Ljetna lektira: Miloszev roman Zasužnjeni um
Ljetna lektira
ROMAN “ZASUŽNJENI UM” CZESLAWA MILOSZA
Živeći u vrijeme dvaju najvećih totalitarnih sistema u modernoj povijesti, socijalizma i komunizma, kao svjedok nacističkih zločina u Poljskoj, Holokausta, gulaga i sovjetske diktature u Istočnoj Europi, Czeslaw Milosz piše o tragičnim zbivanjima svoga vremena.
U književnosti se prvi put javlja u časopisu Alma Mater Vilnensis, a njegova prva knjiga bila je zbirka pjesama pod nazivom »Poema o ukočenu vremenu«, objavljena kada je Milosz imao samo 21 godinu. Već u to doba Milosz je bio suosnivač i najistaknutija osoba književne skupine Zagary, koja će uskoro postati najznačajnija pjesnička pojava poljskoga pjesništva tridesetih godina 20. stoljeća. Godine 1980. dobiva Nobelovu nagradu za književnost.
Jedno od njegovih najpoznatijih romana je ”Zasužnjeni um”. O toj knjizi – svojevrsnoj anatomiji staljinizma, sam autor je rekao: »Zasužnjeni um, bolan, pod unutrašnjom prisilom, začeo se iz molitve. Da nije bilo moje pobožnosti djeteta odgojena u katolicizmu i sposobnosti da se molim u zrelim godinama, ne bih s time izašao na kraj, deset bih puta poginuo. Na granici molitve, to jest pri koncentriranoj pozornosti, obuzimala me je, doduše rijetko, u važnim životnim trenutcima, svojevrsna intuitivna sposobnost proricanja kada mi se u trenu ukazivala moja budućnost.«
»Zasužnjeni um« je ostavio dubok trag u Poljskoj, gdje je ta knjiga bila zabranjena, ali ilegalno raspačavana, a mnogi su pojmovi koje je inicirala, poput zasužnjena uma, Ketmana i »hegelovskog ugriza« – ušli u svakodnevnu uporabu. Njezinu su ugledu pridonijeli i predgovor njemačkome izdanju Karla Jaspersa te engleskome izdanju – Bertranda Russella.
Živeći u vrijeme dvaju najvećih totalitarnih sistema u modernoj povijesti, socijalizma i komunizma, kao svjedok nacističkih zločina u Poljskoj, Holokausta, gulaga i sovjetske diktature u Istočnoj Europi, Milosz piše o tragičnim zbivanjima svoga vremena, afirmirajući pritom vrijednosti ljudskoga života i tragajući za načinima kako da preživi duh, odnosno ono što je od njega ostalo, u uništenome svijetu.
Taj je pisac, naime, vjerovao da je jedan od najvažnijih problema suvremenoga društva – i na Istoku i na Zapadu – nedostatak moralnih temelja. U svojoj knjizi »Zemlja Urlo« (1977.) Milosz piše da moderan čovjek ima jedino »zvjezdano nebo iznad, a unutra bez moralnoga zakona«.
Osim svoga najznačajnijega djela, »Zasužnjena uma«, Milosz je napisao brojna druga djela od kojih su poznatija »Dolina rijeke Isse« (1953.-1955.), »Rodbinska Europa« (1959.) i »Priviđenja nad zaljevom San Francisco« (1969.).
Prudencija.hr/HUB
