Stipe Mesić u Srbu slavi ubojice partizana i narodnog heroja Marka Oreškovića

ANTIFAŠISTI SLAVE FAŠISTIČKI USTANAK Orešković se zalagao za zajedničku borbu stanovnika Like protiv svih neprijatelja: Pavelića, Hitlera i Mussolinija. Četnicima, koji su činili većinu vojske u Srbu, to nije odgovaralo. Pobili su nedužno stanovništvo i Marka Oreškovića. Za razliku od ovih današnjih, pravog i iskrenog antifašistu

Kod proslave u Srbu stvari su vrlo jasne. Kao matematika. Dan četničkog masakra pokušava se prikazati kao ustanak protiv fašizma. Svemu su kumovali Ivo Sanader, Stipe Mesić, Jadranka Kosor (manje), Ivo Josipović i Milorad Pupovac. Taj se datum danas obilježava gorljivije i glasnije nego su ga u vrijeme SFRJ slavili hrvatski i srpski komunisti.

Jedan od hrvatskih komunista i partizana bio je Marko Orešković Krntija. Nadimak Krntija nije mu ilegalno partizansko ime. Dobio ga je jer je jedno vrijeme radio kao taksist i a svojim vozilom jedva prolazio na tehničkom pregledu. Portal Dnevno nedavno je objavio temu o njemu, a danas, nakon četničkog derneka u Srbu, prigoda je podsjetiti na njega i njegovu ulogu u Lici na početku ratne 1941. godine.

Orešković je Ličanin. Rođen je u Širokoj Kuli kraj Gospića 3. travnja 1895. U službenoj biografiji navodi se da je radio različite poslove u brojnim gradovima i državama. Bio je vozač, mornar, ložač, taksist, pilot.

U Komunističku partiju Jugoslavije učlanio se u 1927. u vrijeme dok je bio osobni vozač Ministra građevine u Beogradu .

U kolovozu 1929. uhićen je kao komunist i Sud za zaštitu države osudio ga je na pet godina zatvora u Srijemskoj Mitrovici i Lepoglavi.

Poslije odsluženja zatvorske kazne, protjeran je u rodno selo, a 1936. priključio se dragovoljcima Internacionalne brigade u Španjolskom građanskom ratu. Nakon povratka u Kraljevinu Jugoslaviju, 1939. godine, više je u zatvoru nego na slobodi .

Za člana Centralnog komiteta KP Hrvatske izabran je 1940. Policija ga je ponovno uhitila i zatvorila u Lepoglavu, ali je uspio pobjeći iz zatvora. U listopadu 1940. izabran je za člana Centralnog komiteta KPJ. Cijelo o vrijeme na slobodi djelovao je u ilegali.

Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske, CK KPJ ga je poslao u Liku da organizira oružani ustanak. Marko Orešković, Hrvat po ocu i majci, sa svojim ratnim iskustvom uskoro je postao jedan od najpopularnijih zapovjednika. Uživao je veliko poštovanje među srpskim stanovništvom, koje mu je spjevalo stihove: „Drug je Marko hrvatskoga roda, al’ je majka srpskoga naroda“. Još za života imao je ozračje narodnoga junaka .

U listopadu 1941. godine, Orešković je imenovan političkim komesarom svih Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda za Liku. Umjesto čestitke na unapređenju, isti oni koji su mu do jučer pjevali pjesme kao svom spasitelju, dočekali su ga u zasjedi i likvidirali. Ubijen je 20. listopada 1941. u selu Veliko Očijevo, prilikom povratka iz Drvara u Liku.

U drugom tekstu na našem portalu detaljnije je opisna njegova smrt. Ovdje samo kratko. Ubili su ga isti oni čije datume slave Mesić, Pupovac i samozvani hrvatski antifašisti.

Da bi se ublažila činjenica Oreškovićeve likvidacije odane su mu sve počasti. Mjesec dana nakon smrti Prvi partizanski bataljun formiran u Hrvatskoj promijenio je ime u Bataljun „Marko Orešković“, a njegovo ime nosila je i Prva lička proleterska udarna brigada. Za narodnog heroja proglašen je 26. srpnja 1945. a njegovo ime nosile su mnoge ulice, škole, vojarne i druge državne ustanove. Selo Tomislavci kraj Bačke Topole, poslije dolaska kolonista iz Like, 1946. promijenilo je naziv u Oreškovićevo i nosilo ga do 2003. godine

Zašto je ubijen Orešković? Zato je jer se zalagao za zajedničku borbu stanovnika Like protiv svih neprijatelja: Pavelića, Hitlera i Mussolinija. Četnicima, koji su činili većinu vojske Srbu, to nije odgovaralo. Spalili su nekoliko hrvatski sela, pobili nedužno stanovništvo i na koncu prvog ličkog komunistu, člana CK Hrvatske i CK Jugoslavije Marka Oreškovića. Za razliku od ovih današnjih, pravog i iskrenog antifašistu.

Vratimo se u današnje vrijeme. Razumljivo je zašto Pupovac želi slaviti dan četničkog masakra u Srbu. Njega najveći dio hrvatske javnosti ionako doživljava kao “četnika s kravatom“. Veći je problem zašto su Sanader, Kosor, Josipović i Mesić to svesrdno podržali.

Osim što je dao silne novce Srpskom narodnom vijeću za obnovu spomenika u Srbu i druge (često četničke) aktivnosti Sanader je, zbog koalicije s Pupovcem, u politički život vratio i Martićeve ministre poput Vojislava Stanimirovića . Zamislimo povijesnu paralelu da su partizani po ulasku u Zagreb, kad je „Hrvatska pala pod oslobođenje“, u vlast uzeli nekoliko Pavelićevih ministara. Srpsko narodno vijeće danas slavi pokolj u Srbu kao što je Stanimirović 1991. slavio ulazak četnika u Vukovar.

Podsjetimo što je tada Stanimirović govorio: “Tog 18. novembra 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica”, pisao je dr. Stanimirović 1993. u listu “Vojska Krajine“. Mogao bi se mirne savjesti pridružiti Srbima u Torontu koji i danas slave dan pada Vukovara. Većina onih koju su ove godine bili na „proslavi u Srbu“ vjerojatno je u Srbu bila i 25.srpnja 1990. kad je Jovan Rašković pozvao Srbe na ustanak .

Govoreći na skupu u Srbu Pupovac je naglasio da „s tugom moram govoriti o žrtvama ovdašnjih hrvatskih sela koji su pale kao rezultat zvjerstva četnika koji su djelovali u Srbu. Onih koji nisu imali ideju zajedništva, ideju zajedničke slobode kao što su imali antifašisti i partizani.“

Svjesno ili nesvjesno Pupovac mijenja tezu ili ne razumije što govori. Upravo on slavi „zvjerstva četnika “ kojima je bilo svejedno jesu li na drugoj strani ustaše, domobrani, obični lički seljaci ili partizani.

Sanader je danas u reštu, Kosor više nema političku moć, Josipović je na otvorenju Olimpijskih igara u Londonu, a Mesić se opet našao u Srbu slaviti ubojice Marka Oreškovića i njihove današnje sljedbenike.

Što reći o Mesiću. Kad se nađe među ustašama pjevat će Juru i Bobana, kad je među partizanima Mladu partizansku , a kad je u Srbu govori o zajedničkom otporu i oslobađanju Hrvatske 1945. Da je Hrvatska bila oslobođena 1945. ne bi se morala oslobađati 1991. godine.

Te Mesićeve navike netko je nedavno ovako komentirao: bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi se Mesić ponašao na skupu homoseksualaca. Bi li izvadio kitu i mlatarao okolo u kožnim hlačama prorezane stražnjice?

Mesić je dosad redovito posjećivao partizanske derneke, a evo vidimo počeo je tulumariti i po četničkim na kojima se slave ubojice Marka Oreškovića. Od ustaše do partizana , a sad je postao i zagovornik četnika. Za idući dernek možemo očekivati da ga imenuju vojvodom. Samo mu je ta titula nedostajala u političkoj karijeri.
Marko Marković/dnevno.hr

Odgovori

Skip to content