgovornost zbog tog poslovnog fijaska. Saša Leković naglasio je kako se za pomoć pri izdavanju javio veliki broj politički zainteresiranih koji autoru nisu bili prihvatljivi zbog same politizacije slučaja.
Politolog i novinar Darko Petričić je govorio o samom liku i djelu Radimira Čačića i to šire od samog perioda kojim se knjiga bavi (rane 90-e), te je istaknuo kako knjiga zapravo prikazuje životni i poslovni princip rada Čačića, a o čemu je on pisao u članku koji je nazvao: “Kako je Čačić uspio prevariti Židove i ostati živ?”
– Čačiću je Izrael prvi milijun, početni kapital kojim je kasnije krenuo u osvajanje i koji mu je omogućio da postane no što je danas. A iza Izraela je uslijedilo mnogo takvih projekata, od Dubrovnika, preko Zadra i Varaždina koji su bili potpuni fijasko i skoro svi su modelom slični poslu u Izraelu, a jedini project koji je Čačić uspješno završio je bio izgradnja nova zgrada HKB-a na Ksaveru, mramorno i raskošno izdanje koje je doživjelo osudu javnosti zbog rasipnosti. Vrlo je zanimljiv i podatak o sudjelovanju Čačića u izgradnji naših autocesta jer postoji podatak da u gradnju autocesta nije uložen niti jedan gram željeza iz hrvatskih željezara, a ako se sjetimo sudbine radnika Sisačke i Splitske željezare i njihovih tvrtki onda nam je jasno koliko štete je nanijela odluka da se željezo uvozi hrvatskom gospodarstvu I građanima – rekao je Petričić.
Petričić je povukao i nekoliko zgodnih paralela između Sanadera i Čačića i istaknuo da je HDZ imao Fimi Mediu i Nevenku Jurak, a da Čačić ima FIMA-u i Milana Horvata. Još zgodnija paralela je vezana za usluge PR-a, pa su tako Sanader i Nevenka Jurak zamijenjeni sličnim tandemom, Čačić i Ankica Mamić.
– Tu sličnost najbolje oslikava instaliranje 4 člana nadzornog odbora Badela iz redova HNS-a, a Badel u zadnjih 2 godine s Ankicom Mamić ima odrađenog PR posla u vrijednosti 1,5 miliona kuna – ističe Petričić na kraju svog izlaganja.
Autor Krešimir Kovač je govorio o samoj knjizi, o njenim namjerama i ciljevima. Namjera knjige nije bila napasti Čačića, niti sudjelovati u političkoj borbi za prevlast, nego napad na nepravilnosti koje su duboko ukorijenjene u našem društvu. Period kojim se knjiga bavi ima povijesni odmak, a autor ističe da je zapravo pravi korijen svih kasnijih događanja u 80-ima gdje su neki iskoristili slabost bivše države i počeli se pozicionirati za nalet na mladu i nejaku novostvorenu demokratsku državu koja još nije imala razvijene mehanizme za borbu s takvim pojavama.
Nakon promocije pitali smo autora neka pitanja iz domene koja je puno šira od knjige koju je predstavio.
Spomenuli ste tijekom predstavljanja da u hrvatskom društvu postoji još uvijek osjećaj da su političari nedodirljivi i da ljudima još uvijek nije jasno da smo u demokraciji i da se ne ide u zatvor jer se o nekom političaru ružno piše i govori. Nije li i Vaša knjiga dokaz da je Čačić ipak dovoljno moćan jer uz sve argumentirane i dokumentirane činjenice nije protiv njega pokrenuta niti istraga, a kamoli da snosi posljedice?
– Mislim da ipak živimo u demokraciji, da se može pisati i govoriti o nekom političaru, da postoji međunarodna zajednica i mnogi drugi faktori koji sprječavaju da se prema novinarima postupa kao u bivšem sustavu, ali da ljudi još nisu toga svjesni i da Čačić i slični koriste tu činjenicu i da blefom o svojoj nedodirljivosti zapravo i prolaze neokrznuti i mnogi se ne usuđuju protiv njih pisati i govoriti. Ali stvari se polako mijenjaju i to nabolje. Doduše nema još uvijek pokrenutih postupaka protiv Čačića iako me je jedan visokopozicionirani dužnosnik pitao: “jesi li ti svjestan da si napisao optužnicu protiv Čačića?”
Dakle, samo na ovoj Vašoj knjizi staviti pečat DORH-a i to je to?
– Svaka rečenica u knjizi je potkrijepljena dokumentom, tako da da. A zašto nema akcije DORH-a ne znam, ali kad se stvori kritična masa ljudi koji otvaraju ova pitanja onda će i oni morati reagirati.
Zašto kod nas ljudi šute, zašto se kod ljudi ne stvara kritična masa iako bi za sve zemlje zapadne Europe jedan ovakav gaf kojih je Čačić pun značio trenutnu akciju svih segmenata društva i micanje takvog političara s pozicije?
– Pa mi imamo tradiciju loših političara i to zadnjih puno godina. Navikli smo na loše, navikli smo da se protiv tih loših ne smije pričati jer će te zatvoriti, navikli smo da su oni moćni I nedodirljivi. To se mora promijeniti, moraju ljudi shvatiti da ima boljih, da ih mogu sami izabrati i da živimo u demokraciji. Mentalni sklop nam je na žalost još uvijek zaostao u period od prije 30, 40 godina.
Što pripremate dalje, neku knjigu?
– Namjeravam pisati o utjecaju nekih struktura iz bivšeg sustava na današnje društvo, tko u pravosuđu vuče konce i općenito pokušati utvrditi dokle smo stigli u shvaćanju i prihvaćanju demokracije.
Kakva je poruka mladima koji dolaze, koji žele u novinarstvo, koji žele istraživati i pisati o pojavama kao što je “Čačić”? Dao odu van jer ovdje je situacija beznadna?
– Nije beznadna. Imamo tešku bitku pred nama, ali imamo internet, nove medije, društvene mreže, nevladine udruge, vanjske partnere i mnogo još toga. Moja knjiga im je najbolji dokaz kako se unatoč bojkotu mainstream medija ipak može napraviti dobra stvar. Naime, knjiga je prodana bez ijednog predstavljanja i s tek ponekim spominjanjem u nekom mediju. To je najbolji dokaz kako se ipak može i kako bitka nije uzaludna. A stvari će se polako mijenjati, kad se promjene osjete i kad ljudi shvate da se ipak može nešto mijenjati, onda će umjesto navike da imamo loše političare promjena postati navika, a to je dovoljno da se stvari onda same srede. Najteže je stvari pokrenuti, kasnije inercija radi posao. A projekti poput ove knjige su upravo ono što pokušava pokrenuti uspavanu i preplašenu Hrvatsku i bitno je da ih je sve više jer samo zajednički to možemo, svaki takav projekt sam za sebe je unaprijed izgubljen.
|
‘Coningomanija’ Uspon Radimira Čačića 90-ih je knjiga o prvom poslovnom pothvatu Radimira Čačića u Izraelu gdje je Coning kao izvođač radova sudjelovao u izgradnji 50 000 stanova za pet godina. Knjiga u prvom dijelu otkriva detalje ugovora između Coninga i izraelske tvrtke Ben Yakar Gata u kome izraelci ne odgovaraju za bilo kakvu štetu koja bi eventualno nastala prema podizvođačima. Kako bi iskoristio tu stavku ugovora, Coning angažira građevinsku tvrtku Zagorje i odvlači u Izrael njihovu mehanizaciju koja nakon neisporučenih radova ostaje u Izraelu zaplijenjena i to tvrtku Zagorje dovodi na rub propasti. Knjiga donosi i sudsku presudu u kojoj trgovački sud u Varaždinu presuđuje da je Coning Holding oštetio Zagorje LTD te da je tuženik „Ing-projekt“ kao pravni slijednik „Coning-Holdinga“ dužan platiti „Zagorje LTD-u“ iznos od 10 721 179,64 USD. Knjiga donosi i presjek pretvorbe i privatizacije Coninga u kojem je vidljivo da je Radimir Čačić bio na čelu skupine koja je radila procjenu vrijednosti tvrtke te da je uoči privatizacije tvrtka podcijenjena i da su iz bilanci izostavljena potraživanja tvrtke. Kasnije se naplatom tih potraživanja financirao sam otkup dionica i time je Coningu napravljena ogromna šteta. No iako su Izraelski vjerovnici pokušali istim putem ishoditi odštetu od Coninga, knjiga donosi niz sudskih presuda koje pokazuju kako pravosuđe nije ništa poduzelo i kako su zapravo svi ti sporovi propadali. No možda najzanimljiviji podatak u knjizi je odluka o poništenju privatizacije Coninga jer je utvrđeno da je Coning iz svojih sredstava platio 91,14 % dionica. Tu odluku fonda za privatizaciju je donio 1996 .g. ali je u srpnju 2000.g. to rješenje poništeno i Coning je vraćen Čačiću. Sudbina Coninga (Ing projekta) je zaključena nedavno, tvrtka je otišla u stečaj s milijunima kuna dugova koje nikad neće podmiriti. Od tvrtke koja je kupljena njenim vlastitim sredstvima ostali su na jednoj strani dugovi, a na drugoj prava poplava tvrtki kćeri koje su preuzele imovinu, poslove i zdrave segmente poslovanja. Samo neke od njih su: Conkos d.o.o., Consa d.o.o., 3C-Coning d.o.o., Coning Beta, Coning Alfa… Na ovoj mrtvoj tvrtki je samo moguće napraviti autopsiju, a knjiga Krešimira Kovača je upravo to. |
Autor: dnevno.hr|
Photo: K.K.
