Superbogati i korporacije sakrili minimalno 21 bilijun dolara od poreznih vlasti
BANKARSKI ZELENAŠI ŠIBICARE SIROTINJU Istraživanje koje je provela grupa Tax Justice Network procijenila je da su globalne superelite iskoristile off-shore banking i druge trikove u međunarodnom poslovanju da sakriju najmanje 21 bilijun dolara (129 bilijuna kuna) što je otprilike jednako godišnjim državnim proračunima američke i japanske ekonomije zajedno.
Bivši glavni ekonomist konzultantske tvrtke McKinseya i stručnjak za porezne zlatne zone, James Henry, sastavio najiscrpnije izvješće dosad o veličini offshore ekonomije. U izvještaju pokazuje da je minimalno 21 bilijun dolara, a možda i do 31 bilijun dolara pobjeglo iz ekonomija pojedinih zemalja u tajnovite bankarske jurisdikcije poput Švicarske i Kajamana uz pomoć usluga privatnih banaka koje su tako željele privući visoko vrijedne klijente.
Što je još više zabrinjavajuće ovaj trend se povećava u zadnje vrijeme. Prema prikupljenim podacima, top 10 privatnih banaka u svijetu, koje uključuju UBS i Credit Suisse u Švicarskoj kao i već sada zloglasni Goldman Sachs u SAD 2005. su raspolagali sa 2,3 bilijuna dolara, no 2010. sa 6,2 bilijuna dolara. Količina kapitala koji je istekao iz zemalja u razvoju je čak dovoljna da plati sve njihove dugove prema ostatku svijeta!
Radi li se zapravo o krađi nacionalnih bogatstva?
Bježanje kapitala osobito je često iz zemalja bogatih naftom pa se tako naftna bogatsva ne investiraju u matičnoj zemlji već skupljaju interes u stranim bankama. Ako se pribroje kamate na skrivene resurse, Rusiju je od 1990 napustilo 781 bilijun dolara, Saudijsku Arabiju od 1970-ih 307 bilijun dolara i Nigeriju 306 bilijun dolara.
Implikacije za globalne mjere jednakosti su jednom riječju grozne. Oko 9,83 bilijuna dolara posjeduje tek 92 000 ljudi ili tek 0,001 posto svjetskog stanovništva, radi se o novoj klasi, klasi megabogatih koja ne zavisi o sudbini pojedinih ekonomija. Istodobno, većina vlada prisiljena je štedjeti i naplaćivati poreze za smanjivanje dugova od većine običnih građana.
Što je potrebno učiniti
John Christensen iz Tax Justice Networka izjavio je da ‘ljudi na ulici nemaju nikakvih iluzija o tome kako je nepoštenom situacija postala’. Glavni tajnik te udruge Brendan Barber smatra da ‘zemlje oko svijeta se nalaze uslijed strašnog pritiska da smanje svoje deficite i vlade si ne mogu priuštiti da toliko dobra bježi pokraj njih u porezna utočišta.’
– Zatvaranje rupa u poreznim zakonima koje koriste međunarodne kompanije i superbogati da izbjegnu plaćanje poreza smanjiti će deficit. Na taj način se vlade mogu fokusirati na stimuliranje ekonomije, a ne na istiskivanje života iz nje s rezovima i poreznim povišicama za 99 posto ljudi koji nisu dovoljno bogati da izbjegnu plaćanje svojih poreza.
Kao primjer ističu da ukoliko tih 21 bilijun dolara generira u prosjeku 3 posto kamata na godinu, a vlade bi bile u mogućnosti oporezivati taj obitak na rati od 30 posto, to bi dalo svake godine 189 milijardi dolara, više nego što se godišnje utroši na pomoć zemljama u razvoju. Vođe zemalja G20 opetovano obećavaju doskočiti ovoj praksi još od početka financijske krize 2008., no mnoge zemlje još uvijek odbijaju razotkriti informacije o tome koliko najbogatiji pojedinci plaćaju poreza.
dnevno.hr | taxjustice.blogspot.com
