ISLANDSKI POUČAK Ekonomije u Europi  koje su u krizi trebale bi pogledati na mali Island kao na model kako upravljati svojim krizama i brzo se vratiti rastu,

i posebno kako dobiti javnu potporu za umjerenu politiku štednje – rekla je islandska socijaldemokratska premijerka Johanna Sigurdardottir, koja je inače prva predsjednica vlade u svijetu koja se javno deklarirala kao lezbijka.

Za razliku od Hrvatske, gdje su još uvijek prilično uobičajeni homofobni ispadi, seksualna orijentacija njihove premijerke Islanđanima nije posebno zanimljiva, već im je daleko važnije kako ona zemlju izvlači iz krize. A to radi vrlo dobro. Island je 2008. godine jako zapljusnuo val financijske krize, pa su morali tražiti potporu MMF-a. Priču s MMF-om Island je prilično uspješno, iako ima i drukčijih mišljenja, završio u kolovozu prošle godine. BDP im je prošle godine narastao za 3,1 posto. Ove godine očekuju ekonomski rast od 2,8 posto. Stopa nezaposlenosti iznosi oko šest posto.

Nakon što je „izbila“ kriza, država je preuzela kontrolu, tj. „nacionalizirala“ tri velike propale banke. Strani dijelovi banaka nisu se spašavali. Domaći štediše dobili su novac, za razliku od stranaca, među kojima je bilo najviše Britanaca i Nizozemaca. I njihove države, koje su im isplatile novac – radi se o milijardama eura, na kraju će se namiriti, dobrim dijelom od prodaje islandskih državnih udjela, a dio novca je već isplaćen.

Ograničenje prekograničnog kretanja kapitala omogućilo je stabilizaciju financijskog sustava, ali naravno, onemogućava strane investicije, te „iznošenje“ uloženog novca. Radi se o iznosu, prema različitim procjenama, od tri do osam milijardi eura. Dio tog novca ulaže se u nekretnine, pa postoji opasnost da cijene izmaknu kontroli. Island će postupno ponovo omogućiti slobodno kretanje kapitala.

Islanđani su dopustili da tečaj islandske krune znatno padne. To je kratkoročno ostavilo teške posljedice na standard građana, ali je s druge strane islandski izvoz učinilo konkurentnijim. U Hrvatskoj se jake kune – prejake s obzirom na tržišnu konkurentnost hrvatske ekonomije – držimo gotovo dva desetljeća, pa podsjećamo na brod na kojem dobro funkcionira jedino sidro, dok sve drugo hvata „ruzina“, odnosno na vozača koji daje gas s podignutom ručnom kočnicom. Islandski izvoz prošle godine je bio veći od uvoza za preko 850 milijuna eura, a 2010. godine za gotovo milijardu eura. Hrvatski je izvoz 2011. godine bio manji od uvoza za preko šest i pol milijardi eura, a 2010. godine za šest milijardi eura.

Povrat uplaćenog

Island je, bar donekle, zaštitio svoje građane od „dužničkog ropstva“. Islanđani čije je hipotekarno zaduženje iznosilo više od 110 posto vrijednosti kuće, dobili su mogućnost da zatraže da im se zaduženje iznad tog iznosa izbriše. Osim toga, Vrhovni sud je 2010. godine odlučio da je „valutna klauzula“ kod kredita protuzakonita, a ove je godine odlučio da je nedopušteno i da banke dižu kamate na takve kredite, te da višak novca koji su im po toj osnovi isplatili građani moraju vratiti. Doduše, dopušteno je kreditne obveze vezati uz stopu inflacije.
Islandski BDP po stanovniku prema paritetu kupovne moći je na 110 posto prosjeka EU-a, dok je hrvatski na 61 posto. Na Islandu živi 320 tisuća ljudi. Ta je zemlja po broju stanovnika više od trinaest puta manji od Hrvatske.  Dakle, Hrvatska je po broju stanovnika veća od Islanda po prilici onoliko koliko je Italija veća od Hrvatske.

Za Island se može reći da stvarno ozbiljno pregovara sa članicama Europske unije, a ne da prima gotova rješenja. Ali, Island je dobro izradio svoj domaći rad. Island je dio Europskog ekonomskog područja od 1994. godine, što znači da je dio unutarnjeg tržišta EU-a, ali ne i ribarske i poljoprivredne politike. Osim toga, Island je i dio schengenskog područja slobodnog putovanja koje se sastoji od 22 članice EU-a, te Islanda, Norveške, Švicarske i Lihtenštajna.

Pregovori o članstvu Islanda u EU-u započeli su u srpnju 2010. godine, a stvarno se po poglavljima počelo pregovarati u lipnju 2011. godine. Island je brzo „riješio“ pregovaračko poglavlje 23 – pravosuđe i temeljna prava, koje je nama tijekom pregovora do samog kraja zadavalo velike muke, i još uvijek nismo po tom pitanju došli na „zelenu granu“. Naime, još uvijek nismo ispunili sve obveze vezane za to poglavlje, što ojačanim monitoringom nadzire Europske komisija. Island je pak poglavlje 23 otvorio i zatvorio istog dana, 12. prosinca 2011. godine. Dakle, Islanđani svoju kuću drže u redu i zbog toga se mogu bolje postaviti u pregovorima.

– Samo godinu dana nakon što su prva poglavlja otvorena, sada imamo impresivan omjer od osamnaest otvorenih poglavlja od kojih je deset već privremeno zatvoreno. To je vrlo dobar uspjeh. To je zapravo više od toga, to je najbrže što je bilo koja zemlja napredovala od 2006. godine, kada je usvojen obnovljeni konsenzus o proširenju – rekao je krajem prošlog mjeseca Štefan Füle, član Europske komisije zadužen za proširenje.
Island je dakle privremeno zatvorio gotovo trećinu pregovaračkih poglavlja. Pregovori se približavaju najtežim poglavljima, a to su za Island poljoprivreda i, pogotovo, ribarstvo. Što se poljoprivrede tiče, Island će, zbog klimatskih uvjeta, kada se to poglavlje otvori, tražiti nešto slično što je postigla Finska kod pristupanja EU-u, poseban položaj njihove „arktičke poljoprivrede“.

Ribarska politika

Ni pregovaračko poglavlje o ribarstvu još nije otvoreno – trenutačno je najveći problem što nije postignut dogovor između Islanda, Farskih Otoka, Norveške i EU-a oko ulova skuša. O ishodu „ribarskog pregovaranja“ ovisit će i ulazak Islanda u EU. Naime, ako Island bude postigao dobar rezultat u pregovorima, moguće je da će građani na referendumu podržati ulazak u EU. Za sada je, prema anketama, većina protiv. Ipak, više građana Islanda je za nastavak pregovora nego za njihovo prekidanje.

Na Islandu smatraju da zajednička ribarska politika EU-a nije uspješna. Ta je politika sada u procesu reformiranja i izgledno je da će EU prihvatiti dosta rješenja koja primjenjuje Island, pogotovo što se tiče zabrane odbacivanja dijela ulova. Naime, u EU-u se odbaci gotovo četvrtina ulova ribe. I Islandu i EU-u prihvatljiva je regionalizacija zajedničke ribarske politike. Island u pregovorima nije sklon popuštanju kad je u pitanju znatno smanjenje dozvoljene količine ulova nakon ulaska u EU, radi održivosti ribljeg fonda. Kad je u pitanju trgovina ribom i ribljim proizvodima, EU s Islandom bilježi deficit od preko 800 milijuna eura. To je za Island značajan iznos, s obzirom da islandski BDP iznosi oko jedanaest milijardi eura. Više od tri četvrtine ukupnog islandskog izvoza ide u EU, a oko 40 posto tog izvoza čine proizvodi „ribarske industrije“, od kojih Island uprihodi oko milijardu i tristo milijuna eura godišnje.

Islandski ribari godišnje ulove oko milijun i pol tona ribe, a ribari iz cijele Europske unije oko pet milijuna tona. Hrvatski ribari godišnje ulove oko 60 tisuća tona ribe. Islandski isključivi gospodarski pojas završava 200 nautičkih milja od Islanda, a čuva ga Islandska obalna straža. Kada je Island 1958., 1972. i 1975. godine širio svoj isključivi gospodarski pojas, britanskim ribarima to nije bilo pravo, pa ih je od Islandske obalne straže došla štititi i Kraljevska mornarica. U „bakalarskim ratovima“ rezale su se mreže, sudarali brodovi, a čak se i pucalo. Island je na kraju zaprijetio da će zatvoriti bazu NATO-a u Keflaviku, što bi ugrozilo obranu sjevernog Atlantika od Sovjetskog Saveza, pa su se Britanci 1976. godine povukli, u zamjenu za male ustupke. Prisjetimo se, naš se Zaštićeni ekološko-ribolovni pojas (ZERP) od 15. ožujka 2008. godine ne primjenjuje na brodove pod zastavama članica EU-a.

goran kotur/SD

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save